Tehnologije stvaraju nova radna mjesta

Nove tehnologije kreirat će desetke milijuna radnih mjesta do 2030., pokazuje Boston Consulting Group (BCG) u svojoj analizi. No, isto tako pokazuje i da to neće riješiti pitanje nezaposlenosti jer će biti problematično naći zaposlenike s traženim vještinama za ta nova radna mjesta.

Samim time, neće se nadomjestiti “rupa” nastala automatizacijom rada. I to je nešto na čemu treba raditi, ali konstantno ostaje dojam kao da se za to nema vremena. Svjedočimo tome i danas. Poslodavci konstantno traže mlađu radnu snagu za “nove” poslove i skeptični su prema neiskusnim starijim osobama.

Pritom se pod “starijima” smatraju svi iznad 30 ili 40 godina, što ostavlja previše ljudi bez adekvatne prilike, koju bi možda iskoristili da im se pruži. Razumljivo je zašto poslodavci tako razmišljaju, što znači da takav sklop treba mijenjati na drđavnim razinama u smislu poticaja.

Hrvatska, kao i brojne zemlje svijeta, nude poticaje za zapošljavanje mladih ili prvo zaposlenje, ali propuštaju isto učiniti za one koji mijenjaju karijere ili su u nešto kasnijim godinama ostali bez posla. Tako nešto nikome nije u interesu.

Jer, ukoliko se analiza pokaže točnom, a bude bez promjena, Australija će do 2030. imati manjak od milijun zaposlenik na novostvorenim radnim mjestima, Njemačka tri milijuna, a Sjedinjene Američke Države više od 17 milijuna! Dakle, treba djelovati odmah, 2030. nije tako daleko kako se čini.

Naravno, tehnološki sektor generirat će daleko najviše novih radnih mjesta, ali problem je što se u tom sektoru stvari toliko brzo mijenjaju da oni koji se u njega kasno priključuju ne mogu “pohvatati” konce, prvenstveno jer si rijetki mogu dopustiti gubiti vrijeme na njihovu edukaciju. Zato svi žele “gotov proizvod”, ali takvih osoba neće biti u dovoljnoj mjeri kako bi se zadovoljile potrebe…

ictb

Rješenja: “Farmland” ima nade

Dug za poreze i doprinose propale Govedarske firme “Farmland” iz Nove Topole kod Gradiške, premašio je 5 miliona maraka, a Poreska uprava Republike Srpske ipak ne pokreće stečaj ovog nekada uspješnog preduzeća. Pitanje je zbog čega Poreska uprava oklijeva i da li bi, sve i da pokrene stečaj, imala odakle da naplati dugove?

Svako malo vremena pojavi se vijest o dugu “Farmlanda” firme koja više ni imovine nema, jer ono što bi trebalo da je imovina je uništeno do te mjere da se ni opraviti ne može, samo zaravnavanje površine i dodjela zemlje svima onima koji su to mirno gledali i učestvovali, a bili na vlasti. Usput ne postoji počitička stranka koja može reći da nije doprinjela uništavanju. Gdje su bili takozvani ekonomisti, koji kakvi su stručnjaci vide autoput kao preduslov investicijama, oni su inače savjetnici, koji je njihov savjet?

Prostor farme kao i neki drugi prostori koji su isto uništeni ne mogu ostati takvi kakvi su, okretanje glave i ne spominjanje nije rješenje. Aktuelna vlast mora i može da riješi ovo pitanje organizovanjem turističkih tura i obilazak jer je interesantno kako od nečega takvoga može se napraviti ovako nešto?

Dakako da je ova moja ideja provokacija prema onima koji ne mogu da zatvaraju oči pred odgovornošću ili da još jednom prodamo ili realnije poklonimo sada EU prostor da ga oni srede, a u nekom povoljnom istorijskom momentu ponovo pripojimo i onako volimo se baviti istorijom zbog mogućnosti davanju mašti na volju.

Nešto mi počelo da ovo liči na osvetu njemačkim osvajačima gdje mi dokazujemo da oni ne mogu ništa tako dobro napraviti a da mi to ne možemo još bolje uništiti? Treba to vidjeti sa ovim istoričarem falsifikatorom i snimateljem istorijskih događaja koji je inače u datom istorijskom momentu lično upravljao kamerom ili događajima, sredstva za takve stvari su uvijek obezbjeđena, mislio sam možda da otvorimo jedan broj za doniranje, ali ipak nećemo se blamirati pa ne skupljamo za liječenje bolesne djece.

Lider u stočarskoj proizvodnji

Bombardirao sam Treći rajh!

Sinoć je u obnovljenom domu “Srbija” u Topoli prikazan dokumentarni film “Aprilski rat” kao dokaz da je srpska istorija herojska kako reče Milorad Dodik i ostali učesnici demonstrirajući svoju neinformiranost po koji put evo još jedne potvrde da kriju od njih istinu. Tako ne znaju ni ko je stvorio PIK “Mladen Stojanović”, a pogotovo ko ga uništi?

Da se vratim na Ratni plan R-41

Dana 13. marta 1941. godine, 8.BP je premješten iz Zagreb do ratnog uzletišta. Puk je sada bio na ratnom aerodromu u Rovinama, Nova Topola, sjeverno od Banja Luke.
Blenheims iz 68.VG bili su raspoređeni duž aerodroma
zapadno, skriveni ispod drveća i kamuflirani sa
grmljem, dok je 69.VG bio raspoređena slično na istoku aerodroma. Osoblje puka je bilo smješteno dijelom na aerodromu, a dijelom u privatnim kućama u
obližnjem selu. Također, 4.Lovački puk ( 4.LP ) se nalazio u
blizini, nekih 4-5 kilometara južnije, na aerodromu kod Bosanskog Aleksandrovca. Osim redovnih zadatke, 4.LP trebao je pružiti podršku borcima 8.BP bombardera. Ove dvije leteće jedinice sastojale su se od 2.Vazduhoplovne brigade (2.VB) . Brigadom je zapovijedao pukovnik Jakov Đorđević “Ješa”, dok je njegov ađutant bio Luka Kandić. Pri štabu brigade takođe je bio i 704.E za vezu.


Prema ratnom planu R-41 , zadatak puka je trebao djelovati protiv neprijateljskih aerodroma, koncentriranih trupa i željezničke i cestovne komunikacije u pograničnom području susjedne Austrije i zapadne Mađarske(zapadno od rijeka Dunav). Kako je rat zahtijevao, zona operacije proširila se na teritoriju Mađarske na istočnu stranu Dunava.

Nakon vojnog puča koji se dogodio 27. marta,
8.BP sa svojim nacionalno raznolikim sastavom koji je bio
smješten na teritoriju Hrvatske banovine nisu oskudijevali
pozitivan moral ili borbeni duh. Tek od početka rata
započinju nacionalni problemi i geografski položaj jedinice, pokazati njen puni izraz. Naime, 2.VB, koja je uključivala 8.BP na hrvatskom teritoriju, bila je direktno vezana za 2.Centar veze u Zagrebu. Bila je to veza koja će biti fatalna za 8.BP .

Naime, 3. aprila 1941. k1k Vladimir Kren je dezertirao
sa aerodroma Borongaj u Zagrebu do Klagenfurta , zatim u Njemačku, u avionu Potez Po25. Tom prilikom je ponio
sa njim podatke o ratnom razmeštanju jugoslovenskog vazduhoplovstva u letenju jedinice, aerodromi, popisi mobilizacijskih mjesta, zapovijedi, jedinice i objekti na teritoriji Dravske i Hrvatske Banovine, kao i podaci za vazduhoplovni kôd radio veze. On je sve to dao Nemcima, zbog čega se promijenilo sjedište zrakoplovstva i svoj kod u noći između 5. i 6. aprila 1941. Međutim, potčinjene trupe nisu o tome obaviještene na vrijeme, dijelom jer su jedinice krenule prema ratnim aerodromima, a dijelom i zbog sabotaža Pete kolone u jugoslovenskom vazduhoplovstvu.
K1k Kren je bio u bliskim odnosima sa hrvatskim vazduhoplovcima hrvatske nacionalnosti, i sa letačkim osobljem iz 8.BP , između ostalog sa 218.E C / O kapetanom Vladimirom Ferenčinom, koji je kasnije godine postao visoko zaređeni član ZNDH . Osoba koji je bio svjedok navedenih događaja bila je pukovski ljekar i pomoćnik iz 8.BP , k1k Vićentije “Vića” Milanović:

„Tog dana, 4. aprila 1941. popodne, ( IV.VB , major Stanko Balanč, ac) iz Zagreba obavješten telefonom 8.BP C / O da zrakoplovstvo prvoklasne kapetanije
Tain Vladimir Kren, Hrvat, poletio je sa zagrebačkog aerodroma na Poteza i nije se vratio. Postojala je mogućnost da je i on pobjegao. Prije polijetanja, kapetan Kren napisao je pismo i dao ga mehaničaru koji je tog dana poslan na naše aerodrom da radi neke inspekcije u avionima. Uprava IV.VB zatražila je od regije ment C / O ( puk Stanko Diklić) da se odmah provjeri da li je ovaj mehaničar stigao na uzletište, ako je donio pismo i za koga je napisano.
Potražite spomenutog majstora-mehaničara, koji je već stigao, odmah započeli. Priznao je da je donio jedno pismo kapetana Krena i dao ga adresatu

kapetan vazduhoplovstva prve klase Ferenčina Vladimir. Kapetan Ferenčina je pozvan da se javi u štabu pukovnije, i,
na pitanje o pismu, priznao je da je primio
to. Što se tiče sadržaja pisma, rekao je da je smiješno
i da je bio zbunjen što je pismo upućeno njemu
jer on s tim nije imao nikakve veze. Kad je pročitao pismo, on
pocepao i bacio pored aviona na kojem je stajao.
Iako je već bio mrak, pismo je pocepano
komadići su pronađeni uz pomoć baterijskih svjetiljki i doneti u
stožer puka, gdje su sastavljeni komadi i pismo je pročitano. Sadržaj pisma bio je sljedeći:
“Po naredbi vođe našeg naroda (Ante
Pavelić, ac), odlazim za aerodrom Klagenfurt (Austrija).
Ti, Matija (218.E C / O, ak), Đura ( nar Đura Pihler, tehničar
nician iz 8.BP , ac) i nekoliko drugih vazduhoplovaca iz
druge pukovnije, ne mogu se sjetiti njihovih imena – DOĐITE
NAKON MENE … ”Potpisao – Kren.
Istraga ovog slučaja započela je odmah. Kapatan Ferenčina negirao je svaku vezu s njim, dok je bio kapetan
Petrović Matija (također Hrvat) službeno je bio odsutan iz
aerodroma i kada se vratio ujutro 6. aprila,
rat je već počeo i svaka daljnja istraga je bila
prekinut !! Što se tiče ostalih pojedinaca spomenutih, koji nisu bili iz naše pukovnije, njihova je komanda bila obaviješten za daljnji postupak. “
Uprkos situaciji kada su navedeni pripadnici
jedinica bi se barem suočila sa istragom pred Vojnim sudom
s vrlo predvidljivim posljedicama, i dalje su radili
8.BP ratni raspored i “učestvovao” je u ratnim operacijama kao da se ništa nije dogodilo !!!
U zoru 6. aprila, 8.BP je obaviješten o izbijajući iz rata mehaničar puka koji je sklon radio stanici, jednoj od rijetkih, koja je bila postavljen na jedan od aviona Caproni koji je služio za voz inženjerstvo pilota za višomotorne avione. Ostalo Caproni odleteo za Beograd rano ujutro sa ministrom Brankom
Čubrilović sa porodicom.
Iako su postojale konkretne naredbe za pukovnije
aktivnosti definirane ratnim planom R-41 , C / O od 2.VB puk Jakov „Ješa“ Đorđević ih nije pratio, ali je sačekao KV
potvrda za njihovu primjenu. Rezultat je takvog pristupa
pasivna akcija 8.BP , i prvog dana rata i budućnost. Da bude još gore, sve vreme rata puk Đorđević ostao pasivan, održavajući kontakt i izvještavajući od operativno područje brigade kojom je komandovao. Jedini VB sa kojom komanda KV nije imala gotovo nikakvu vezu bila je vrlo brigadi kojom je komandovao puk Đorđević. Treba podnijeti imajući na umu da je od njega trebalo da šalje izvještaje za potrebe KV-a
putem veze koja je vodila tačno kroz već spomenutu vezu
sinovski centar u Zagrebu … Svakako, ostaje pitanje zašto
brigadni puk Đorđević nije pokušao da to sazna
Pilot k1k Vladimir Kren (MVB kolona )

šta se događalo sa vezom između brigade
pod nadzorom i KV !? Napokon, imao je 704.E za vezu u bri-
Gadeov stožer na raspolaganju. Ostaje pitanje zašto nismo
koristili ga?
Kada je saznao da je Njemačka napala
dom Jugoslavije, brigada C / O zadržala je pasivan status
čekajući dalji razvoj situacije, iako postojale su jasne naredbe da se postupi u slučaju rata! Ne pre u podne 6. aprila je izvršio C / O od 8.BP puk Stanko Diklić, dana
naređenje brigade C / O Jakov Đorđević, izdati
Redoslijed:
„Izvršiti ofanzivno izviđanje austrijske teritorije sa dva bombardera 8.BP i dva uragana iz 4.LP kao njihova pratnja. Bombardera su da je iz 68.VG i 69.VG svaki.
Dva uragana iz 4.LP trebaju odrediti 4.LP C / O potpukovnik Radosav Đorđević kao borbena pratnja. ”

Određene su posade bombardera, kao i borbene pratnja. Jedna posada iz 216.E poletjela je sa 68.VG: pilot Nar Karlo Murko, posmatrač por Ivan Pandža, topnik nar Radenko Malešević. Još jedna posada iz 217.E je poletjela iz 69.VG: pilot K2K Đorđe Putica, posmatrač por Ivan Šalevič
i nepoznati topnik.
K1k Janko Dobnikar iz 108.E / 34.VG / 4.LP bio je u pratnja 216.E Blenheim, dok je nepoznato ko je letio kao pratnja do 217.E posade. Nalog je precizirao da željeznički čvor u Grazu je trebalo napasti sa 2500 metara nadmorske visine pravac Maribor. Por Murko je prvi poletio:
“14.40 je, ulazim u avion. Promatrač i ja Chanic me čekaju na svojim pozicijama. Avion je spreman. Četiri bombe, po 100 kilograma, postavljene su u trup trupa, koje se mogu baciti na meni nepoznatu metu. Mi nemamo podatke o meti i nemamo nikakvo saznanje o događajima u Grazu. Iako, što se tiče taktike, mi potpuno su spremni za akciju, apsolutno sam miran. Dan je lijep, a imam uragan iz obližnjih regiona boraca ment kao moja pratnja. Poletim …

Naređeno mi je da krenem kursom prema Maribor i da preletim preko njega na 2500 metara nadmorske visine. Evo me da krene kursom prema Gracu i baci bombe kada iznad cilja. Praćenje pruge je najbolji način da se približi meti. Kakva školska i transparentno! Kao da komanda nije dorasla za vojnu taktiku! Postavljena nadmorska visina bila je idealna za sve vrste lakih i teških ljuskica …
Iznad Aleksandrovca ​​vidim uragan označen kao pratnja. Držim kurs od 360 stepeni i brzo se penjem. Nalazim se na 2000 metara iznad grada Čazme i tada sam donošenje odluke! Neću letjeti prema Mariboru od napad iz pravca juga bio bi očit i to bi otkrilo naše namjere. Moram razmišljati o sigurnosti.S obzirom da sam sam, bez radio veze sa borcem, čak nisam interfonska veza sa topnikom koji je štitio moj rep ko je mogao dajte mi važan savjet, nemam se na koga osloniti osim na sebe.
Iako na tone savremene radio opreme laže negdje u našoj bazi, mi smo ovdje bez nje. Tako apsurdno! Jedina obrana od neprijateljskih lovaca i flak će biti mala visina leta. Odlučio sam da letim iznad jugoslovenske teritorije što duže i krenuo sam kursom prema Murskoj Sobota. Tamo sam počeo spuštati, jer moram prijeći granicu držite na visini vrhova drveća kako biste uštedjeli vrijeme i otežali ga posmatračke stanice da me primete. Letim visoko samo 700 metara iznad Goričkog. Ne vidim naša pratnja bilo gdje. Nastavljam naglo zaroniti. Pravim naglo skretanje lijevo i spuštanje aviona iznad doline rijeke Raab, čija će me obala gotovo zaštititi
dok ne dođem do cilja. Letim tik iznad vrhova drveća, dok krošnje drveća lete nestati ispod mojih stopala, i na lijevoj strani i pomalo više, put leži pun vojnih kolona. Sve ovo mora
biti pomalo zbunjujući za mog promatrača, ali ja sam u miru za sada mi ne prijeti nikakva opasnost. Gledam nebo. To je jasno. S lijeve strane vidim cestu krcat tenkovima. Ispod mene je pruga, gore što gutam 380 km na sat.

Predgrađe … Železnička stanica za teret je preda mnom. Dižem se na 300 metara i dajem znak svom posmatraču. U nekoliko sekundi izbacit će bombe.
Sad! …
Prva bomba pala je između automobila, druga na mreža željezničkih skretnica – pojavio se veliki krater … treća bomba uništila dvospratnu transportnu železničku godine … ostavljajući sve ovo iza sebe odjednom se penjem u oštrom zavoju iznad eksplozija dimnih bombi. Četvrta bomba je odletjela iznad krova spremišta, čiju eksploziju nisam vidio Penjao sam se i okretao.
Izvan sebe sam od oduševljenja. Napravio sam to! Bombardirao sam Treći rajh! To je za Beograd! …
Skrećem prema jugu – prema Mariboru. Spuštam avion odmah iznad krovova. Prelećem puteve sa civilima mašući da me pozdravi. Kakva ironija! Pomešali su jugoslovenske kokarda na krilima sa njemačkim krstom …
Dok letim cestom nailazim na kolum vojnih vozila. Pucam iz krilne mitraljeze. Probijam blagi zavoj i pucam u još jedan kratki rafal put.”

„Letimo iznad Leibniza, a zatim, dolje lijevo sa strane vidim dugu livadu s bijelim i crvenim oznakama. Jeli to aerodrom?
Lagano se okrećem i još jednom pogledam. Da, tamo, među drvećem, vidim loše zakamufliranu Ju87, Stukas. Neprijatelj! Uočili su i mene. Još jednom spuštam avion gotovo do zemlje i u pravcu Maribora.

Kući sam…”
„Manevri leta niskim nivoom spasili su mi glavu kao dva Bf109s je tajno poletio i pokušao nas uhvatiti iz direakcija sjevera. Nestao sam im pred očima …
Kada sam sletio na bazu, zatekao sam rep u kojem me udario chinegun metak. Tada mi je topnik rekao da smo bili pod pratnjom od Graca u Maribor, ali da su nas izgubili nad Mariborom. Kakvu smo sreću imali … ”
Zanimljivo je da je podoficira Murko stavio sam sebe u središnjoj pozornici bez spominjanja promatrača, 1 koji je, prema strukturi VVKJ , bio avion u avionu zadužen za sve što se događalo, za vrijeme i nakon ponovljenog borbenog zadatka primljeno. Takođe, ni u jednom od njegovih zvaničnih ili nezvaničnih izveštaja nije nar Murko spominje imena ostalih članova posade ! Svaka izmjena primljenog zadatka može se izvršiti samo uz odobrenje njegovog nadređenog direktora, u ovom slučaju njegovog posmatrača, i to nikako drugačije! Stoga, vještina u rekao je da bi napad i odstupanje od zadatka mogli bez sumnje biti dodijeljena avion C / O por Ivan Pandža,po čijem nalogu nar Murko je morao postupiti bez postavljenih pitanja.

Izvještaj austrijskih vlasti navodi sljedeće:
“U 16.02, jedan avion na putu do glavne pruge stanica, napala tvornicu automobila Weizer Waggonfabrik. Ipak promašio cilj i bacio tri bombe (po 90 kilograma) do Asperngassea. Bilo je prekasno za trinaestogodišnju djevojčicu Maria Schrotter, koja je bila u blizini mjesta gdje je bomba eksplodirala. Umrla je ubrzo nakon što je odvedena u bolnicu u Grazu. Bila je prva žrtva vazdušnog napada u Drugom svjetskom ratu u Austriji.

Takođe, materijalna šteta bila je relativno velika. Radionice građevinske kompanije Granit uništeni su 25 polumjera i svjetlosti, krovni prostor na manevarskom prostoru bio je oštećen ostarjeli , stabilni krov od 138.Gebirgsjägerregimentes uništen u Domet od 100 metara. Oko 400 stanovnika u 22-24 Eggenulica berger morala je biti evakuirana. “

Odmah nakon izvršenja misije, posada se posvetile izvještaj C / OS 2.VB i 8.BP . Lokacija vazduha luka je redovno bila označena na mapi, zajedno sa planom kretanja njemačkih snaga prema pograničnom području.
Takođe, inzistirali su da se odjednom pošalje cijela pukovnija bombardirati aerodrom sa šansama za postizanje velikog uspjeha cess. Nisu dobili odgovor. Odmah nakon Murka / Pandže /


Poletela posada Maleševića, druga posada Putica / Salević / oduslijedio je poznati topnik. Ne postoji stvarna izjava od Jugoslovenske strane, ali sigurno je da su bombardirali metu u Graz i vratio se zajedno sa uraganom u pratnji bez bilo kakvih problema. Međutim, napad je zabilježen u Austriji.


Koje navike razdvajaju Bogate od siromašnih?

Ovaj post doslovno bi vas mogao obogatiti samo ako učite i razumijete. Postoji mnogo razdvajajućih navika, neke su vrlo vrlo važne:

Vrijednost vremena

Bogati ljudi znaju vrijednost vremena. Siromašni ljudi ne. Bogati ljudi tretiraju vrijeme kao novac i znaju da bi radije zarađivali 8 dolara na sat 24 sata dnevno pasivno, nego da zarađuju 16 dolara na sat radeći 8 sati dnevno aktivno.

Misao

Ne možete vjerovati da bogati žele obeshrabriti siromašne. Toliko siromašnih ima takav način razmišljanja i to ih boli jer odustaju. Bogati ljudi znaju da greške nisu stvarne. Oni su samo iskustva učenja. Siromašni ljudi previše se usredotočuju na greške, a ako se obogate i imaju mrzitelje, prepuštaju im da ih mrze.

Složeni interes

Opet, bogati ljudi znaju za složene kamate i kako ih to čini bogatima. Bogati ljudi znaju zašto ima više banaka nego kuglana. Možete postati milijunaš prilagođen inflaciji ako samo za nekoliko decenija odložite nekoliko stotina dolara mjesečno i ostvarite pristojne godišnje prinose na svoj novac. Odbacite novi automobil i uložite novac u neku vrstu fonda ili vlastitu strategiju ulaganja.

Motivacija

Bogati ostaju motivirani i uvijek traže nove stvari. Siromašni bi mogli biti motivirani, ali će se naljutiti i lako odustati ako stvari ne uspiju. Nikad se ne zna dok zapravo ne pokušate. Siromašni pronalaze i previše izgovora.

Zdravlje

Siromašnima je novac ispred zdravlja. Siromašni ljudi ne shvaćaju koliko toga što svakodnevno jedu utiče i u kakvom su okruženju itd. Toliko utječe na njihovo bogatstvo. Bukvalno ih čini siromašnima. Morate imati savršeno zdravlje prije nego što želite zaraditi novac. Bogati se fokusiraju na savršeno zdravlje i uravnoteženje stresa kako bi im omogućili da maksimaliziraju svoj potencijal prihoda.

Potoci prihoda

Čuo sam da prosječni milioner ima sedam, da sedam izvora prihoda. Ako niste milijunaš, zapitajte se: ‘Koliko izvora prihoda imate?’ Ako imate samo jedan poput većine, izgradite više tokova prihoda. Ako ne ulažete, uložite ako možete. Samo se usredotočite na to da i novac koji zaradite funkcionira. A onda novac koji zarađuje vaš novac, naučite da taj novac funkcionira tako da donese više novca i tako dalje. Shvatili ste ideju.

Trošenje novca

Zapravo možete postati umjereno bogati sa poslom sa srednjim prihodima. Siromašne uče da kupuju nove automobile, kupuju skupu odjeću, iznajmljuju zauvijek, svake godine odlaze na raskošne odmore, dok bogati to sve mogu učiniti, ali oni daju drugačije prioritete. Siromašni štede da bi trošili novac. Bogati štede kako bi uložili novac, a zatim potrošili novac. Ovdje je velika razlika. I naučite izbjegavati imovinu kojoj opada vrijednost – to je razlog zašto mnogi bogati i dalje voze rabljene automobile.

Do vas je

U redu. Nabrojao sam nekoliko dobrih navika. Sada ste na redu. Ako želite postati bogatiji, nema jednostavnog izlaza u 99.999999% slučajeva. Morate slijediti gornje korake da biste se promijenili ako to već niste učinili. Vjerujte mi, drago će vam biti da ćete se prodati u budućnosti.

Slobodno komentirajte još navika koje vam padnu na pamet.

Romano Miller, samozaposlen

Uzgoj konoplje, CBD i medicinska marihuana u državama bivše Jugoslavije

Uzgoj konoplje, CBD i medicinska marihuana u državama bivše Jugoslavije

Zemlje Jugoistočne Europe imaju dugu povijest uzgoja konoplje. Bivša Jugoslavija je 1949. godine u proizvodnji konoplje bila treća u svijetu, s ukupnom površinom od 80.000 ha nasada konoplje. Raspadom bivše Jugoslavije, bivše savezne republike, a sada neovisne države, donose različite zakone u vezi s uzgojem konoplje, CBD-om i medicinskim kanabisom. Medicinska marihuana legalna je u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji, a i druge zemlje mogle bi se odlučiti na legalizaciju u bliskoj budućnosti, piše ilesol.com

Zakoni o kanabisu u Sloveniji

U Sloveniji je prije Drugog svjetskog rata oko 160 ha poljoprivrednih površina bilo zasijano konopljom. Tada se njen uzgoj ubrzano počeo smanjivati, da bi se ugasio do kraja ’70-ih. Revitalizacija industrijske konoplje u Sloveniji eksperimentalno je započela 2000. godine, kada se konoplja koristila samo za proizvodnju sjemena, a konopljina vlakna za izolaciju građevina.

U 2004. godini Slovenija se priključila EU i dopustila uzgoj konoplje u prehrambene i industrijske svrhe. Uzgoj konoplje reguliran je Zakonom o proizvodnji i prometu droga, a dozvole izdaje Ministarstvo poljoprivrede. Dopuštene su sorte s popisa EU, koje ne smiju prelaziti 0,2% THC. Propisi dopuštaju klasičnu proizvodnju sjemena, a polja moraju imati najmanje 10 hektara za konvencionalne poljoprivrednike ili 1 za organske uzgajivače. Područja pod nasadima konoplje stabilizirala su se na oko 300 ha godišnje na prostoru cijele Slovenije.

Trenutno je proizvodnja i prerada kanabisa u CBD u Sloveniji u zastoju, kaže Dejan Rengeo, stručni suradnik Međunarodnog instituta za kanabinoide (ICANNA).

„Što se tiče ekstrakcije i proizvodnje CBD-a i drugih kanabinoida, stvari su se zakomplicirale 2019. godine, kada su inspekcije počele vršiti strože kontrole referirajući se na Novu hranu. Tada su mnogi mali uzgajivači i prerađivači dobili zabranu proizvodnje. Kasnije su neki oživjeli proizvodnju i sada su negdje u sivoj zoni. Situacija je najbolja za one koji proizvode od uvoznih sirovina. Unatoč mnogim obećanjima i pokušajima, stvari se ne rješavaju zbog skupine utjecajnih ljudi u Ministarstvu zdravstva, koji se oštro protive bilo kakvoj liberalizaciji kanabisa. Oni ni sami ne znaju zašto, uglavnom odbacuju sve argumente”, objasnio je.

Gorazd Reberšak, potpredsjednik CANNAGIZ-a, ekonomske interesne skupine za potporu kanabisa, istaknuo je nedostatke sadašnjeg zakonodavnog modela Slovenije.

„Konoplja se samo može uzgajati, dok propagacija nije dopuštena ni u kojem smislu. Moramo kupovati sjeme sa sortne liste EU i protiv toga se borimo. Austrijanci više nemaju tu obvezu, pa im ne možemo konkurirati”, rekao je Reberšak.

Slovenska vlada je 2013. godine reklasificirala kanabinoide u ilegalne droge klase II. U 2018. godini Piratska stranka Slovenije u parlamentu je dala prijedlog zakona kojim bi se kanabis legalizirao za sve namjene, ali taj prijedlog nije prošao. Kao razlog odbijanja, slovenska je vlada navela da je u suprotnosti s međunarodnim obvezama koje je Slovenija preuzela kao stranka u Jedinstvenoj konvenciji o opojnim drogama iz 1961. godine.

Medicinski kanabis još uvijek nije legalan u Sloveniji, ali određeni kanabinoidni lijekovi, kao što su Sativex i Marinol, odobreni su za upotrebu pacijenata. U teoriji je moguće dobiti liječnički recept za lijekove na bazi kanabisa. Međutim, postoji samo nekoliko liječnika s odgovarajućim znanjem koji su spremni izdati takve recepte.

Zakoni o kanabisu u Hrvatskoj

Prije Drugog svjetskog rata, konoplja se uzgajala na 11.500 ha hrvatskog teritorija. Od 60-ih do 90-ih godina proizvodnja je u stalnom padu, da bi bila potpuno ugašena 1995. godine.

U 2003. godini Ministarstvo poljoprivrede donijelo je uredbu kojom navodi da se Cannabis sativa L. s udjelom THC-a manjim od 0,2% smije uzgajati isključivo za proizvodnju vlakana, proizvodnju sjemena za stočnu hranu i reprodukciju sjemena. U stvarnosti je u to vrijeme uzgoj konoplje bio nemoguć jer je podzakonskim aktom (Pravilnik o uvjetima za uzgoj konoplje, načinu prijave uzgoja maka te uvjetima za posjedovanje opojnih droga u veterinarstvu) naloženo da se sorte dopuštene za proizvodnju moraju testirati na sadržaj THC-a prije uvrštavanja na listu sorti hrvatskih poljoprivrednih biljaka.  No, ta ispitivanja nikada nisu provedena za bilo koju sortu.

Ovaj podzakonski akt izmijenjen je 2012. godine, a prema novim pravilima prihvaćena je Zajednička sortna lista EU. Uzgajivači su smjeli proizvoditi konoplju samo za hranu ili hranu za životinje.

U ožujku 2013. godine, Vlada Republike Hrvatske donijela je zakon o prilagođenoj regulativi koji je obuhvaćao propise za Cannabis sativu i smolu kanabisa u skladu s Konvencijom UN-a o psihotropnim tvarima iz 1971. godine. Zakon se odnosi na biljku, dijelove biljke ili bilo koje druge sastojke, kao što su smole, ekstrakti ili tinkture. U srpnju 2013., Hrvatska se pridružila EU kao 28. država članica.

Najveći pomak u zakonodavstvu dogodio se 2019. godine, kada je Hrvatski sabor izmijenio Zakon o suzbijanju zlouporabe droga i omogućio tvrtkama uzgoj kanabisa u medicinske svrhe. Kao regulatorno tijelo u tu svrhu postavljeno je Ministarstvo zdravstva. Agencija za lijekove i medicinske proizvode trebala bi započeti s izdavanjem dozvola za tvrtke koje žele uzgajati kanabis u medicinske svrhe.

Istim zakonom konoplja je definirana kao biljka s udjelom THC-a od 0,2% i manje, a njene sorte navedene su u katalogu biljnih sorti EU. Zakon jasno kaže da konoplja nije među biljkama navedenima na hrvatskom Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga.

Dakle, čak i prije presude Europskog suda u slučaju Kannavape i priznanja Europske komisije da CBD nije opojna droga, Cannabis Sativa L. izbrisana je s popisa opojnih droga u Hrvatskoj. Od tada konoplja i proizvodi od konoplje više nisu u nadležnosti Ministarstva zdravstva, već Ministarstva poljoprivrede. Mogu se legalno uzgajati, prerađivati te se njima trguje kao i bilo kojom drugom poljoprivrednom robom.

Također, proizvodnja kanabisa više nije ograničena na industrijske svrhe. Članak 13. novog Zakona o suzbijanju zlouporabe droga kaže da se može proizvoditi u medicinske svrhe uz dozvole Ministarstva zdravstva i Agencije za lijekove i medicinske proizvode.

Proizvodnja u industrijske svrhe također je znatno olakšana novom uredbom Ministarstva poljoprivrede – 15 dana prije sadnje, zainteresirane tvrtke ili pojedinci trebaju se samo registrirati on-line. Cijela biljka konoplje legalna je u građevinskoj, tekstilnoj, prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, industriji papira, automobilskoj industriji i za proizvodnju biogoriva.

U Hrvatskoj je 2020. godine bilo oko 80 proizvođača konoplje, koji su tu biljku uzgajali na oko 2.500 ha.

Kako kaže Saša Bajilo, dugogodišnji aktivist, član Povjerenstva za primjenu kanabisa u medicinske svrhe i osnivač Ilesol Pharmaceuticals, hrvatski zakoni su najbolji u EU.

“Odluka Europskog suda u potpunosti je u skladu s hrvatskim zakonima. Zapravo je ovom presudom započelo usklađivanje zakona EU i Hrvatske. U Hrvatskoj uskoro očekujemo usvajanje uredbe o uzgoju kanabisa (ne konoplje) u medicinske svrhe. Prema Zakonu o suzbijanju zlouporabe droga iz 2019. godine, samo će se tvrtke koje imaju dozvolu za proizvodnju lijekova moći baviti ovom djelatnošću”, kaže Bajilo.

Kako ističe, proizvodnja biomase i prerada biomase u CBD proizvode u Hrvatskoj su u porastu. „Postoji značajan broj velikih poljoprivrednika koji imaju dugogodišnje iskustvo i tehnologiju za proizvodnju vrhunske biomase. Trenutno u Hrvatskoj postoji nekoliko manjih proizvođača CBD ulja i kozmetike. Najveći smo i jedini proizvođač sastojaka, gotovih proizvoda i kozmetike. Očekujemo potvrdu dokumentacije o Novoj hrani do početka travnja u Velikoj Britaniji (03/31) i registraciju u EU 2022. godine“, rekao je Bajilo.

Zakoni o kanabisu u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini zakoni se razlikuju ovisno o entitetu. U Federaciji Bosne i Hercegovine uzgoj konoplje dozvoljen je samo za proizvodnju sjemena, vlakana i stočne hrane, te daljnje razmnožavanje i preradu sjemena. To je regulirano Zakonom o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga, usvojenim 2006. Prema tom Zakonu, uzgoj je dozvoljen uz dozvolu izdanu od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Dozvola se može dobiti ako pojedinac ili tvrtka ima ugovor s kupcem ili je istodobno registrirano kao tvrtka koja kupuje i trguje s konopljom.

U Republici Srpskoj uzgoj konoplje reguliran je Zakonom o proizvodnji i prometu opojnih droga iz 2003. godine, izmijenjenim i dopunjenim 2004. godine. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede izdaje dozvole za uzgoj konoplje. Zemljište mora biti veličine najmanje 1 ha. U siječnju 2021. godine, na snagu je stupila nova uredba Ministarstva poljoprivrede, koja je donijela veću fleksibilnost pri uvozu sjemena. Od 2018. godine, u Republici Srpskoj izdano je više od desetak dozvola, ali do danas nema usjeva konoplje. Ograničenje THC-a je 0,2%.

Glavni problem u BiH vezan uz uzgoj industrijske konoplje je neusklađenost zakonskih propisa i propisa između dva entiteta- Republike Srpske i Federacije BiH, objašnjava Nemanja Bursać, poljoprivredni konzultant.

„Do sada smo imali situaciju da je bilo dopušteno uzgajati industrijsku konoplju i obrađivati lišće i sjeme industrijske konoplje (ne cvijeta), ali nije bilo moguće uvoziti sjeme industrijske konoplje. U siječnju 2021. godine, na razini Republike Srpske, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede usvojilo je novu uredbu koja bi trebala omogućiti lakše upravljanje industrijskom proizvodnjom konoplje. U kontekstu uzgoja i konkurentnosti proizvođača iz BiH, veliki problem predstavlja lista dozvoljenih sorti industrijske konoplje, koja sadrži osam sorti industrijske konoplje, a to su uglavnom premašene i zastarjele sorte. Također i činjenica da je u BiH zabranjena prerada cvijeta industrijske konoplje. Smatram da iz prerade cvijeta dolazi najveća dodatna vrijednost te proizvođači iz BiH teško mogu biti konkurentni s proizvođačima iz zemalja u kojima je dozvoljena prerada cvijeta industrijske konoplje”, rekao je Bursać.

Medicinski kanabis nije legalan u oba entiteta u Bosni i Hercegovini. Međutim, nedavne izjave članova parlamenta i lokalnih predstavnika u Federaciji Bosne i Hercegovine ukazuju da nema protivljenja legalizaciji.

Zakoni o kanabisu u Srbiji

Između dva svjetska rata u Srbiji je postojalo oko 30 velikih i 10 manjih tvornica za preradu konoplje. Konoplja se uzgajala u okolici Leskovca i Vranja, Bujanovca, Aleksinca i Kruševca. Za izvoz se konoplja uzgajala u Bačkoj, Srijemu i Vranjskoj Banji. Danas u Srbiji ima oko 1.500 ha usjeva industrijske konoplje.

Uzgoj konoplje reguliran je Zakonom o psihoaktivnim kontroliranim tvarima usvojenim 2010. godine i izmijenjenim i dopunjenim 2018. godine. Legalno je uzgajati sorte konoplje navedene u Registru priznatih sorti. To su Novosadska konoplja, Fedora 17, Helena, Marina i Monoica. Međutim, u Srbiji su dostupne samo Fedora 17, Helena i Monoica. Za razliku od ostalih država u regiji, koje i dalje drže ograničenje od 0,2% THC-a, Srbija dopušta do 0,3% THC-a u biljkama industrijske konoplje. Ministarstvo poljoprivrede izdaje dozvole prema Pravilniku o uvjetima za uzgoj konoplje iz 2013. godine, a mogu se dobiti za proizvodnju vlakana, proizvodnju sjemena za ishranu životinja, daljnje razmnožavanje, preradu, ispitivanje kakvoće sjemena i njegovu trgovinu.

U 2019. godini Komisija za psihoaktivne kontrolirane tvari navela je CBD kao tvar koja može izazvati farmakološku ovisnost. Međutim, to je bilo izrečeno samo u obliku stava te nije vjerojatno da će CBD u Srbiji dospjeti na listu psihoaktivnih kontroliranih supstanci. Trenutno uzgoj konoplje u tu svrhu ostaje u sivoj zoni, kao i ekstrakcija CBD ulja.

“Sukladno srpskom zakonodavstvu, CBD nije psihoaktivna tvar i nije na popisu psihoaktivnih kontroliranih tvari. S druge strane, CBD sam po sebi nije reguliran, što otežava uvjete za njegovo plasiranje na tržište. Na primjer, CBD proizvod ne može se uvesti pod njegovim tarifnim brojem, nego se CBD proizvodi uvoze pod tarifnim brojevima proizvoda koji sadrže CBD, poput kozmetike ili dodataka prehrani, sve dok je sadržaj THC-a niži od 0,3%, a sam proizvod zadovoljava uvjete za stavljanje na tržište. Za sada ne postoji zakon koji potvrđuje da je dopušteno proizvoditi i plasirati na tržište proizvode koji sadrže CBD, a podzakonski propisi ne navode da je moguće koristiti industrijsku konoplju za potrebe proizvodnje proizvoda sa CBD-om”, objašnjava Siniša Čolević, odvjetnik i partner u Ortačkom advokatskom društvu Stanivuković i partneri.

Medicinska marihuana u Srbiji je ilegalna, uz nedavne slučajeve uhićenja građana zbog posjedovanja stabljika indijske konoplje.  

Zakoni o kanabisu u Crnoj Gori

CBD u Crnoj Gori je legalan uz limit od 0,2% THC-a. Uzgoj konoplje reguliran je Zakonom o sprječavanju zloupotrebe droga iz 2011. godine, izmijenjenim i dopunjenim 2014. godine. Uzgoj konoplje dopušten je u industrijske i prehrambene svrhe ako pojedinac ili tvrtka ima ugovor o otkupu punog prinosa najkasnije četiri mjeseca nakon žetve. Ministarstvo poljoprivrede izdaje dozvole za uzgoj industrijske konoplje.

Izuzetak je kada se konoplja uzgaja u znanstvene svrhe. U tom slučaju, tvrtka ne treba dozvolu Ministarstva poljoprivrede. Umjesto toga, zemljište mora biti registrirano za obrađivanje u znanstvene svrhe.

Nedavno su u Crnoj Gori nastali pravni problemi kada je analiza istog proizvoda, koji je dva puta testiran u tri mjeseca, pokazala 0,016% THC i 0,33% THC sadržaja.

Medicinski kanabis u Crnoj Gori može se nabaviti putem posebno licencirane tvrtke, koja, nažalost, još ne postoji. Inicijativa za legalizaciju marihuane u medicinske i rekreacijske svrhe Legalizuj.me do sada je prikupila 5.000 potpisa podrške, što je dovoljno za pismo Vladi.

„Naša je vizija legalizacije unaprijediti uzgoj i preradu kanabisa, a time i poljoprivredu i industriju, uz državne subvencije koje bi se davale poljoprivrednicima kako bi mogli kupiti materijal i alate, dok bi država imala koristi od naplate poreza na prodaja kanabisa”, kaže Nikola Banović, izvršni direktor Legalizuj.me.

“Također, želimo da svaki potrošač može kupiti do 40 grama mjesečno u kafićima koristeći osobnu iskaznicu kako ne bi bilo zlouporabe. Potrošnja bi bila ograničena na mjesta stanovanja, kafiće i određena turistička mjesta, kako bi se maloljetnici zaštitili od kontakta s kanabisom prije navršene osamnaeste godine. Kanabis vidimo kao obnovljivi resurs koji će u potpunosti reformirati gospodarstvo, poboljšati medicinu i smanjiti stopu kriminala u Crnoj Gori”, kaže Banović, koji od vlasti očekuje racionalnu i adekvatnu reakciju.

Zakoni o kanabisu u Sjevernoj Makedoniji

U Sjevernoj Makedoniji konoplja se trenutno ne može legalno uzgajati ili prerađivati u bilo koju svrhu. Upotreba neklijavih sjemenki konoplje nije ograničena.

S druge strane, medicinski kanabis je legalan od 2016. godine, kada je izmijenjen Zakon o kontroli opojnih droga i psihoaktivnih tvari. Odluka je donesena bez političke oporbe i uz 70 posto potpore u javnim anketama. Ilegalna proizvodnja i prodaja marihuane i dalje se kažnjavaju zatvorom od jedne do deset godina.

U intervjuu za Deutsche Welle u prosincu 2020. godine, premijer Zoran Zaev najavio je da njegova vlada planira legalizirati marihuanu u rekreacijske svrhe. Glavni grad Skoplje i područje Ohrida pretvorit će se u turistička mjesta za kanabis i to će potaknuti gospodarstvo, najavio je.

Predstavio je model u kojem bi vladina agencija omogućila svakom građaninu da uzgaja do tri biljke samostalno ili putem tvrtki koje će to činiti umjesto njih. Zaev je rekao kako je do sada vlada izdala 59 dozvola za uzgoj.

“Nije u redu da netko ide u zatvor jer je koristio pola grama prirodnog kanabisa za osobnu upotrebu, u vrijeme kada posvuda u svijetu ova biljka postaje legalna i za medicinske i za gospodarske djelatnosti. Ovaj posao započinje 2021. godine, kada očekujemo raspravu u parlamentu. Rasprava o sveukupnoj legalizaciji bit će do kraja lipnja 2021., raspravit ćemo prethodno, čuti ćemo glas građana, a zatim će parlament postupiti u skladu s uputama dobivenim od građana ”, rekao je Zaev na prezentacija vladinog plana „Akcija 21 – Europski standardi kod kuće“.

Kanadska tvrtka International Cannabis Corp. (ICC) 2018. godine izvijestila je o kupnji 100 postotnog udjela u tvrtki Balkan Cannabis Corp, koja posjeduje sjeverno-makedonsku dozvolu za uzgoj i ekstrakciju medicinskog kanabisa, kao i bugarske medicinske dozvole za uzgoj kanabisa i konoplje.

gImajući u vidu dugu tradiciju ove regije, novi pozitivni pomaci u zakonodavstvu na globalnoj razini mogli bi dovesti do renesanse u uzgoju, preradi i trgovini konopljom. Medicinski kanabis zasigurno će ostvariti pristup pacijentima u nekim državama, a i legalizacija u rekreacijske svrhe postaje sve vjerojatnija.

izvor: geek


140 godina od osnivanja