Proteini biljnog podrijetla za dugovječnost

Istraživanje američkih znanstvenika sugerira kako je unos proteina biljnog podrijetla povezan s većim izgledima za dugovječnost.

Prema podacima prikupljenima na National Cancer Institute, svako povećanje dnevnog kalorijskog unosa iz proteina biljnog podrijetla za 3% je povezano s 10% manjim rizikom za preuranjenu smrt.

Uočena pojava je bila najuočljivija kod osoba koje su proteine životinjskog podrijetla (primjerice iz crvenog mesa ili jaja) nadomjestile onima biljnog podrijetla.

U novoj studiji objavljenoj u stručnom časopisu JAMA Internal Medicine su korišteni podaci prikupljeni tijekom 16 godina od 237000 muškaraca i 179000 žena.

Proteini su u prosjeku činili 15% dnevnog kalorijskog unosa sudionika istraživanja, a na proteine biljnog podrijetla je otpadalo 40% ukupnog unosa proteina.

Republika Srpska gubi milione na preduzeću “Ratarstvo”, koji odlaze u privatne džepove

NOVA TOPOLA – Nemogućnost izdavanja zemljišta u zakup, bogaćenje pojedinaca, prevareni radnici, opljačkana i opustošena imovina preduzeća – sve ovo je epilog stečaja u preduzeću “Ratarstvo” a.d. Nova Topola, koji traje preko 12 godina.

Sve počinje 2008. godine, kada je otvoren stečaj u preduzeću Ratarstvo, koje je nastalo podjelom PIK “Mladen Stojanović” Nova Topola. Za stečajnog upravnika izabran je Slavko Vujančević, koji počinje da knjiži imovinu na preduzeće i predlaže da se obaveze od oko 10 miliona KM namire tako što će Vlada Republike Srpske postati vlasnik preduzeća, u prostorije Ratarstva bi se preselio Poljoprivredni institut, a imovinu u Trapistima bi unovčio i namirio obaveze, dok bi sva imovina koje samo u zemljištu ima preko sedam hiljada hektara čija vrijednost se procjenjuje na oko 500 miliona KM pripala Poljoprivrednom institutu, odnosno Republici Srpskoj. Taj prijedlog je naišao na odobravanje rukovodstva Poljoprivrednog instituta ali ne i od strane određenih interesnih grupa koje su imale druge planove.

Planove Vujenčeviću je pomrsila tadašnja “Hypo Alpe Adria“  banka, danas “Addiko” banka, koja je podnijela potraživanja zbog greške službenika na iznos od 3.209.652,57 KM. Banka je kasnije željela poravnanje na 1.100.000,00 KM ali je to stečajni upravnik uspio da ospori, da bi novi stečajni upravnik Dušan Kovačević, zaključio poravnanje s bankom u iznosu od 900 hiljada KM, što je klasična otimačina, isticao je tada bivši stečajni upravnik Vujančević. Mimo jasne odluke Osnovnog suda u Gradišci, okružni sud u Banjoj Luci donosi presudu u korist “Hypo Aple Adria” banke, odnosno, “Addiko” banke. Tužilaštvo čini očigledan previd jer ni jedna banka ne bi uzela manje nego što joj pripada, osim ako joj ne pripada ništa.

Obzirom da se javljaju brojne nelogičnosti i nepravilnosti, a rješenju se ne nazire kraj, na Dnevni red Vlade Republike Srpske stavlja se razmatranje informacije o stečajnom postupku preduzeća “Ratarstvo” a.d. Nova Topola pod tačkom 4. Međutim, razmatranje o Ratarstvu nikada nije došlo došlo na sjednicu Vlade RS. Nikome nisu poznati razlozi zbog čega.

Nakon pritiska od strane stečajnog sudije Midhe Vukalića, Slavko Vujančević odlazi sa pozicije stečajnog upravnika u Ratarstvu, a njega nasljeđuje Dušan Kovačević. Njega su se, kako kažu radnici, najviše plašili. Tada počinje isplata potraživanja radnicima i razni pritisci na radnike, a ako se uzme u kontekst grada Gradiške, gdje su većina tih ljudi poljoprivrednici kojima treba zemlja, a većinu zemlju uzima u koncesiju, jasno je da su morali popustili.

Međutim, 19 radnika ne želi da odustane, već nastavlja dalju borbu angažujući advokate iz Sarajeva, jer niko iz RS ih nije smio zastupati. U sve se uključuje gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić, koji je prvo obećavao radnicima da će im pomoći u rješavanju stečaja, a zatim je učestvovao u pritiscima na radnike, kako bi uzeli ponuđenu otpremninu.

Adžić je išao toliko daleko da je optužio radnike na Sjednici Skupštine grada Gradiška da oni žele da dovedu Arape i da su njima namijenili zemlju Ratarstva. Zbog ovih izjava gradonačelnik Adžić je zaradio krivičnu prijavu.

Adžića tužba nije zaustavila da se bavi Ratartvom na svoj način. Pa je prošlog mjeseca na sastanku sa Ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske izjavio da je od ministra Pašalića dobio obećanje da će Vlada Republike Srpske i resorno ministarstvo uložiti napor da se riješi problem i ubrza proces dodjele poljoprivrednog zemljišta u zakup, čime bi lokalna uprava mogla da objezbijedi ukupno 4,5 hiljade hektara za domaće proizvođače.

“Naš cilj je da to zemljište dodijelimo na korištenje poljoprivrednim proizvođačijma sa područja Gradiške koji će ga koristiti za dalju poljoprivrednu proizvodnju”, istakao je na pomenutom sastanku Adžić.

Ovo je samo bilo jedno od predizbornih obećanja poručili su tada radnici. No, posebno su zanimljive izjave ministra Pašalića, koji je rekao da  još nije riješeno pitanje preraspodjele poljoprivrednog zemljišta koje je trenutno pod koncesijom određenih privrednih subjekata.

“U narednih desetak dana obaviću razgovore sa predstavnicima privrednih subjekata, od kojih su neki van Republike Srpske, kako bi konačno vidjeli šta ćemo da radimo sa tim zemljištem jer sada držimo u neizvjesnosti naše proizvođače. Nama je cilj da objezbijedimo dovoljne površine domaćim proizvođačima”, istakao je Pašalić.

Pašalić potvrdio da zemljište Ratarstva daju u koncesiju

Upravo ovom izjavom Ministar Pašalić je potvrdio da se zemlja Ratarstva izdaje u koncesiju, što je potpuno nelegalno. Zemlja površine oko 7,5 hiljada hektara rasparčana je između nekoliko velikih poljoprivrednika u Gradišci i dijela malih poljoprivrednika, koji koriste od 10 do 50-ak hektara zemlje.

Zemlju su zaposjeli Pero Dukić vlasnik preduzeća “Vita land” d.o.o. Gradiška i Bogdan Sladojević, vlasnik preduzeća  “Agroexport” d.o.o. Gradiška, te drugi preduzetnici koji su bliski SNSD-u, među kojima se pominje i Darko Sekimić, vlasnik preduzeća “Darko Komerc”, koji je oštetio budžet Republike Srpske iskopima za 500 hiljada KM.

Pero Dukić i Bogdan Sladojević ilegalno naplaćuju koncesiju poljoprivrednicima u Gradišci

Pero Dukić uz Bogdana Sladojevića obrađuje najveći dio zemlje Ratarstva. Dukić je od same privatizacije Ratarstva učestvovao u raspodjeli imovine, mašina i priključaka. Ono što je posebno zanimljivo jeste način naplate koncesije, jer svi koji žele da obrađuju zemlju moraju dobiti odobrenje od Dukića. Pošto zemlja nije njegova, samo rješenje je fiktivno. Ipak, to ne sprečava Dukića da naplaćuje koncesiju, a iza njega stoji čitav državni aparat na čelu sa Ministarstvom poljoprivrede.

Prije nekoliko mjeseci u periodu sjetve, izbio je sukob u naselju Cerovljani kod Gradiške. Tu su seljaci željeli da obrađuju zemlju, međutim, Dukić im to nije dozvolio. Ta zemlja godinama zarasta u korov i potpuno je neiskorištena, ipak Dukić ne dozvoljava da iko obrađuje zemlju, a ono što su nam seljaci u neformalnom razgovoru rekli, je da ako bilo ko krene obrađivati zemlju, po nepisanom pravilu, zemlja je njegova.

Uspjeli smo da stupimo u kontakt sa jednim od malih proizvođačem, koji obrađuje nekoliko desetina hektara. On nam je u povjerenju potvrdio da nema nikakvu dozvolu u obradi zemlje. Kako kaže politika je glavna i bez političkog uticaja ne možete ništa da dobijete. On redovno podmićuje službenike kako bi opstao i nastavio da radi na ničijoj zemlji.

Pored ove stuacije Dukić ograđuje zemlju u Novoj Topoli, za koju radnici Ratarstva tvrde da ograđeni dio nije njegov. Dukić se prvi upleo i u rasparčavanje imovine propale firme “Farmland”, naplaćujući svoja potraživanja na taj način. Firma “Farmland” a.d. Nova Topola je takođe bila u vlasništvu PIK-a “Mladen Stojanović”, a njeno rukovodstvo je na nezakonit način prisvajalo dio zemljišta i knjižilo na “Farmland” kako bi mogli doći do većih podsticaja i kredita.

Nakon što smo kontaktiralo Dukića, on je kratko odgovorio da obrađuje samo deseti dio zemlje Ratarstva i da želi da se nađe s našom ekipom ali da je trenutno zauzet i nije u prilici da daje izjave. Sada već bivši stečajni upravnik Dušan Kovačević, koga je sud razriješio te funkcije tek nakon pisanja našeg portala, jer je po starosnoj dobio morao biti razriješen, u nekoliko navrata je u saradnji sa sudijama Midhom Vukalićem i Dejanom Petričićem, prodavao imovinu Ratarstva Dukiću ali naša ekipa nikako nije moga doći u posjed tih transakcija. Isto tako do tih transakcija nije mogao doći ni Odbor povjerilaca Ratarstva.

Pored Dukića, drugi poljoprivredni proizvođač iz Gradiške Bogdan Sladojević se takođe vezuje za brojne afere s Ratarstvom, ona koja je i danas aktuelna je kupovina Radne jedinice “Cerovljani”, koju je Bogdan Sladojević kupio za 180 hiljada KM, iako je procijenjena vrijednost radne jedinice iznosila oko 5,5 miliona KM. Sladojević se u početku pravdao da je ulagao novac u rekonstrukciju Radne jedinice, što nije istina. Ono što su nam pravnici rekli u ovom slučaju jeste činjenica da se imovina ne može kupiti za manje od 30 odsto njene procjenjene vrijednosti, dok je Sladojević Radnu jedinicu dobio za manje od pet odsto ukupne procijenjene vrijednosti.

Naša ekipa je nekoliko puta pokušala stupiti u kontakt sa rukovodstvom preduzeća “Agroexport” Bogdana Sladojevića ali bezuspješno. Sladojevića vežu za brojne afere, a najpoznatija je ona vezana za gradišku “Levitu” gdje nakon privatizacije tog preduzeća radnici do dan danas nisu dobili svoje plate.

Sladojeviću je kupovinu pomenute imovine u Cerovljanima omogućio sudija Branislav Maletić, kojem je, kako tvrde radnici Sladojević za tu uslugu kupio stan u Banjoj Luci. Maletić je poznat kao sudija sa brojnim malverzacijama, a posljednja je ona sa suđenjem Draganu Naercu, kojeg je Maletić osudio iako je Naerac u pritvoru u Francuskoj, o čemu je pisao Žurnal.

Korumpirani sudovi i tužilaštvo

Rak rana ovog sistema su sudovi i tužilaštva, tvde radnici i njihovi advokati, preko kojih se godinama bore sa korupcijom u pravosuđu ali bezuspješno. Glavni krivci za propast Ratarstva su, kako tvrde radnici sudije Okružnog suda Midho Vukalić i Dejan Petričić, sudija osnovnog suda u Gradišci Branislav Maletić, tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka Želimir Lepir i čitav sistem pravosuđa koji odbija sve tužbe i žalbe radnika, nalazeći uvijek način da presude u korsti privatnih lica.

Nemar Tužilaštva je posebno vidljiv na primjeru nezakonite prodaje imovine Ratarstva preduzeću “Savić company”, poznatijem kao “Savimix”. Ovdje je bez ikakve potrebe uključen notar Zlatan Ljubljanac, preko kojeg su vršene transakcije, gdje je Ljubljanac nakon nekoliko mjeseci uplatio novac Sudu, čime je prekršen ugovor koji jasno kaže da novac treba da bude uplaćen u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora.

“Zakonom o Izvršnom postupku i Zakonom o stečajnom postupku kupac mora u roku od 30 dana uplatiti dogovorenu cijenu na račun preduzeća, što je u oglasu licitacije jasno navedeno. Ne može kupac uslovljavati prodavca sa donošenjem Rješenja o dosudi”, pojašnjavaju pravnici.

Ove zakonske odredbe nisu spriječile Lepira da oslobodi Kovačevića i Savića bilo kakve odgovornosti.

Odbor povjerilaca pravi najveći problem sudijama i privatnicima

Odbor povjerilaca je jedina šansa borbe preostalih 19 radnika. Tu ih je maksimalno blokirao stečajni upravnik Kovačević. Članove Odbora povjerilaca su Kovačević i sudija Vukalić smjenjivali i radili bez njihovog znanja. Svaka Skupština odbora povjerilaca se samo zakaže, sudija se ne pojavi, i sve se ostavi za naredni datum. Zadnja skupština, održana 30.08.2019. godine, nosila je mnogo nezakonistosti u Rješenju Okružnog privrednog suda Banjaluka, protiv kojeg je član Odbora povjerilaca ispred radnika, njihov advokat Avdo Salihbegović, podnio tužbu.

Radnike žele da ućutkaju putem Fonda PIO, koji je otkupio njihova potraživanja, međutim, radnici se ne predaju već traže odgovornost i pitaju zašto Fond PIO otkupljuje potraživanja radnika ako i prema njemu postoje obaveze.

Naša ekipa je uporno tražila novog stečajnog upravnika ali nam se na broj preduzeća niko nije javljao. Kako saznajemo jedini zaposlen u preduzeću je Ostoja Crnogaća, koji radi na održavanju, a za kojeg smo iz Fonda PIO doznali da je u penziji.

Kada sve sumiramo dolazimo do zaista poraznih podataka u kojima su najveći gubitnici Republika Srpska i grad Gradiška, odnosno njihovi građani. Prostom računicom koju znaju svi poljoprivrednici iz Lijevče polja, u kojoj godišnja koncesija za jedan dunum košta oko 100 KM, a Ratarstvo u svom posjedu ima oko 7,5 hiljada hektara, što je 75 hiljada dunuma, što znači da je godišnje nestajalo oko 7,5 miliona KM. Ako uzmemo u obzir da sve traje 12 godina, možete naslutiti koliko je novca isisano kroz ove malverzacije.

Mikro Mreža

Teorija Zavjere:Titova votka liječi COVID-19

Početkom maja u Montrealu je izgorjela mobilna radio kula. U stvari, imao je samo 4G i 3G radio, LTE i HSPA. Ne 5G-NR. Ali ovo je rad idiota i budala, a ne ljudi sposobnih da identificiraju radio po, recimo, njegovim antenama. Što ionako ne može raditi, jer se mnogi 5G-NR radio-uređaji gotovo ne razlikuju od 4G radija sve dok ne uđete u protokole modulacije i veze. Čak se koriste neke iste frekvencije u mnogim područjima.

SARS-CoV-2 danas nije jedina pandemija u svetu. I uskoro će se smiriti Ali ovo se zapravo ne radi o COVID-19, već o daleko, daleko destruktivnijoj stvari, virusu koji se može proširiti kroz vaše zidove, premda vašim žicama, premda računarom ili telefonom. Ovo je stari neprijatelj koji je ubio više ljudi od svih ostalih prijetnji zajedno: obično staro neznanje i glupost.

Jednostavno rečeno, neka budala izmislila je teoriju zavjere da COVID-19 ili SARS-CoV-2 ili, nisu baš jasne, uzrokuju 5G radio valovi. To je samo jedna od teorija zavjere oko pandemije. Jeste li znali da je virus pobjegao iz kineskog laboratorija koji proučava viruse šišmiša, ali također je stvoren ispočetka u kineskom laboratoriju i pušten kao bio oružje (krši prvo pravilo primjene biološkog oružja: ne puštajte ga dok također ne dobijete lijek ), a ipak je to dio zavjere sa sjedištem u SAD-u za umetanje čipova za praćenje u vaš mozak (vjerojatno ih vodi Bill Gates), te da je virus namjerno izdao američku vojsku u Kini, ali također u cijelosti zbog GMO-a hrana, a isto tako to je zavara Big Pharma-a da se zakuha u dolarima, a potajno je zavjera Deep State-a da napravi … nitko nije siguran ni šta? A to je izlječivo pijući izbjeljivač i ili puno vode, jesti banane, piti poseban čaj, oprati se u Titovoj votki, napuhati se, kupovati nasumične losione i tchotchke od diskreditovanog tv propovjednika Jima Bakkera. Oh, takođe, to zapravo i ne postoji? Pa, ima ljudi koji jedu te teorije zavjere.

Zašto? Pa, u studijama je pokazano da je više ljudi nego što mislite da je podložno vjerovanju u teorije zavjere. Čujete to s desna stalno, možda dijelom i zato što ih ima toliko da su ovi momci, poput Alexa Jonesa, postali ozloglašeni za pravljenje glupih stvari koje apsolutno nemaju niti jedan smisao, a ipak još uvijek pravite runde. Ali GMO i Anti-Vaxx stvari su čvrsto uspostavljene i na lijevoj strani, barem u SAD-u. Nijedna opća populacija nije dokazala da je potpuno imuna na informacijske viruse.

Ali čini se da je to više preovlađujuće u SAD-u, možda zato što je postojao zajednički politički napor da se vještine kritičkog razmišljanja izvuku iz osnovnog školskog plana i programa… one uglavnom rade protiv glupih ljudi koji ostaju na vlasti. Također, teorije zavjere ljudima koji osjećaju nemoć mogu ponuditi sigurnost, nudeći barem malo jednostavno objašnjenje za ono što ne razumiju. Psiholog i istraživač teorije zavjere Daniel Jolley nudi ovo objašnjenje:

Teorije zavjere cvjetaju u periodima neizvjesnosti i prijetnji, gdje tražimo smisao kaotičnog svijeta. Oni često daju jednostavan odgovor na složeni problem, a grupu zavjerenika krive za problem u društvu, što ih može učiniti vrlo privlačnim. 'Službeni' odgovor ne zadovoljava uvijek ovu potrebu, obično je složeniji i često ga pruža vlada, grupa za koju neki ne smatraju pouzdanom. Ljudi bi se radije usredsredili na objašnjenja koja je dao nedostupan.

Ovo nije novo. Kad čovječanstvo nije bilo išta drugo nego mali lovci-sakupljači, naši se drevni preci okupljali oko vatre za kuhanje i pričali priče o lovu. Koje su postale velike priče o lovu – čak tada smo ocjenjivali. I s vremenom su pripovjedači naučili snagu priče i počeli formulirati još bolje priče o neobjašnjivim stvarima u svijetu, Suncem, mjesecom, vremenom, morem itd. Vladala su čudovišta ili bogovi, i priče postaju naši mitovi i religije. Naša sposobnost da vjerujemo u te stvari zapravo je poslužila kao osnova za tribalizam i kulturu, spajanje manjih grupa u veće, zatim sa poljoprivredom, u sela, gradove, gradove i narode. Naravno, nakon što su moji ljudi upoznali vaše i imali smo vrlo različite izmišljene priče o svijetu, dobro, morali smo pobijediti vaše gluposti i heretike. Čekaj, moje pleme je vjerovatnije bilo ono koje je premlaćivalo … barem kad su Rimljani došli u Britaniju, a u manjoj mjeri i na Hiberniju.

U svakom slučaju, to je barem u velikom dijelu zašto, u doba u kojem poprilično imamo znanstveno utemeljena objašnjenja za gotovo sve, iako često složena, neki i dalje prihvaćaju neke lude ideje. A kad stvari postanu čudne, dobro, naravno, čudno se okrene … ali šta sve ostalo radite? Mislim da postoji čudna utjeha u nečemu što je uzrokovano ljudskim uzrokom svjetske krize, čak i pandemije; možda to čini vjerovatnijim da ljudi to mogu popraviti, a da Gaea nećemo toliko razljutiti Gaju, a ona će joj poslati još jednu iduću godinu. Postoji privlačnost, u teorijama zavjere, tajnih saznanja koja su dostupna samo odabranim ljudima. Smiješno je koliko su ponekad tanke stvari. Možda zato što pišem o tim stvarima, upućivali su me na sve vrste teorija zavjere putem interneta, a obično su to istinski vjernici koji su sigurni da su, iako su sve te prikane ideje očigledno lažne, njihov poseban dragulj taj koji bi mogao biti odmah zagrli … Mislim, hej, video na Internetu ili TV – MORA biti istina!

Ponekad se stvar osakaćuje kako bi postala teorija zavjere. Vrlo je dobra američka obavještajna informacija da su Rusi (konkretno, Agencija za istraživanje interneta, aka Trolovi iz Olgina) bili uključeni u američke predsjedničke izbore 2016. s namjerom da izaberu Trumpa. I imali su slične operacije u drugim zemljama. Također koriste propagandu, i stranu i domaću, kako bi manipulirali ljudima da vjeruju u neistinite stvari, da kontroliraju mještane, da destabilizuju strance. Naravno, to ne čini svaku novu stvar koja se dogodi u svijetu samo još jedan pokušaj Rusa da vas zbunjuju, mada su možda neke teorije zavjere počele život kao ruska propaganda.

Propaganda, a posebno propagada sponzorirana od države – još je gora stvar u Americi danas nego što je bila desetljećima, zahvaljujući gubitku svake potrebe za objektivnom stvarnošću među nekim političkim frakcijama – koriste potpuno iste mehanizme za zavaravanje ljudi koji se koriste u zavjeri. teorije. Oni pokušavaju povezati element istine s neistinitom lažima i izgraditi se odatle, često uključujući neke stvari o kojima bi ciljni demografski podaci željeli da budu istiniti da bi pojačai laž. Ljudi vjerovatnije prihvaćaju teorije zavjere također vrlo lako reagiraju na propagandu.

Dave Haynie

NASA radi na novoj letjelici za istraživanje asteroida na kojem se krije bogatstvo

Letjelica je dobila ime po istoimenom asteroidu “16 Psyche”, koji se nalazi u pojasu između Marsa i Jupitera.

Američka svemirska agencija NASA spremna je za izgradnju nove letjelice, a riječ je o Psyche, koja će biti zadužena za istraživanje asteroida čija širina iznosi oko 226 kilometara.

Letjelica je dobila ime po istoimenom asteroidu “16 Psyche”, koji se nalazi u pojasu između Marsa i Jupitera. Stručnjaci pretpostavljaju da je ovaj asteroid bogat metalima i plemenitim metalima i da na njemu ima željeza, nikla i zlata, što ga razlikuje od drugih asteroida koji se sastoje od stijena i leda, piše Forbes.

Psyche je prvenstveno namijenjena za potragu za izgubljenim robotskim misijama u svemiru, ali će se krenuti i put asteroida, ponajviše zbog toga što se procjenjuje da metali koji se nalaze na ovom asteroidu vrijede više od cjelokupne svjetske ekonomije. S obzirom na to da 16 Psyche ima koru koja podsjeća na Zemljinu, pretpostavlja se da je u pitanju srce nekog “mrtvog” planeta, pa zato ima drugačiji sastav i sadrži dragocjene metale.

geek

Stiže nova Škoda i zvaće se Slavia

Škoda je još u martu najavila premijerno prikazivanje novog konceptnog vozila za čiji razvoj i proizvodnju su bili zaduženi polaznici kompanijske akademije smještene u Mladoj Boleslavi.

U pitanju je roudster (spajder) s mogućnošću prevoza do dvije osobe. Tom prilikom je rečeno i da će unikat biti utemeljen na arhitekturi serijskog hedžbeka Škoda Scala.

Iako je premijera bila izvorno zakazana za prošli mjesec, iz poznatih “korona razloga”, svečani događaj je morao biti odložen za neki kasniji datum.

U međuvremenu, svoj komad medijskog prostora, Škoda je obezbijedila “puštanjem u eter” informacije o naziv izložbenog automobila.

Naime, spajder će se zvati Škoda Slavia.

Sam naziv nije bio pitanje slučajnog, proizvoljnog izbora. Naime, povodom 125. godišnjice kompanije, konceptu je dodijeljen identičan naziv koji je nekada ponijela marka pod kojom su nastupali firmini bicikli, a za koju su ime odabrali osnivači društva Vaclav Laurin i Vaclav Clement.

Više od trideset učenika institucije nazvane Škoda Akademija, je bilo angažovano na razvoju Slavie, dok je njihov rad nadzirao šef dizajna češke marke Oliver Stefani.

Na kraju još da kažemo da će konačno, premijera modela Škoda Slavia biti organizovana za tri nedjelje, uz možda i nepotreban dodatak da serijsku verziju ne treba očekivati, piše

Autorepublika.