PIK “Mladen Stojanović”-Bos. Aleksandrovac

Nikola Janković,

poljoprivredni tehničar

FORMIRANA JE i TREĆA UPRAVA – BOSANSKI ALEKSANDROVAC

U oklobru 1945. godine Zemaljsko vijeće USAOJ-a u Sarajevu donijelo je odluku u saglasnosti sa Ministarstvorn za poljoprivredu da u Lijevču polju formira   živinsko poljoprivredno imanje. Na osnovu te odluke maja 1946. godine formirano je poljoprivredno imanje. Omladinsko imanje Zemaljskog vijeća NOJ Bosanski Aleksandrovac. Upravu u osnivanju sačinjavali su: Nikola Jankovic‘ Jovanka Karapetrovic, i Branko Suručić. Omladinsko imanje je bilo locirano u Bosanskom Alaksandrovcu na nacionalizovanom imanju samostana časnih sestara i djela zemljišta koje je bilo u posjedu ‘Folksdojčera Kada je imanje i formirano bilo osnovano postavljen sam za njegovog upravnika. ‘

 Imanje je raspolagalo sa 50 ha zemlje, svim potrebnim poljoprivrednim mašinama i alatom, te stočnim fondom od 12 goveda. 4 konja, 20 svinja i nešto živine. Tako je omladinsko imanje od osnivnja započelo sa ratarsko-živinarskom proizvodnjom, Broj stalno zaposlenih radnika na početku bilo je 12. Svi sezonski poslovi u ratarskoj proizvodnji izvođeni su dobrovoljnim radom omladine iz okolnih sela.

Omladinsko imanje organizovano na ovakvoj osnovi poslovalo je svega jednu godinu. Ovakav organizacioni oblik imanja naišao je na niz poteškoća i problema koji su se teško rješavali. a nije se mogao naći ni ekonomski interes nm odrediti perspektiva tako sitnog imanja, Kao upravnik, neposredno _odgovoran‘ za rad, razvoj i sudbinu imanja, uvidio sam da se mora ići na drugačiji orgamzacioni oblik. 

Sa rukovodiocima Državnog poljoprivrednog dobra u Novoj Topoli direktor bio inženjer Milan Vukić. izuzetno cijenjen kao Iičnost visokih moralnih kvaliteia. izuzetnih organizacionih sposobnosti‘ postignutih zavidnih rezultata bio sam u prisnoj drugarskoj i poslovnoj vezi.

Kako smo se ja i drug Vukić češća sastajali. jer mi je pružao pomoć u radu i rukovođenju. u jednom razgovoru prediožio sam da se Omladinsko imanje pripoji DPD, on je odmah prihvatio. Dogovorili smo se Zemaljskim vijećem

USO BiH-a da u vezu stupi drug Vukić i da prenese naš dogovor, i stav. On je to učinio, pa je uz moju pismenu saglasnost donesena odluka o pripajanju Omladinskog imanja u Aleksandrovcu Državnom privrednom dobru u Novoj Topoli Pripajanje je izvršeno u martu 1947. godine. Od tada je poslolo pod nazivom Državno polioprivredno dobro Nova Topola  uprava Bosanski Aleksandrovac za čijeg sam upravnika Odmah po pripajanju postavljen.

lstičem da ie to bilo prvo pripajanje Jednog samostalnog imanja u Lijevče polju sa Državnim poljoprivrednim dobrom u Novoj Topoli do kojeg je došlo voljom kolekliva i bez ičijeg posredovanja.

Odmah po obavljenom pripajanju uprava Dobra je izradila program razvoja ovoga distrikta. Program je obuhvatio arondacione zahvate, parcelisanje zemljišta, povećanje stočnog fonda u korist muznih krava, kadrovsko jačanje i gradnja peradarske farme.

Proizvedene žitarice isporučivane su drzavno-mlinskim preduzecima, mIijeko i mliječni proizvodi (poslije svjeza jaja i živinsko meso) bolnicama i većim radničkim menzama, tzv, “službama radničkog snabdjevanja” u Banioj Luci i Bosanskoj Gradišci.

U jesen 1947. za upravnika uprave Bosanski Aleksandrovac postavijen je Savo Ćorkovic a ja imenovan za pomoćnika upravnika. Na dužnosii upravnika distrikata Savo Ćorkovic ostaje nekoliko mjeseci kada biva imenovan za direktora Državnog poljoprivrednog dobra “dr Mladen Stojanović“. Tada sam ponovo preuzeo dužnost upravnika ove uprave i tu ostao do proljeca 1949 godine. Tana sam premjesten u direkciju dobra i postavijen za rukovodioca kadrovske i personaine službe. Tu sam ostao do jeseni iste godine, kada sam po potrebi službee napustio

Na Iični zahiijev vratio sam se na Dobro krajem decembra 1949 i proljeća 1958. godine, kada za uvijek napuštam Dobro. U medjuvremenu sam obavljao niz rukovodnih funkcija: Zamjenik direktora, vršilac dužnosnt direktora dlrektor Dobra.

Vjerujem da će o ovom burnom periodu u životu i razvoju Dobra pisati i moje tadašnje radne kolege ali neće biti suvišno da i ja istaknem značajne momete.

Provođenje u praksu Zakona o predaji državnih privrednih preduzeća na upravijanje radnim kolektivima, u izmjenjenim uslovima rukovođenja i rada na većoj odgovornosti u privrednim preduzećima.

Poljoprivredno dobro “Dr Mladen Stojanovic‘ Nova Topola u izvjesnom smlslu bio is rasadnik kvalitetnih kadrova, koji su po ocijeni republičkih nadležnih organa upućivani na druga područja u Republici na rukovodna radna mjesta.

Treba istaknuti da je formiranje i lokacija Državnog poljoprivrednog dobra u Novoj Topoli, u središtu Lijevča polja, postalo centar vrbaske doline, a time najveća mogucnost uticaja na cjelokupno Iijevčansko poljoprivredno stanovnistvo u primjeni nauke i tehnologije u proizvodnji. posebno u ratarstvu i stočarstvu. Teoretska saznanja pretakala su se na Dobru u primjenjenu nauku i kod poljoprivrednika Lijevča polja. To je velika stvar koja se odraziia na životni standard ovdašnjih zemljoradnika i svih drugih poljjoprivrednih subjekata, a veliki je to posredni interes društvene zajednice. Koliko je to istina govori ova] primjer: kada je god poljoprivredno dobro primjenjivalo nešto novo. bilo u ratarskoj ili stočarskoj proizvodnji. zemljoradnici su to u prvim godinama rada poljoprivrednog Dobra giedaii s dozom nevjerice, zatim krišom motrili, iIi stidno sa potcjenjivanjem pitali šta se to radi. Danas  pitaju, ali sa ubjedjenjem da im to i te kako treba. Mnogi seljaci su tada govorili: “Nesij talijansku pšenicu. ne valja od nje hljeb“. “Ne sij hibridm kukuruz‘ naće stoka da ga jede kao nas“, “Ne ori traktorom, ugazi zemlju‘, ‘Ne bacaj po svojoj njivi vjestačko djubre. otrovat ćeš zemiju” itd. Stanje je izmjenjeno, pa danas seljaci više vjeruju traktoristima OOUR “Ratars” nego inženjerima agronomije U pedesetim godinama teško je seljaka uvjeravati u bilo šta  on prethodno nije iskusio. To su stručno rukovodni kadrovi Poljoprivrednog dobra dobro znali pa su sa velikim strpljanjem i željom da pomognu zemljoradnicima i drustvu.

PIK “Mladen Stojanović” -DISTRIKT CEROVLJANI

Llubomir-Ljubo Lakić, poljoprivredni tehničar

Na Državno poljoprivredno dobro početkom septembra 1945. dolazi Nikola Janković gdje je zatekao agronome Rudolfa Matolnika, vršioca dužnosti upravnika i drugaricu Ružu Marković. Matolnik je Nikoli  detaljno objasnio zaduženja i tako je postao prvi ekonom Dobra, Neposredno po preuzimanju dužnosti, otpočela je aktivnost u prikupljanju stoke, inventara, opreme i dr.

U Novoj Topoli je bilo sjedlšte uprave narodnih dobara. Tu su bile tri zaprege i tri kočijaša. sa ormom i kolima u dosta lošem stanju. Uprava je te zaprege ustupila i mi smo ih preveli u ekonomsko dvorište bivšeg njemačkog naseljenika Johana Jansena, gdje je bila privremeno smještena uprava Dobra. U tom krugu bila je jedna manja prostorija koja je služila kao radnička menza, zatim jedna staja gdje su smješteni konji i jedna staja u koju su bile smještene 23 krave, raznih križanaca, 0d kojih su neke bile vrio dobre muzare. Krave su bile hranjene u štali jer je godina bila jako sušna. Trava je bila skoro sva pogorjela, tu su zatečena još dva konja od kojih je jedan bio privatno vlasništvo Miloša Novakovića  koji je bio tada pazitelj imanja.

Zaokruženo imanje sastojalo od nekoliko bivših njemačkih imanja. Protezalo se od Šlblć Hana do sela Karajzovaca i do seia Mašića, glavnom državnom cestom od Šibić Hana do raskršća koje se odvaja za Srbac i selo Razboj i na drugoj strani ceste koja vodi za Podgradce. Uzet je mlin za imanje koji se vać nalazio u Novoj Topoli (nekada pripadao Nijemcu. Pored toga mlina zaokružena ie još jedna veća parcela zemljšta koia će kasnije poslužiti za smještaj onih gazdinstava i posjednika koji su bili u granicama imanja kao npr: Prohaske, Manojlovići, Matijaši i drugi.

U krugu gdje se sada nalazi imanje bilo je mnogo posjeda bivših Nijemaca, s jedne i druge strane ceste unutrašnjih posjeda. Prilazi posjedima bili su izgrađeni tvrdi putevi od ceste prema posjedu i tvrdi putevi za koje su bila vezana okolna sela. Pokraj ceste je bilo sa obe strane mnogo kuća u kojima su živjeli doseljenici.

Bivši mlin (u kojemu su smješteni HZ RO RSP i uprava OOUR “Ratarstvo“) bio je sav razrušen i zapaljen, Preko puta toga mlina bila je škola časnih sestara, koja je također bila razrušena i paljena. Na sadašnjem ekonomskom dvorištu. Bilo je trapističko imanje koje je bilo opasano dupiim zidom od clgle visine do 2.5 m, pokriveno sa dva reda crijepa i zaliveno cimentnim malterom i staklom. Trapistički privredni centar je paljen i izgorio. To je bila ruševina osim okolnih zidova dvorišta, na kojima je postojala jedna velika željezna kapija. Pod dvije velike zgrade nalazio se podrum u kojima su bile ostale prese i nešto kalupa za proizvodnju čuvenog sira trapista. U samom dvorištu se nalazila jedna manja zgrada u kojoj je stanovao jedan Poljak sa porodicom. ranije sluga kod Trapista, a poslije iselio u Poljsku.

U selu Trošeljima našli smo dvije mlade omice kobiie, a koje su nekad pripadale Nijemcu Gabrijelu. U septembru mjesecu stigle su iz Bugarske 4 kobile i dva pastuha gidranske rase koje su bile određene za priplod. Ova grla su služila za vožnju fijakera. Ubrzo iza toga na imanje je došao  Jovo Marković prvoborac  i demobilisani kapetan prve klase. Postavljen je za pomoćnika upravnlka.

Dobru je dodjeljeno 10 pari mula upućenih kao pomoc UNRRA~e. Ostale

su kod nas do 1946 kada ih je JNA povukla za svoje potrebe. Pane Šestić je bio prvi mljekar i sirar. U Topolu su stigli prvi traktori također od UNRRA-e (marke FORDSON) i vučni dvobrazni traktorski plugovi.

Vuruna Ostoja koj se nalazio na siužbi kod Okružnog narodnog odbora, ove je traktore prevezao do Dobra. Na imanje je došao i novi upravnik Ing. Milan Vukić i tada se konačno oformila mala ekipa koja se uhvatila u koštac sa mnogim problemima i otpočeia sa pravim radom.

Sa ing. Vukiéem na imanje je sligao i Muhamed Dabulhanić koji je u prvo vrljeme bio i knjigovođa i blagajnik. Ubrzo je otvoren Žiro račun, otvoreni krediti (po raznim partijama, za nabavke i snabdijevanje Dabuihanić je otišao u rudnik Ljubiju, i tamo je nabavio dosta suđa od aluminija (porcija) i pribora za jelo. Konačno je na imanju počela i sjetva pšenice i ječma Pšenica je sijana omaške iz ruke, jer nije bilo poljoprivrednih mašina da bi se posao obavljao na savremeniji način. Vreće su donosili sami seljaci iz sela. Sjeme smo izvozili u kadama iz kupatila na poije i take obavili sjetvu na 300 dunuma pšenice i 50 dunuma ječma.

Drljanje žita obavljeno je Iokomobilom na koju se moglo vezati šest drljača, dok je nešto rađeno sa traktorskim drljačama koj je kovač Stevo Ilić sam pravio. Tada je na imanje stigao Radovan Rade Gaković koji je bio nabavljač. Ujedno je bio i prvi sekretar Partijske organizacije, koja je formirana u oktobru 1945. .

Prvi novi traktoristi i novi traktori dovedeni su na imanje da izvode praktične vježbe(oranje), pružale su se prve brazde pripreme za jesenju sjetvu. Zemljište je bilo jako suvo i nepodesno. ali je bila jaka volja i Ijubav za rad, Stigla  je i sjemenska pšenica na sedam kamiona. Smještena je u sadašnju kino salu. Tu je vršeno prečišćavanja sa običnim mierima‘ jer je selektor Petkus dobiven tek koncem 1946. godine, Tako  se uveliko spremalo za jesenju sjetvu. Dobijeno je i nešto sjemenskog ječma, Bran je i kukuruz koji je ostao iza Nijemaca. Radne snage je bilo malo, sve dok se nisu počeli vraćati  ljudi iz izbjeglištva

U Novo Topoli je bio formiran Iogor od Nijemaca iz koga su uzimati kao radna snaga za obavijanje poljoprivrednih radova, popravijanje stanova i štala, Formirane su i neke radionice (bravarska, kovačka. mehaničarska) U tim radionicama radili su samo ljudi iz logora, a bilo je i nekoliko naših radnika među njima je bio i kovač Stevo Ilić iz Karajzovaca. Odmah se pokazala potreba za formiranjem veće menze gdje bi se hranili logoraši, ostali radnici i službenici imanja.

Hranu smo dobijali trebovanjima od Narodnog odbora sreza Bosanska Gradiška.  Jednu zgradu u blizini ekonomskog dvorišta osposobiil smo za Radnički dom u kojem se okupljaia omladina (sa imanja i okolnih sela). Bila je formirana prva Omladinska organizacija, u kojem su bili i bivši Skojevci), Sekretar je bila Mira Risojević, ona je bila pomoćnik mljekara.

Formirana je i prva Sindikalna podružnica, a prvi predsjednik podružnice izabran je Jovo Marković, a sekretar je bio (Ljubomir Lakić). Blagajnlk je bio Pane Šestić. Bila su još dva člana Upravnog odbora

Ministarstvo poljoprivrede posudilo je dva inžinjera iz Hrvaiske (Krstu Kiša, stočara i Nikolu Mateka. ratara). Svako veče je bila dispozicija rada, na kojoj sa direktorom zajedno, izvršavali referisanje izvršenih radova. završenog rada, primani su zadatci za nastavak radova narednog dana, Bila je formirana i tzv. treća grana, koja se bavila kapitalnom izgradnjom (adaptacijom budućih stanova i ostalih potrebnih prostorija). Do zime je smješten veliki broj Ijudi. Pojedine radionice su stavljene u pokret. Raspoređivanje radnika i zaprega na radna mjesta i tekuće poslove svakog dana pripalo je Ljubomiru Lakiću.

Na jutarnjim dispozicijama rasporedjivani su radnici i zaprege za prioritetne radove koji su se trebali toga dana izvršiti iIi koji su se morali izvršiti u dogledno vrijeme.

Po odobrenju Komande logora iz Nove Topole osposobljene su dvije veće zgrade, u koje su smješteni logoraši, Oni su bili raspoređeni na stalna radna mjesta. Naši radnici su bili slabo obučeni i odjeveni. Odvojen je jedan Nijemac logoraš koji je pravio klompe za radnike. Veći dio tekstilne odjeće dobijan je od NO Bos. Gradiška i od Crvenog krsta, Pokrenut je mlin u Novoj Topoli koji  je mnogo koristio, jer je od njegovog ušura korišteno brašno za hljeb. Ostalo je korišteno za stočnu hranu.

Drugom polovinom mjeseca oktobra preuzete su junice koje su stigle lađama u Vukovar. To je također bila pomoć UNRRA-e Junice su bile sivosmeđe alpske pasmine. Preuzeto je oko 60 komada na Vukovarskom imanju ‘Ovčara“.

Zbog nedostatka radne snage išli su i 10 Iogoraša i 2 naoružana čuvara. Junice smo transponovane željeznlčkim vagonima do Okučana. a odatie pješke. Željeznica je bila jako opterećena, pa se uz velike napore stiglo do Okučana. Taj put je trajao oko osam dana.

Najveća je borba bila za pojenje stoke, jer je na prugama bilo otežano snabdjevanje vodom. Hrana za stoku dobivena je od samog imanja Ovčara.

Za ove junice bile su pripremljene postojeće adaptirane štale.

Stočari su bili logoraš Anton Kale, koji je bio pravi stručnjak za taj posao. Dobijeno je također i deset pari kobila od UNRRA-e koje su bile smještene u Osjeku na Tenskom Antunovcu, jednoj od uprava Poljoprivrednog dobra Osijek.

Kobile su dopremili u Novu Topolu. Veiiki doprinos kod izbora kobila za naše Dobro imao je  Risto Antunović, tadašnji generalni direktor Poljoprivrednog dobra Belje.  Nije bilo dovoljno orme, za  zaprege. Po saznanju da ih izrađuje Vojno tehnički zavod u Sarajevu naručeno je dvadesel pari ormi i dvadeset komada zaprežnih kola, Nacne za kola pravili su sami, točkovi su bili drveni okovani željeznim šinama.

Do dobivanja ove opreme, jedan broj mula davano je seljacima na posudbu da obavljaju Jesenju sjetvu, a jedan broj koristili u  poslovima na imanju. U nedostatku opreme kupljeni su štrikovi-kajase i povodce  ulare, Pred kraj mjeseca oktobra 1945 došla je naredba da u preduzeću “Mesopromet” Beograd preuzmu svinje za tov. Na taj put išli su Lakić  i dva pratioca. Iz Beograda su se uputili na Ub jer je  trebalo da se izvrši nakup svinja Pošto tu nisu našli svinje vratili su se opet u Beograd ali svinja nije biio U januaru mjesecu 1945. godine preuzeli su u Subotici 200 komada nazimadi, vozom dopremili do Okučana i kamionima do Nove Topole.

U januaru mjesecu 1946, godine u Topolu su stigli i neki novi službenici, upućeni od Ministarstva poljoprivrede. Popunjavaii su 39 mjesta u žitnom i tehničkom magazinu. Na Dobru su često doiazili pomoćnici ministra poljoprivrede viade NR BiH inženjer Abdurahman Tupara i Džemal Drace. Naročito čest gost Dobra bio je  Tupara. Prisustvovao je našim sastancima i konferencijama, učestvovao u raspravama i davao korisne savjete, Mnogo je doprineo izgradnji Nova Topole.

U prolieće 1946. godine na Dobro je stigla ekipa geometara iz NOS-a Bos. Gradiška koju su sačinjavali. Rastko Mikulić. Enes Maglajić i Romano Maier. Oni su izvršili premjer imanja izdvajali su privatno od društvenog zemljišta uz prisustvo članova Debra radi njihove arondacije i dobijanja u zamjenu drugih parcela.van posjeda Dobra. To je trajalo skoro čitavu 1946. godinu. Na dobro je 1947. godine došla i ekipa stručnjaka iz Zagreba koja je pomogla u izboru lokacije za izgradnju pojedinih objekata. Poslije toga iz Zagreba je stigao i prof, dr, Karin Prsačić-Sosiarit, koji je izradio prvu gospodarsku osnovu Dobra. Svim ovim ekipama trebalo je obezbjeditl smještaj, ishranu. prevozna sredstva Naročito je teško bilo sa prevozom pa smo nabavili dva fijakera putem raznih akcija kojih je bilo mnogo u Novoj Topoli  rušeni su neuponrebljivi objekti i čistio teren za nove objekte‘ Građevinske radove na novim objektima preuzelo je Građevinsko preduzeće “Pavao Radan“ iz Banja Luke, pod rukovodstvom inženjera Jave Vulina. Prvo je uslijedila izgradnja velike šupe sjenika. staje za goveda, remize a zatim adaptaclja bivših trapističkih skladišta.

Kao materijal za ovu gradnju korištena je cigla bivših zidina trapističkih objekata. Oblovina je nabavljana iz državnih šuma u okolini Podgradaca i rezana je na tamošnjoj pilani. Građa je  uglavnom prevožena zaprežnim kolima, a ponekad  smo se koristili i šumskom željeznicom iz Podgradaca u dužini od 15 km. Kad su geometri završili premjeranje Dobra i postigli nagodbu sa privatnicima bolja su se imanja našla u krugu Debra, zvučene su granice utvrđenih tabli.

Omeđavanje je rađeno zaprežnim plugom i kočijaš Stojan ŠIjivar je imao “Strašno oko“ za pravac izvlačenja brazda 0d 2000 metara dužine. Godine 1946. stigli su i traktori Fordson Mayor. Bilo ih je 5, od njih jedan je imao gumene točkove. zbog čega je bio podesan za transport Na ovim trakiorima su radili traktoristi Rajko Vidović, Mile Balaban, Mile Vuruna, Anton Mur i Fric Satlmajer. 

Ovi traktori su bili stalno iskorištavani oko oranja. sjetve i drljanja. Dobijene su i prve drijače koje su se mogle kačiti na ove traktore sa hidraulikom a mogle su i da nose sva viseća oruđa. Naše istovarne stanice bile su Okučani i Zalužani. Na ove stanice je stizalo mnogo robe koja je slata distribmivnim putem, U toku 1946. godine dodijeljana su dva kamiona jedan 0d 4,5 tone marke “Ševrolet“ i drugi manji marke “Gal” iz SSSR, Na ovim kaminoima prvi šoferi bili su, Živko Novaković i Ivica Glavaš.

Ova su dva vozača bili dobri automehaničari. Negdje kod Bos. Novog pronašli su neispravan kamion marke “Diamon” od 10 tona i motor od nekog njemačkog tenka kojeg su izvadili i dopremiii na Dobro. Motor su ugradili u kamion i osposobili ga za upotrebu. Kamion je bio veiika pomoc Dobru, pa je konačno pitanje transporta bilo riješeno. Za vozača kamiona postavljen je Bogdan Novković.

Vozila su radila u više smjena jer je bilo vrlo mnogo transporta. Da bi stoku mogli ishraniti, u toku 1946‘ godine, jer se broj stoke osjetno povećao sijana je  jara zob, stočna repa, sirak i druge trave, Oformljen je manji povrtnjak kojim je jedno vrijeme rukovodio jedan logoraš, a potom ga preuzeo Bogdan Makić iz Romanovaca. Pored proizvedenih količina stočne hrane na Dobru je morao bili izvršen nakup još dosta količina sijena i krmiva za ishranu.

U tu svrhu objavljeno je u okolnim selima da Državno Dobro otkup|juje sjeno, a zaprimano je komisijski, Vršena je procjena vozova od oka Jednu količinu sijena dobili smo od preduzeća “Stočar‘ koje je imaio na području Srbca svoju otkupnu mrežu (rukovodio je Nikola Backonla) Skupijeno je sijeno na tadašniem imanju Cerovljani. U toku žetve sve pokošeno zrno pokošeno je sa akcijama. ručno i sadjevano u kamare. Osposobljene su mašine za vršidbu. iokomobili i samohodi- Njima je rukavao Branko Baštinac iz Romanovaca On je kod bivših vlasnika radio sa tim istim mašinama.

U proljeće 1946 godine zasijane su neke količine kukuruzom. Špartan sa zaprežnim sparatarima, a okopavano dobrovoljnim akcijama. Jedan broj radnika angažovan je kao sezonska radna snaga.

Nabavijen je veliki traktor za oranje puteva da bi se 59 tabli mogle objediniti

Prilikom rada u poljima i kraj same ceste nađen je veći broj parlizanskih grobova. Formirana su dva kompleksa zvana “Partizansko groblje“. Nedjeljom smo vršili kupljenja i prenosili posmrtne ostatke u zajedničke grobnlce. Podignut  im je skroman spomenik.

Početkom godine 1947. za upravnika distrikta (uprave) Cerovijani postavljen je Ljubo Lakić. To imanje je takođe zatečeno u lošem stanju a kuće, koje su bile građene od ćerpiča, porušene i bez vrata i prozora. Trebalo je odmah prići saniranju objekata To je radila  postojeća radionica u Novo] Topoll

Sve je pripremljeno za stanovanje do kraja marta kada je doseljen inventar za menzu i kancelariju, Preseljeni su i dva iii tri para konja i kočijaše koji su bili blizu toga imanja. Nešto radnika primili su iz okolnih sela: Cerovljani, Satari i Bukvik. Pored dužnost upravnika Ljubo je vodio i menzu i priručni magazin i to sve dok nisu stvorili uslove za prijem jednog grupovođe.

U  mjesecu aprilu u Ceruvljanima izvršeno je oranje i sjetva jare zobi. jer se prlje nije moglo početi sa radovima zato što je zemljišie bilo izloženo uticaju podzemnih voda U tom mjestu je bilo ratno poprište, zemljište je bilo jako zakorovljeno i izrasla je šikara. To smo morali čistiti da bi se stvorile obradive površine posijana je zob, od koje je proizvedeno oko 11 vagona zrna,

Tokom Ijeta je izvršena kosidba samovezima i vršalicama. U toku jeseni

pobrano je nešto kukuruza koji je smješten na postojeće tavane. U maju  iz Topoie preseljene su tri krave da bi  imali mlijeka za menzu. Preseljeno je i oko 40 komada junica koje su se nalazile preko ljeta na ispaši u Cerovljanima.

U proljeće je počela izgradnja jedne otvorene staje za smještaj junica u toku zime. Međutim, u staju su prvo došIe svinje nabavljene iz prvog otkupa na području okolnih sela u toku 1947. godine. Svako domaćinstvo je dobilo rješenje koliko mora predati svinja u naš objekat (od 1-4 komada) to je određivala posebna komisija Narodne vlasti. U komisiju za prijem svinja bili su određeni: Đorđo Dragojević. sekretar mjesnog odbora. Branko Sladojević i Ljubo Lakić. Prvog dana otkupa koji je trajao 7 sati ujutru do 7 sati naveče, sakupljeno je 700 komada svinja. Svinje su odmah cijepljene i nakon karantina bile odaslane u Novu Topolu,

S proljeća 1947. godine na Dobro su počeIe pristizati ekipe Poljoprivrednog zavoda iz Banja Luke koje su postavljale oglede sa raznim travama. Ogledno

polje nalazilo se u blizini bivšeg Baltovog kućišta. I na ovom disiriktu su radiii geometri iz Bosanske Gradiše. Proveli su arondaciju. Po istom sistemu snimili su imanje. Postaviii su geometarske tačke kao i u Topoli. Na taj način  izvukli i parcelisali table koje su imale svoje brojeve.

U to vrijeme logoraši su otišli van Bosne, a na njihovo mjesto došlo je nešto  Grka koji su se nalazili u izbjeglištvu u našoj zemlji i bivši Njemački vojnici – zarobljenici. Među njima imali smo Čeha veterinara Karela Fihla koji je kasnije ostao na Dobru i tu proveo više godina, Zatim nekoliko traktorista i ostalih majstora.

Plodosmjena usjeva vršena je u dogovoru Kolegijuma stručnjaka i na taj način su gajene mnoge kulture. iz svega se vidi da se tada nije moglo nešto drugačije ni uraditi.

PIK “Mladen Stojanović”

KAKO SMO POČELl?

Sjećanja nekih od prvih rukovodilaca  radnika Državnog poljoprivrednog dobra u Novoj Topoli biti će ispričana u nekoliko članaka.

Milan Vukić, dipl. inž. polj.

KAKO JE POČlNJALA ORGANlZACIJA ‘ DRUŠTVENOG SEKT0RA U poljoprivredi u Lijevče polju.

Centralni dio Lijevče polja uz cestu Banja Luka-Bos. Gradiška dočekao je oslobođenje napušten i opustio. Bivši njemački doseljenici povukli su se iz Lijevča (kao i drugih krajeva BiH! zajedno sa njemačkim trupama. Ovi njemački doseljenici kolonizirali su ove krajeve u doba Austro-ugarske vladavine u ovim krajevima, pod vrlo povoljnim uslovima. To im je omogućilo da brzo privredno napreduju. Njihova imanja su uskoro postala napredna poljoprivredna gazdinstva. Pred drugi svjetski rat ona su raspoIagala velikim brojem vršalica, parnih lokomotiva, sijačica, okopačica, kosačica, trijera, krunjača. i drugih poljoprivrednih sprava. Samo u Novoj Topoli imall su 3 veća motorna mlina.

U Novoj Topoli imali su svoj pogon za otkup mlijeka i proizvodnju čuvenog sira ”Trapista” iz samostana u Banja Luci. Na tom mjestu niknuće ekonomsko dvorište Poljoprivrednog dobra Nova Topola.

Pred kraj rata njihovo povIačenje zajedno sa njemačkom vojskom predstavljalo je normalan slijed događaja. Može se shvatiti što su okolni seljaci, odmah nakon njihovog povlačenja, razvukli veći dio njihovog poljoprivrednog inventara smatrajući da na to imaju nekakvo pravo. s obzirom na štete pretrpljene u ratu. Ovo se događalo i pored toga što je odmah poslije oslobođenja organizovana okružna uprava narodnih dobara u Bos. Gradišci, Banja Luci, čiji je zadatak bio da se sva imovina njemačhih koIonista sačuva kako radi organizovanja društvenog sektora u poljoprivredi, tako i za dodjelu zemlje. zgrada i poljoprivrednog inventara bezemljašima i za kolonizaciju boraca NOR-a.

Sredinom Ijeta 1945. godine zabrujali su prvi traktori u Lijevču. Naime, sredinom avgusta mjeseca odjeljenie za poljoprivredu Okružnog narodnog odbora Banja Luka organizovalo je kurs za traktoriste kao pripremu za prlhvatanJe traktora koii su očekivani kao pomoć UNRRA-e (poslijeratna pomoć Ujedinjenih nacija zemljama stradalim u ratu).

Kurs je organizovan u Novoj Topoli. Upravnik kursa bio je Milan Vukić, a predavači su još bili: Ozren Radulović iz Banja Luke, Rudolf Matolnik i Bogdan Marčetić. Ova prva grupa traktorista izabrana je iz redova istaknutih omladinaca i omladinki (neki od njih su bili i borci) iz Lijevča i Potkozarja. Biio ih je oko 40, Od čega 4 omladinke Učiii su sa velikim entuzijazmom i marijivošću‘ Mnogi od njih kasnije su postali brigadiri traktorskih brigada, poslovođe službi za održavanje, neki su završili mehaničarski zanat, a neki su postali rukovodioci mašinsko-traktorskih stanica iIi njihovih odjeljaka itd.

Kurs je trajao mjesec i po dana i to najprije teoretska nastava, a kad su stigli traktori i praktično poznavanje motora i praktično rukovanje traktorom i najzad prvo oranje. Ovaj posao vrio uspješno su sa traktoristima obaviii  Đoko Popović i Nijaz Todorovac, mehaničari iz Banja Luke.

Prva partija traktora sastojala se od 32 “Fordsona” sa metalnim točkovima. a dodijeljenl su tek formiranoj Mašinsko-traktorskoj stanici u Novoj Topoli koja je nastala od radionice “Lamers” Leo Lamersa i Državnom poljoprivrednom dobru u Novoj Topoli.

U Oktobru 1945. godine premješten sam sa Srednje poljoprivredne škole Banja Luka za direktora Poljoprivrednog dobra u Novoj Topoli (kasnije ée dobiti ime narodnog heroja Dr Mladena Stojanovića) sa zadatkom organizovanja krupnog društvenog poljoprivrednog gazdinstva na zemljištu bivših njemačkih kolonista u Lijevče polju. Na imanju sam zatekao ing: Rudolfa Matolnika kao vršioca dužnosti upravnika i Ružu Marković apsolventa agronomije, kao agronoma. Oni su uspjeli da obave jesenju sjetvu na dijeiu površina, što je u to vrijeme predstavljalo težak, ali vrlo važan zadatak.

Primopredaja dužnosti direktora iskorišćena je da se napravl prva inventura koja je poslužila i za otvaranje prvog knjigovodstva. Za šafa računovodstva postavijen je Muhamed Dabulhanić takođe sa Srednje poljoprivredne škole Bania Luka.

Prvi krupniji posao u vezi sa organizovanjem dobra bio je utvrđivanje zemljišnih površina koje će biti uključene u imanje. Vodeći računa o potrebama zemljišta za boračke porodice, bezemljaše i siromašne seljake postignut je sporazum da se za poljoprivredno dobro odvoje površine od oko 1600 ha. Granica Dobra je počinjala od raskršća glavne ceste Banja Luka – Bosanska Gradiška i puteva za Mašiće i Seferovce do raskšća sa putevima za Srbac i EIezagići-CerovrIjani.

Pored ovog glavnog distrikta Dobra izdvojeno je u selu Cerovijanima 600 ha.

Naknadno, proljeća 1947. godine. Dobru je pripojeno imanje Zemaljskog odbora USAO BiH u Bos. Aleksandrovcu, a kojlm je rukovodio Nikola Janković

Naredni posao poslije razgraničenja Dobra bila je organizacija teritorije. izvršeno je geodetsko snimanje, podijela imanja na table (u Nova] Topoli bile su Veličine 40 ha, a u Cerovljanima i Aleksandruvcu manje) i postavljanje nove putne mreže.

Pošto je u granicama Dobra ostao izvjestan broj domaćih poljoprivrednih gazdinstava sprovedena je arondacija. Svakome je dodjeljena odgovaraiuća površina zemljišta izvan Dobra u zamjenu za njihovo zemljište koje ostaje u granicama Dobra. Onim domaćinstvima, koja su posjedovala kuće i druge objekte, Dobro je u svojoj režiji izvršilo prenos tih zgrada na nove lokacije. Za izvršenje ovog zadatka trebalo je mnogo razumijevanja i strpljenja da bi se sve uradiio na zadovoljavajući način, jer se radilo o veoma osjetljivom problemu. U svemu ovome veliku pomoć pružili su politički faktori Narodnog odbora sreza Bosanska Gradiška i njegove stručne službe, a posebno uprava katastra na čelu sa Rastkom Mikulićem.

Pripremajući prvi plan proizvodnje za 1946, godinu i razmatrajuéi potrebna i raspoloživa sredstva rada konstatovali smo da će to biti najteži problem. jer smo raspolagali sa veoma malo poljoprivrednih sprava. Do njih je u to doba bilo veoma teško doći, jer ih nije bilo u zemlji a na uvoz se nije moglo ni pomišljati. S druge strane se znalo da po okolnim selima ima dosta poljoprivrednih sprava koje su seljaci prisvojili prilikom odlaska vlasnika. Upućen je poziv svima koii su držali taj inventar da ga predaju Poljoprivrednom dobru. 

Prikupljeni inventar spasio je situaciju u nekoliko slijedećih sezona. Kako se Dobro opremalo traktorskom mehanizacijom, zaprežne sprave su putem licitacije rasprodate po niskim cijenama okolnim seljacima.

U cilju obezbjeđenja stanova za radnike, smještajnog prostora za stoku. poljoprivredne sprave za skladišta i druge potrebe korišteni su objekti njemačkih kolonista. Kuće kraj ceste su popravljene i date kao stanovi radnicima. Zgrade koje su se nalazile u unutrašnjosti imanja razmontirane su i prenesene i postavIjene kraj ceste i upotrebijene za stanovanje ili su od njih izgrađene radionice, nadstrešnice za mašine i sprave i druge objekte i na taj način su rješavani gorući problemi Dobra, jer drugih sredstava nije bilo,

Prvo ekunomsko dvorište i prva direkcija Dobra bili su smješteni skoro idealno u sredini imanja u Novoj Topoli na bivšim imanjima braće Jansen uz dogradnju potrebnih objekata. Tu su bile staje za 100 krava. konjušnice, radionice (mehanička, kovačka, kolarska i stolarska), magazini, nadstrešnice za mašine, mljekara i drugi objekti.  

Stočarska proizvodnja započeta je sa 80 krava montalonske pasmine koje su dobivene 0d UNRRAAe od radne stoke raspolagalo se sa 30 pari mula i 10 pari radnih konja

Slijedeći zadatak kadrova na Dobru bio je izrada perspektivnog plana razvoja Dobra i u vezi s tim izgradnja novih proizvodnih i drugih potrebnih objekata u novim ekonomsklm dvorištima.

Prijedlog perspektivnog plana izradilo je stručno rukovodstvo Dobra. a odobrila ga je Glavna direkcija poljoprivrednog dobra Ministarstva poljoprivrede. Po konceptu Plana distrikt Nova Topola treba da se razvija kao ratarsko-stočarski objekti na kome će dominirati proizvodnja pšenice, krmnih kultura i proizvodnja mlijeka sa preradom u sir i maslaca u prvoj fazi, a u drugoj fazi isporuka svježeg mlijeka u Banja Luku. Distrikt Cerovljani je predviđen za uzgoj podmlatka, a distrikt Bosanski Aleksandrovac za izgradnju peradarske farme.

Na bazi ovakvog plana trebalo je odrediti lokacije novih ekonomskih dvorišta i lokacije pojedinih objekata u njima.

lzbor širih i užih lokacija obavljen je zajedno sa komisijom Glavne direkcije za distrikt Nova Topola odabrana je lokacija na području bivših ‘trapista” sa slijedećim objektima 2 staje za po 100 krava, 1 staja sa 80 konja, 2 silo tornja, 1 dvostruka kukuruzana i 1 sjenik. Osim ovoga predviđena je i rekonstrukcija 2 objekta bivših ‘trapista“ za mljekaru i skladišni prostor.

Predviđena je i izgradnja prvog stambenog naselja od 20 stanova preko puta ekonomskog dvorišta.

Na distriktu u Cerovljanima predviđena je izgradnja staja sa 200 grla podmlatka goveda.

Na distriktu u Bosanskom Aleksandrovcu predviđeno je podizanje u okviru peradarske farme slijedećih objekata, 5 živinarnika  sa 10.000 nosilja i njihov podmladak, inkubatorska stanica i skladišta.

Paralelno sa ovim poslovima započeli smo obnovu šaranskih ribnjaka u Bardači (Lijevče) i Saničanima (kod Prijedora) u saradnji sa bivšim vlasnikom tih rlbnjaka g. Anurom Burdom. Ribnjaci su kasnije predati poljoprivrednim dobrima u Srpcu i Prijedoru koja su u međuvremenu osnovana.

Izgradnjom objekata u Novoj Topoli postavilo se pitanje rase za budući razvoj govedarske proizvodnje, a naročito s obzirom na to da se zbog bruceloze moralo pristupiti llkvidaciji montalonskog stada. Odlučili smo se za simentalca i to iz Podravine i Slavonije Nabavku smo organizovali preko marvogojskih udruga koie su držale selekciju goveda u tim krajevima.

Treba na kraju ovog pogiavlja reći da su svi planirani objekti izgrađeni u planiranim rokovima zahvaljujući dobroj građevinskoj operativi iz Banja Luke.

Jedan od veoma krupnih problema, od koga je zavisilo funkcionisanje svih poslova bilo je pitanje kadrova. Nedostajao je agronomski kadar, kvalifikovani radnici (mehaničari, šoferi. kovači i dr.), knjigovođe, pomoćni rukovodni kadar (poslovođe, brigadiri), stručni radnici u stočarstvu itd.

Malo pomalo skupila sa solidna ekipa koja se uspješno nosila sa svim teškoćama. Rješavanju problema kadrova znatno su doprinijeli Minlstarstvo poljoprivrede i Okružni narodni odbor. kao i solidarnost među republikama. Prvi agronomi došli su iz SR Hrvatske.

Prva rukovodeća i stručna ekipa bila je: Ing. Milan Vukić, direktor Dobra,

Jovo Marković, pomoćnik direktora, Inž. Krsto Kiš, rukovodilac stočarstva; Inž, Nlkola Matek, rukovodilac ratarstva; Ljubo Lakić, pomoćnik rukovodioca ratarsrva, Karel Fiht. veterinar; Bogdan Makić, rukovodilac povrtlarstva; Muhamed Dabulhanić šef računovodstva (kasnije Kano Šilić); Nikola Janković, upravnik distrikta u Aleksandrovcu (kasnije Savo Ćorković); Pane Šestić, poslovođa mljekare; Jozef Prohaska, poslovođa radionice; zatim poslovođe i brigadiri: Rade Gaković, Drago Ilibašić, Milorad Stojković, Miloš Novković, Pane Kecman, Milan Spasojević, Ljubo Babić, Uroš Puzić, Branko Ilić i drugi.

U cilju stručnog osposobljavanja radnika organizovani su večernji kursevi za ratare i stočare u radionice su primljeni učenici u privredi.

Neki od perspektivnih kadrova upućeni su kasnije u srednju poljoprivrednu školu u Banja Luku (Nikola Janković, Rade Gaković. Ljubo Lakić, Milan Spasojević).

U svom daljem razvoju Poljoprivredno dobro je dalo i nekoliko direktora drugim poljoprivrednim dobrima i druge rukovodioce u poljopirivredi, kao. Savo Borković postavljen ie na dužnost direklora P. D. “M Stojanovié” za direktora Oblasne direkcije poljoprivrednih dobara u Tuzli; Nikola Janković za direktora Dobra u Modriči, a zatim u Orašju kod Brčkog; Ljubo Lakić za direktora Dobra u Bosanskom Brodu; lnž. Milan Vukić postavljen je za glavnog direktora Glavne direkciie poljoprivrednih dobara BiH u Sarajevu.

U međuvremenu u Novu Topolu je došao inž Slavko Matekalo, koji je za vrijeme svog višegodišnjeg rada na Dobru bio najprije rukovodilac stočarstva, a zatim više godina direktor i ima značajne zasluge za razvoj Dobra.

Paralelno sa radom na organizovanju i izgradnji Dobra. odvijao se i intenzivan društveno-politički rad na Dobru su vrlo aktivno dijelovale: partijska organizacija, slndikalna podružnica. organizacija Narodnog fronta. Saveza boraca, omladine i žena – dakle sve društveno-političke organizacije. Ovom aktivnošću bio je zadužen Rade Gaković, koji je bio sekretar partijske organizacije i član Sreskog komiteta,

Članovi rukovodstava partijske i društvenih organizacija. kao i rukovodstva Dobra bili su često angažovani od strane sreskih rukovodstava Za pomoć okolnim seoskim organizacijama.

Na Dobru je bio podignut i društveni dom. Subotom i nedeljom to je bilo stijecište omladine sa Dobra i obližnjih sela. Za kratko vrijeme Dobro je postalo pored privrednog i značajan centar društvenog žlvota ovog dijela sreza Bosanska Gradiška, Jedna od značajnijih akcija društveno-političkih organizacija bilo je podizanje spomenika palim borcima za oslobođenje Lijevče polja, a koji su pali i sahranjeni na teriioriji Dobra. Sakupljeni su posmrtni ostaci i sahranjeni u zajednlčku grobnicu. 

Iz redova kadrova Poljoprivrednog dobra “Mladen Stojanović” bilo je dosta odbornika Sreskog i Opštinskih narodnih odbora. članova sreskog i opštinskih komiteta KPJ i (SKJ), odbora Narodnog fronta (kasnije SSRN). saveza sindikata itd.

Eto take se počinjalo. Tako su se organizovale prve poljoprivredne organizacije društvenog sektora. A to je bilo teže i složenije nego u drugim oblastima privrede. Nedostatak uzora i iskustava zamijenjivan je odvažnošću u eksperimntima: elanom i entuzijazmom. Nedostatak sredstava za rad zamjenjivan ie masovnošću i snagom mlšića (velike radne akcije omladine okolnih sela i radnika Dobra u kritičnim danlma žetve 1946. i 1947 godlne). lz svega toga. malo po malo, uz pomoć šIre društvene zajednice niko je novi kvalitet i kvantitet. lmanje se proširivalo, modernlzovalo i razvilo  u jednu od najugledniiih poljoprivrednih organizacija u BiH i šire.

Ekonomisti nas lažu već decenijama

Ne namjerno, ali i dalje griješe.

Prvo maknimo kritičku definiciju. Kad sam prvi put čuo izraz „neoliberalizam“, dočarao mi je u glavi novo doba bistrih očiju, upućenih hipija s progresivnim programima. Pogriješio sam. Neoliberalizam i njegove politike teže privatnom sektoru dati sve više, a javnom sektoru sve manje kontrole nad kapitalizmom slobodnog tržišta. To je ekonomska filozofija koja teži privatizaciji, deregulaciji, globalizaciji, slobodnoj trgovini, štednji i smanjenju državne potrošnje.

Neoliberalizam su sredinom 1980-ih slavno podržavali predsjednik Ronald Reagan i premijerka Margaret Thatcher i od tada je vrlo popularan među bogatašima. To je pokretačka snaga naše ekonomije u posljednja četiri desetljeća. Ova ideologija je glavni doprinos stambenoj nesreći 2008. godine, degradaciji okoliša i klimatskim promjenama, intenziviranju nejednakosti bogatstva i dječijeg siromaštva, propadanju javnog zdravstva i obrazovanja, prenošenju bogatstva, izboru Donalda Trumpa , pa čak i pretjerani efekti epidemije COVID-19 na smrtnost i ekonomiju.

Njegova popularnost u sektorima ne tako bogatih (iako nemaju pojma što je neoliberalizam, a još manje da je štetan za njihovu dobrobit) može se objasniti propagandom koju imućni mogu priuštiti širenju na razne načine u štampi, radiju , TV i internet. Njihova je poruka ocrniti sindikate (da bi radna snaga bila jeftina), stigmatizirati državnu potrošnju kao rasipnu (osim vojske od koje zarađuju), smanjiti poreze za bogate (jer su izvor svih poslova, a vlada bi samo trošila novac ionako) i deregulirajte poslovanje i finansije (jer je na taj način efikasnije – uzimati novac). Ponavljaju te mantre iznova i iznova dok im ljudi ne povjeruju, čak ni ekonomisti.

Spomnite ‘neoliberalizam’ gotovo svi će vjojatno samo sleći ramenima i reći’Ne znam stvarno što je to.’ Ako pitate Rusa za komunizam, neće ​​pretvarati se da ne zna šta je to.

Sa Amerikancima to nije pretvaranje. Prazan pogled je stvaran. Ne znamo koja je sveobuhvatna ekonomska teorija koja je ugrađena u našu vladu od Ronalda Reagana uzrokujući poražavajuće probleme s našom ekonomijom i našim društvom. Zapišite ovo i ne zaboravite. To je neoliberalizam!

Bogati znaju kako je snaga neoliberalizma u njegovoj anonimnosti. Sve dok proletarijat ne može imenovati svog neprijatelja, kako ga znati čak i tamo, a još manje osmisliti odbranu ili kontranapad?

Neoliberalni ekonomist vjeruje da: 1) povećanje plaća ubija radna mjesta, 2) povećanje poreza ubija ekonomski rast i 3) vladini propisi smanjuju efikasnost poslovanja.

Neoliberalizam je u osnovi ekonomski i socijalni scenarij koji je vlada slijedila posljednjih 40 godina, nakon Ronalda Reagana, i zamalo uništio ovu naciju. Uzmimo jedno od ovih neoliberalnih uvjerenja i pažljivo ih ispitajmo kako bismo shvatili zašto se posljednjih četrdeset godina ekonomske ideologije temelji na lažnim uvjerenjima.

Laž broj jedan: Povećanje plata ubija radna mjesta.

Od kraja Drugog svjetskog rata do 1963. godine, najviša granična stopa poreza na dohodak iznosila je 91%, osim par godina kada je iznosila 92%. Godine 1964. dobili smo veliku poresku olakšicu na 77%, a zatim na 70% 1965. godine i zadržao se na 70% dok Reagan nije stupio na dužnost 1981. godine, a dosegao je 50% i od tada se spušta prema dolje na svoje sadašnje bedno stanje 37%. Dakle, ako ikada izmislimo vremensku mašinu, moramo se vratiti u 50-e i reći im koliko se loše zajebavaju uništavajući ekonomiju visokim porezima. Oh . . čekaj! To su bile najbolje decenije za SAD u financijskom smislu, posebno za siromašne i srednju klasu.

Neoliberalni ekonomisti jednostavno ne završe rečenicu. ‘Povećanje poreza ubija ekonomski rast računa bogatih u švicarskim bankama.’ Uvijek zaborave spomenuti taj posljednji dio. A bogati ne posjeduju neku velesilu stvaranja radnih mjesta. Postoji nekoliko genijalaca poput Elona Muska i Sir Richarda Bransona koji svoje ideje redovito ostvaruju stvarajući čitave industrije i radna mjesta koja idu uz njih. Većina od 1% ponija su trikovi koji bi svoje bogatstvo radije povećali ljigavijim metodama poput kupovine monopola i poreznih olakšica ili tjeranja konkurencije iz poslovanja.

Izgubili smo rat protiv siromaštva. Sada živi veći procenat ljudi u siromaštvu nego 1969. godine i njihov stepen siromaštva je ozbiljniji, na nivou zemalja trećeg svijeta. Obitelji koje žive s 2 dolara dnevno. Što se toga tiče, ljudi ne bi trebali živjeti tako u Americi ili bilo gdje drugdje. Potrebna im je bolja podrška za uzdržavanje, a za to je potreban porezni novac. Nejednakost bogatstva sada je veća nego bilo kada u istoriji, jer moderna tehnologija omogućava kupovinu toliko više lične moći i uticaja po relativno maloj cijeni. Ne uzbuđujte se, to je i dalje više nego što si vi ili ja možemo priuštiti.

Problem s ljudima koji žive na marginama i egzistiraju je u tome što sve o čemu razmišljaju – da li će imati sljedeći obrok, hoće li moći platiti stanarinu ovaj mjesec, da li će se porezati guleći krumpir i dobiti gangrenu i ako se to dogodi izgubit ću ruku . Osim što je moralno odbojan, ovo je gubitak snage. Ne možete odgajati djecu u takvom okruženju i očekivati ​​da ona daju svoj doprinos. Ne znamo odakle dolazi naš sljedeći Einstein, Newton ili Feynman. Mi kao nacija moramo početi igrati punom snagom da bismo bili konkurentni i preživjeli kao civilizacija.

Laž broj dva: Povećavanje poreza ubija ekonomski rast.

Od kraja Drugog svjetskog rata do 1963. godine, najviša granična stopa poreza na dohodak iznosila je 91%, osim par godina kada je iznosila 92%. Godine 1964. dobili smo veliku poresku olakšicu na 77%, a zatim na 70% 1965. godine i zadržao se na 70% dok Reagan nije stupio na dužnost 1981. godine, a dosegao je 50% i od tada se spušta prema dolje na svoje sadašnje bijedno stanje od 37%. Dakle, ako ikada izmislimo vremensku mašinu, moramo se vratiti u 50-e i reći im koliko loše zajebavaju uništavajući ekonomiju visokim porezima. Oh . . čekaj! To su bile najbolje decenije za SAD u financijskom smislu, posebno za siromašne i srednju klasu.

Neoliberalni ekonomisti jednostavno ne završe rečenicu. ‘Povećanje poreza ubija ekonomski rast računa bogatim u švicarskim bankama.’ Uvijek zaborave spomenuti taj posljednji dio. A bogati ne posjeduju neku velesilu stvaranja radnih mjesta. Postoji nekoliko genijalaca poput Elona Muska i Sir Richarda Bransona koji svoje ideje redovito ostvaruju stvarajući čitave industrije i radna mjesta koja idu uz njih. Većina od 1% ponija su trikovi koji bi svoje bogatstvo radije povećali ljigavijim metodama poput kupovine monopola i poreznih olakšica ili tjeranja konkurencije iz poslovanja.

Trebaju nam porezne stope 50-ih i 60-ih. Bogati trebaju ponovo početi vući vlastitu težinu. Neće potrošiti dovoljno u tržišnoj ekonomiji da pomognu. Ne mogu kupiti toliko više cipela, automobila, kuća, sretnih obroka i lattea od sljedećeg tipa. Mislim, mogli bi, ali neće. Njihov novac od poreza može, međutim, platiti prijeko potrebnu infrastrukturu, zdravstvo i obrazovanje, tako da zaista možemo zaintrigirati ekonomiju i pustiti da inovacije postignu nove korake.

Laž broj tri: Vlasni propisi smanjuju efikasnost poslovanja.

Ako ćete primijetiti, toliko smo ublažili propise o preduzećima, a poduzeća su postala toliko efikasna da će spremati planetu. Ovo je kapitalizam na steroide koji se troši u proljetnim praznicima za vrijeme epidemije bubonske kuge. I to su samo klimatske promjene.

Moramo vratiti industrijske propise u industrijskim razmjerima. Nema više zarađivanja novca od mogućnosti nanošenja industrijskog otpada na zajedničko javno blago poput atmosfere i prirodnih plovnih puteva i okeana bez ikakvih troškova ili rizika ili bez dugoročnih planova posredovanja. Moramo vratiti EPA i dati mu očnjake kako bi se te stvari mogle regulirati!

Nema više planiranog zastarevanja. Gledajte, prodat ću vam sve ove prekrasne uređaje za ogroman novac, ali to će biti sranje za nekoliko godina, a vi ćete se morati vratiti i kupiti još. Ne brinite Nećete to morati raditi još jako dugo jer mi uništavamo planetu u procesu stvaranja milijardi novih uređaja svake godine. To je otprilike najbolesniji, najstrašniji poslovni etos za koji sam ikad čuo, ali mi o tome zapravo razmišljamo kao o načinu na koji se to sada radi u tom blesavom starom poslovnom svijetu. To treba urediti!

Ovo se ne odnosi samo na uređaje. Zaista mislite da veliki igrači genetski modificiranih organizama neće uzeti stranicu iz ove knjige i početi izrađivati ​​GMO tekstil za odjeću koji se brže troši? Jeste li primijetili koliko se brzo troši vaša nova pamučna odjeća ili plahte u odnosu na onu koju ste posjedovali u prošlosti? To se ne može kontrolirati jednostavnim pregledom. Ova tehnologija zahtijeva resurse vlade da uopće shvati kako pokušavaju zeznuti potrošača. To treba urediti!

Nema više poklanjanja prirodnih resursa za bagatelu. Ako neko želi izvaditi milione barela nafte ili milijarde galona vode ili stotine tona zlata sa zemlje u javnom vlasništvu i prodati ga po cijelom svijetu, mi, građani Sjedinjenih Američkih Država, trebali bismo dobiti sajam dogovor za taj resurs. Naše nacionalno bogatstvo i nasljeđe rasprodaju se ispod naših nogu za novčiće na novčanici od stotinu hiljada dolara. To treba urediti!

Homo Economics:

Neoliberalne ekonomske teorije temelje se na mitskom biću zvanom Homo economicus. Ovo je idealizirani model koji se koristi u izradi ekonomskih teorija. Model je savršeno racionalan s interesima i preferencijama i uvijek donosi odluke da udovolji ili poveća te interese i preferencije. Drugim riječima, savršeno sebično biće bez obzira na tuđe interese ili sklonosti. Neoliberalna ekonomska teorija zasniva se na sociopati. Je li onda čudno da je dvadeset jedan posto izvršnih direktora korporacija sociopat?

Neoliberalna ekonomska teorija primijenjena kao gigantski eksperiment na našoj ekonomiji omogućila joj je da pređe u degenerativni oblik kapitalizma gdje se novac izravno prenosi na moć sposobnošću kupovine zakonodavstva omogućavajući pojedincu ili kompaniji konkurentsku prednost nad svima ostalima. U ovom sistemu, ili da nabave propagandu kako bi ubedili ljude da daju svoje naloge ili da nabave plaćenike koji će se fizički pobrinuti za situacije koje se sami ne bi usudili.

Više se ne vodi računa o većem dobru cijelog sistema korporacije koja uključuje radnike, kupce i okoliš.

Zašto ne kažemo ovim neoliberalnim ekonomistima da krenu u pohod? Mi to možemo. Ekonomiju nazivaju sumornom naukom. U sadašnjem stanju, nazvao bih je bezdanskom naukom. Ovo bi i dalje bilo netačno jer to uopće nije nauka, čak i sa svom matematikom koju vidite u tim udžbenicima. Upravo su te zamišljene ideje o tome kako ekonomija funkcionira. To je više sistem vjerovanja.

Izjavimo da ćemo vjerovati u nešto drugo. Vjerovat ćemo u homo ekonomu koji je pametna, poštena, puna ljubavi, velikodušna osoba. Onaj koji ne bi zarađivao uništavajući planetu ili kupujući monopole da uništi konkurente i prevari kupca. Zapravo, zamijenimo Homo economicus s Homo sapiens, stvarnom osobom, koja može uravnotežiti dobit, nadgledajući poštenu raspodjelu bogatstva i upravljati resursima i otpadom na boljitak društva, a ne na njegovu štetu.

Kako to radimo? Prilično sam siguran da je trenutna administracija veliki ljubitelj neoliberalne ekonomije, bili oni toga svjesno ili ne.

Autor:Glen Hendrix

Facebook će započeti s uzimanjem dijela profita kreatorima sadržaja od 2023. godine

Izvršni direktor Facebooka, Mark Zuckerberg, kaže da tvrtka neće uzimati postotak prihoda kreatora do 2023. godine. Pravila obuhvaćaju plaćene događaje na mreži, pretplate obožavatelja, značke i nadolazeće neovisne vijesti. Kad Facebook počne uzimati dio, to će biti manje od 30 posto koliko uzimaju Apple i drugi.

Primjetno je da Facebook gradi novi interfejs za isplate kako bi kreatori mogli vidjeti kako naknade i porezi različitih tvrtki utječu na njihovu zaradu. Glasnogovornik Facebooka rekao je kreatorima da će vidjeti koliko će zaraditi nakon poreza, povrata i naknada za kupnju u aplikacijama koje Apple i Google uzimaju kada kupuju putem iOS i Android aplikacija. Sučelje će u početku biti na webu i za početak samo za plaćene događaje. To je jasan potez da se Facebook učini privlačnijom opcijom od konkurenata poput Twitcha, Twittera i Substacka, piše Engadget.

Facebook je to objavio uoči Appleove svjetske konferencije programera koja je održana u ponedjeljak. Apple i Facebook su u zavadi već dosta dugo. Jedna od glavnih nedavnih nesuglasica je opcija ograničenja praćenja više aplikacija u iOS-u 14.5, za koju je Facebook tvrdio da će utjecati na prihod od oglasa.

Facebook, naravno, nije jedina velika tvrtka koja cilja na problematične prihode Applea. Apple i Epic Games čekaju presudu u slučaju vezanom za monopolističku praksu App Storea, što uključuje i podjelu prihoda.
Izvor:geek

Sami pali, sami se porobili.