Ekonomisti nas lažu već decenijama

Ne namjerno, ali i dalje griješe.

Prvo maknimo kritičku definiciju. Kad sam prvi put čuo izraz „neoliberalizam“, dočarao mi je u glavi novo doba bistrih očiju, upućenih hipija s progresivnim programima. Pogriješio sam. Neoliberalizam i njegove politike teže privatnom sektoru dati sve više, a javnom sektoru sve manje kontrole nad kapitalizmom slobodnog tržišta. To je ekonomska filozofija koja teži privatizaciji, deregulaciji, globalizaciji, slobodnoj trgovini, štednji i smanjenju državne potrošnje.

Neoliberalizam su sredinom 1980-ih slavno podržavali predsjednik Ronald Reagan i premijerka Margaret Thatcher i od tada je vrlo popularan među bogatašima. To je pokretačka snaga naše ekonomije u posljednja četiri desetljeća. Ova ideologija je glavni doprinos stambenoj nesreći 2008. godine, degradaciji okoliša i klimatskim promjenama, intenziviranju nejednakosti bogatstva i dječijeg siromaštva, propadanju javnog zdravstva i obrazovanja, prenošenju bogatstva, izboru Donalda Trumpa , pa čak i pretjerani efekti epidemije COVID-19 na smrtnost i ekonomiju.

Njegova popularnost u sektorima ne tako bogatih (iako nemaju pojma što je neoliberalizam, a još manje da je štetan za njihovu dobrobit) može se objasniti propagandom koju imućni mogu priuštiti širenju na razne načine u štampi, radiju , TV i internet. Njihova je poruka ocrniti sindikate (da bi radna snaga bila jeftina), stigmatizirati državnu potrošnju kao rasipnu (osim vojske od koje zarađuju), smanjiti poreze za bogate (jer su izvor svih poslova, a vlada bi samo trošila novac ionako) i deregulirajte poslovanje i finansije (jer je na taj način efikasnije – uzimati novac). Ponavljaju te mantre iznova i iznova dok im ljudi ne povjeruju, čak ni ekonomisti.

Spomnite ‘neoliberalizam’ gotovo svi će vjojatno samo sleći ramenima i reći’Ne znam stvarno što je to.’ Ako pitate Rusa za komunizam, neće ​​pretvarati se da ne zna šta je to.

Sa Amerikancima to nije pretvaranje. Prazan pogled je stvaran. Ne znamo koja je sveobuhvatna ekonomska teorija koja je ugrađena u našu vladu od Ronalda Reagana uzrokujući poražavajuće probleme s našom ekonomijom i našim društvom. Zapišite ovo i ne zaboravite. To je neoliberalizam!

Bogati znaju kako je snaga neoliberalizma u njegovoj anonimnosti. Sve dok proletarijat ne može imenovati svog neprijatelja, kako ga znati čak i tamo, a još manje osmisliti odbranu ili kontranapad?

Neoliberalni ekonomist vjeruje da: 1) povećanje plaća ubija radna mjesta, 2) povećanje poreza ubija ekonomski rast i 3) vladini propisi smanjuju efikasnost poslovanja.

Neoliberalizam je u osnovi ekonomski i socijalni scenarij koji je vlada slijedila posljednjih 40 godina, nakon Ronalda Reagana, i zamalo uništio ovu naciju. Uzmimo jedno od ovih neoliberalnih uvjerenja i pažljivo ih ispitajmo kako bismo shvatili zašto se posljednjih četrdeset godina ekonomske ideologije temelji na lažnim uvjerenjima.

Laž broj jedan: Povećanje plata ubija radna mjesta.

Od kraja Drugog svjetskog rata do 1963. godine, najviša granična stopa poreza na dohodak iznosila je 91%, osim par godina kada je iznosila 92%. Godine 1964. dobili smo veliku poresku olakšicu na 77%, a zatim na 70% 1965. godine i zadržao se na 70% dok Reagan nije stupio na dužnost 1981. godine, a dosegao je 50% i od tada se spušta prema dolje na svoje sadašnje bedno stanje 37%. Dakle, ako ikada izmislimo vremensku mašinu, moramo se vratiti u 50-e i reći im koliko se loše zajebavaju uništavajući ekonomiju visokim porezima. Oh . . čekaj! To su bile najbolje decenije za SAD u financijskom smislu, posebno za siromašne i srednju klasu.

Neoliberalni ekonomisti jednostavno ne završe rečenicu. ‘Povećanje poreza ubija ekonomski rast računa bogatih u švicarskim bankama.’ Uvijek zaborave spomenuti taj posljednji dio. A bogati ne posjeduju neku velesilu stvaranja radnih mjesta. Postoji nekoliko genijalaca poput Elona Muska i Sir Richarda Bransona koji svoje ideje redovito ostvaruju stvarajući čitave industrije i radna mjesta koja idu uz njih. Većina od 1% ponija su trikovi koji bi svoje bogatstvo radije povećali ljigavijim metodama poput kupovine monopola i poreznih olakšica ili tjeranja konkurencije iz poslovanja.

Izgubili smo rat protiv siromaštva. Sada živi veći procenat ljudi u siromaštvu nego 1969. godine i njihov stepen siromaštva je ozbiljniji, na nivou zemalja trećeg svijeta. Obitelji koje žive s 2 dolara dnevno. Što se toga tiče, ljudi ne bi trebali živjeti tako u Americi ili bilo gdje drugdje. Potrebna im je bolja podrška za uzdržavanje, a za to je potreban porezni novac. Nejednakost bogatstva sada je veća nego bilo kada u istoriji, jer moderna tehnologija omogućava kupovinu toliko više lične moći i uticaja po relativno maloj cijeni. Ne uzbuđujte se, to je i dalje više nego što si vi ili ja možemo priuštiti.

Problem s ljudima koji žive na marginama i egzistiraju je u tome što sve o čemu razmišljaju – da li će imati sljedeći obrok, hoće li moći platiti stanarinu ovaj mjesec, da li će se porezati guleći krumpir i dobiti gangrenu i ako se to dogodi izgubit ću ruku . Osim što je moralno odbojan, ovo je gubitak snage. Ne možete odgajati djecu u takvom okruženju i očekivati ​​da ona daju svoj doprinos. Ne znamo odakle dolazi naš sljedeći Einstein, Newton ili Feynman. Mi kao nacija moramo početi igrati punom snagom da bismo bili konkurentni i preživjeli kao civilizacija.

Laž broj dva: Povećavanje poreza ubija ekonomski rast.

Od kraja Drugog svjetskog rata do 1963. godine, najviša granična stopa poreza na dohodak iznosila je 91%, osim par godina kada je iznosila 92%. Godine 1964. dobili smo veliku poresku olakšicu na 77%, a zatim na 70% 1965. godine i zadržao se na 70% dok Reagan nije stupio na dužnost 1981. godine, a dosegao je 50% i od tada se spušta prema dolje na svoje sadašnje bijedno stanje od 37%. Dakle, ako ikada izmislimo vremensku mašinu, moramo se vratiti u 50-e i reći im koliko loše zajebavaju uništavajući ekonomiju visokim porezima. Oh . . čekaj! To su bile najbolje decenije za SAD u financijskom smislu, posebno za siromašne i srednju klasu.

Neoliberalni ekonomisti jednostavno ne završe rečenicu. ‘Povećanje poreza ubija ekonomski rast računa bogatim u švicarskim bankama.’ Uvijek zaborave spomenuti taj posljednji dio. A bogati ne posjeduju neku velesilu stvaranja radnih mjesta. Postoji nekoliko genijalaca poput Elona Muska i Sir Richarda Bransona koji svoje ideje redovito ostvaruju stvarajući čitave industrije i radna mjesta koja idu uz njih. Većina od 1% ponija su trikovi koji bi svoje bogatstvo radije povećali ljigavijim metodama poput kupovine monopola i poreznih olakšica ili tjeranja konkurencije iz poslovanja.

Trebaju nam porezne stope 50-ih i 60-ih. Bogati trebaju ponovo početi vući vlastitu težinu. Neće potrošiti dovoljno u tržišnoj ekonomiji da pomognu. Ne mogu kupiti toliko više cipela, automobila, kuća, sretnih obroka i lattea od sljedećeg tipa. Mislim, mogli bi, ali neće. Njihov novac od poreza može, međutim, platiti prijeko potrebnu infrastrukturu, zdravstvo i obrazovanje, tako da zaista možemo zaintrigirati ekonomiju i pustiti da inovacije postignu nove korake.

Laž broj tri: Vlasni propisi smanjuju efikasnost poslovanja.

Ako ćete primijetiti, toliko smo ublažili propise o preduzećima, a poduzeća su postala toliko efikasna da će spremati planetu. Ovo je kapitalizam na steroide koji se troši u proljetnim praznicima za vrijeme epidemije bubonske kuge. I to su samo klimatske promjene.

Moramo vratiti industrijske propise u industrijskim razmjerima. Nema više zarađivanja novca od mogućnosti nanošenja industrijskog otpada na zajedničko javno blago poput atmosfere i prirodnih plovnih puteva i okeana bez ikakvih troškova ili rizika ili bez dugoročnih planova posredovanja. Moramo vratiti EPA i dati mu očnjake kako bi se te stvari mogle regulirati!

Nema više planiranog zastarevanja. Gledajte, prodat ću vam sve ove prekrasne uređaje za ogroman novac, ali to će biti sranje za nekoliko godina, a vi ćete se morati vratiti i kupiti još. Ne brinite Nećete to morati raditi još jako dugo jer mi uništavamo planetu u procesu stvaranja milijardi novih uređaja svake godine. To je otprilike najbolesniji, najstrašniji poslovni etos za koji sam ikad čuo, ali mi o tome zapravo razmišljamo kao o načinu na koji se to sada radi u tom blesavom starom poslovnom svijetu. To treba urediti!

Ovo se ne odnosi samo na uređaje. Zaista mislite da veliki igrači genetski modificiranih organizama neće uzeti stranicu iz ove knjige i početi izrađivati ​​GMO tekstil za odjeću koji se brže troši? Jeste li primijetili koliko se brzo troši vaša nova pamučna odjeća ili plahte u odnosu na onu koju ste posjedovali u prošlosti? To se ne može kontrolirati jednostavnim pregledom. Ova tehnologija zahtijeva resurse vlade da uopće shvati kako pokušavaju zeznuti potrošača. To treba urediti!

Nema više poklanjanja prirodnih resursa za bagatelu. Ako neko želi izvaditi milione barela nafte ili milijarde galona vode ili stotine tona zlata sa zemlje u javnom vlasništvu i prodati ga po cijelom svijetu, mi, građani Sjedinjenih Američkih Država, trebali bismo dobiti sajam dogovor za taj resurs. Naše nacionalno bogatstvo i nasljeđe rasprodaju se ispod naših nogu za novčiće na novčanici od stotinu hiljada dolara. To treba urediti!

Homo Economics:

Neoliberalne ekonomske teorije temelje se na mitskom biću zvanom Homo economicus. Ovo je idealizirani model koji se koristi u izradi ekonomskih teorija. Model je savršeno racionalan s interesima i preferencijama i uvijek donosi odluke da udovolji ili poveća te interese i preferencije. Drugim riječima, savršeno sebično biće bez obzira na tuđe interese ili sklonosti. Neoliberalna ekonomska teorija zasniva se na sociopati. Je li onda čudno da je dvadeset jedan posto izvršnih direktora korporacija sociopat?

Neoliberalna ekonomska teorija primijenjena kao gigantski eksperiment na našoj ekonomiji omogućila joj je da pređe u degenerativni oblik kapitalizma gdje se novac izravno prenosi na moć sposobnošću kupovine zakonodavstva omogućavajući pojedincu ili kompaniji konkurentsku prednost nad svima ostalima. U ovom sistemu, ili da nabave propagandu kako bi ubedili ljude da daju svoje naloge ili da nabave plaćenike koji će se fizički pobrinuti za situacije koje se sami ne bi usudili.

Više se ne vodi računa o većem dobru cijelog sistema korporacije koja uključuje radnike, kupce i okoliš.

Zašto ne kažemo ovim neoliberalnim ekonomistima da krenu u pohod? Mi to možemo. Ekonomiju nazivaju sumornom naukom. U sadašnjem stanju, nazvao bih je bezdanskom naukom. Ovo bi i dalje bilo netačno jer to uopće nije nauka, čak i sa svom matematikom koju vidite u tim udžbenicima. Upravo su te zamišljene ideje o tome kako ekonomija funkcionira. To je više sistem vjerovanja.

Izjavimo da ćemo vjerovati u nešto drugo. Vjerovat ćemo u homo ekonomu koji je pametna, poštena, puna ljubavi, velikodušna osoba. Onaj koji ne bi zarađivao uništavajući planetu ili kupujući monopole da uništi konkurente i prevari kupca. Zapravo, zamijenimo Homo economicus s Homo sapiens, stvarnom osobom, koja može uravnotežiti dobit, nadgledajući poštenu raspodjelu bogatstva i upravljati resursima i otpadom na boljitak društva, a ne na njegovu štetu.

Kako to radimo? Prilično sam siguran da je trenutna administracija veliki ljubitelj neoliberalne ekonomije, bili oni toga svjesno ili ne.

Autor:Glen Hendrix

Facebook će započeti s uzimanjem dijela profita kreatorima sadržaja od 2023. godine

Izvršni direktor Facebooka, Mark Zuckerberg, kaže da tvrtka neće uzimati postotak prihoda kreatora do 2023. godine. Pravila obuhvaćaju plaćene događaje na mreži, pretplate obožavatelja, značke i nadolazeće neovisne vijesti. Kad Facebook počne uzimati dio, to će biti manje od 30 posto koliko uzimaju Apple i drugi.

Primjetno je da Facebook gradi novi interfejs za isplate kako bi kreatori mogli vidjeti kako naknade i porezi različitih tvrtki utječu na njihovu zaradu. Glasnogovornik Facebooka rekao je kreatorima da će vidjeti koliko će zaraditi nakon poreza, povrata i naknada za kupnju u aplikacijama koje Apple i Google uzimaju kada kupuju putem iOS i Android aplikacija. Sučelje će u početku biti na webu i za početak samo za plaćene događaje. To je jasan potez da se Facebook učini privlačnijom opcijom od konkurenata poput Twitcha, Twittera i Substacka, piše Engadget.

Facebook je to objavio uoči Appleove svjetske konferencije programera koja je održana u ponedjeljak. Apple i Facebook su u zavadi već dosta dugo. Jedna od glavnih nedavnih nesuglasica je opcija ograničenja praćenja više aplikacija u iOS-u 14.5, za koju je Facebook tvrdio da će utjecati na prihod od oglasa.

Facebook, naravno, nije jedina velika tvrtka koja cilja na problematične prihode Applea. Apple i Epic Games čekaju presudu u slučaju vezanom za monopolističku praksu App Storea, što uključuje i podjelu prihoda.
Izvor:geek

OVAKO MICROSOFT VIDI BUDUĆNOST ODRŽAVANJE SASTANAKA

Microsoft je kroz posljednjih nekoliko mjeseci predstavio cijeli niz zanimljivih noviteta za Teams platformu, a u pauzi od dodavanja dodatnih mogućnosti, stručnjaci u toj kompaniji ponudili su viziju budućnosti održavanja sastanaka.

Zamišljaju da će se u narednim godinama nastaviti hibridni model rada, gdje će zaposleni ili cijelo ili određeno vrijeme provoditi u svojim domovima, odnosno, radili bi na daljinu. Upravo zato u Microsoftu vjeruju da treba raditi na unapređenju alata koji bi omogućili što kvalitetniju komunikaciju.

Dakle, prema viziji ljudi u jednoj od najvećih kompanija svijeta, budućnost sastanaka je takva da bi u prostoriji trebalo postaviti poveći ekran, kako bi sudionici sastanaka mogli biti prikazani u realnoj ili što realnijoj veličini.

Samim time, potrebno je u prostoriji imati onoliko pametnih kamera koliko je sudionika, postavljenih u visini očiju, a uz njih je potrebno imati i naprednu audiotehnologiju kako bi se moglo točno odrediti kad tko priča i da to bude što razgovjetnije drugoj strani.

Sve u svemu, Microsoft nudi budućnost u kojoj će trebati odvojiti podosta novca na hardverski dio priče, samo da bi sastanci djelovali realnije. Stoga, čini se kako je to koncept koji nikad neće zaživjeti, ali su u kompaniji htjeli prikazati ono što u ovom trenutku vide idealnim. Ali, stvarno je teško zamisliti da bi se netko toliko namučio u svakom smislu da ponudi nešto drugačiju formu sastanaka.

Istovremeno, u Microsoftu naveliko rade na kreiranju hibridnog načina rada pa se testiraju privatne mreže zaposlenika koji preko njih pristupaju sustavu. Ujedno, mobilni uređaji kojima se pristupa osjetljivim dijelovima sustava moraju biti upravljani od strane nadležnih osoba. Ukratko, ništa se ne prepušta slučaju u vremenima sve češćih, opasnijih i uspješnijih ransomware napada.

Izvor:ict

Misteriozni malware ugrozio lozinke s par milijuna računala

Sigurnosni stručnjaci su nedavno otkrili još jedno veliko curenje osjetljivih podataka i bazu od 1,2TB koja sadrži korisnička imena i lozinke, kolačiće preglednika, podatke o kreditnim karticama i druge osjetljive informacije.

Istraživači NordLockera utvrdili su da baza sadrži 26 milijuna lozinki, 1,1 milijun jedinstvenih mail adresa, više od dvije milijarde kolačića te 6,6 milijuna datoteka. Uz to, tu su i Notepad dokumenti, u kojima korisnici često čuvaju lozinke za različite račune.

Također, u bazi podataka pronađeno je preko 1 milijun slika te više od 650 000 World i PDF datoteka. Malware je, kako je utvrđeno, pravio i snimke zaslona nakon što bi zarazio računala te snimao slike pomoću web kamere uređaja. Da bi stvar bila još gora, pronađene su i poruke, mailovi, podaci s gaming servisa s oko tri milijuna računala, piše Ars Technica.

Novi misteriozni malware postao je tako dio opće epidemije curenja osjetljivih podataka, a oni koji žele provjeriti jesu li pogođeni ovim napadom mogu to učiniti putem web stranice Have I Been Pwned, koja je već napravila listu kompromitiranih računa.


Izvor: geek

Kozarski odred

Na godišnjicu borbe na Kozari kao potomak učesnika borbi na Kozari imam potrebu da objavim monografiju o Kozarskom odredu iz razloga što se pojavljuju danas autori koji u skladu sa trenutnom politikom bave se istorijom na način koji oni o kojim pišu ne bi voljeli da čitaju.

U Kozarskom odredu učestvovali su mnogi Ugrenovići pa tako i moj otac Mirko, stric Stojan, đed Đuro i drugi rođaci, tako i po majčinoj liniji Lakići, Mandići i mnogi drugi, kao i mnogi Lijevčani. Veliki broj boraca su uglavnom postali stanovnici Nove Topole i od njih formirana Narodna milicija.

Mirko i Stojan Ugrenović

Predgovor

Ovih dana slavimo 40-godišnjicu borbe na Kozari koju je u junu i julu 1942.godine vodio II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović”. Kao što će se iz ove monografije vidjeti, bila je to jedna po mnogo čemu izuzetna borba gotovo u cijelom
našem NOR-u.
Okupator i njegove ustaške i četničke sluge nisu uspjele u svojoj namjeri da Kozaru pretvore u grobnicu partizana.
Naprotiv. I pored ogromnih žrtava naroda i vojske, Kozara je i poslije te strašne najezde ostala kolijevka partizana.
A ona je to upravo i mogla zahvaljujući dejstvu i akcijama, kako partizana II krajiškog NOP odreda, tako i naroda ratnog područja Kozare u prethodnim mjesecima 1941. i 1942. godine. Jer, upravo u tom periodu, počev od ustaničkih
julsko-avgustovskih borbi, pa kroz borbe i akcije oktobra, novembra i decembra 1941., te januara, februara, marta, aprila i maja 1942. godine ostvareno je jedinstvo
vojske i naroda.
Rezultat tih borbi bilo je i prvo oslobo

Ovih dana slavimo 40-godišnjicu borbe na Kozari koju je u junu i julu 1942.godine vodio II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović”. Kao što će se iz ove monografije vidjeti, bila je to jedna po mnogo čemu izuzetna borba gotovo u cijelom
našem NOR-u. Okupator i njegove ustaške i četničke sluge nisu uspjele u svojoj namjeri da Kozaru pretvore u grobnicu partizana. Naprotiv. I pored ogromnih žrtava naroda i vojske, Kozara je i poslije te strašne najezde ostala kolijevka partizana.
A ona je to upravo i mogla zahvaljujući dejstvu i akcijama, kako partizana II krajiškog NOP odreda, tako i naroda ratnog područja Kozare u prethodnim mjesecima 1941. i 1942. godine. Jer, upravo u tom periodu, počev od ustaničkih
julsko-avgustovskih borbi, pa kroz borbe i akcije oktobra, novembra i decembra 1941., te januara, februara, marta, aprila i maja 1942. godine ostvareno je jedinstvo
vojske i naroda.
Rezultat tih borbi bilo je i prvo oslobođenje Prijedora i Ljubije 16. maja 1942. godine u sadejstvu sa jedinicama I krajiškog NOP odreda (podgrmečkog). Čitalac će se na stranicama ove monografije moći detaljno i temeljito da upozna, kako sa početkom NOR-e na ratnom području Kozare, tako i sa njenim razvitkom u i 1942. godini. On će vidjeti kako i na koji je način aktiv komunista Kozare uspio da oživotvori strateško-taktičku zamisao borbe Komunističke partije Jugoslavije,
predvođenu Josipom Brozom Titom, za novu Jugoslaviju, za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost naših naroda i narodnosti.
I ne samo to.
Čitalac će moći da se obavijesti o gotovo svim akcijama partizana i da stekne stvarnu, zbiljsku sliku o kozarskom partizanskom odredu i narodu Kozare. Tačnije, on će vidjeti kako se na Kozari stvarala nova narodna vojska – partizanske jedinice i nova narodna vlast – narodnooslobodilački odbori.
Tokom 1942. godine, i to maja, juna i jula, II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” biće, po broju ljudstva i naoružanja, najsnažniji odred ne samo u Bosanskoj krajini, u Bosni i Hercegovini nego u cijeloj Jugoslaviji. Iz svog sastava
Odred će u januaru dati Proletersku četu za Krajiški proleterski bataljon, u martu Udarni bataljon, u maju dva bataljona za I krajišku NOP udarnu brigadu, u avgustu dva bataljona za II krajišku NOP udarnu brigadu, a septembra sva četiri bataljona, sa Pratećim vodom i Vodom za vezu prerašće u V krajišku kozarsku narodnooslobodila čku partizansku udarnu brigadu.
II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” dobiće zaslužno priznanje. Biće odlikovan Ordenom narodnog heroja. A to je, kao što se zna, jedan jedinstven slučaj u toku cijelog NOR-a – oružanog dijela jugoslovenske socijalističke revolucije.
U svojim redovima II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” imao je istaknute i proslavljene junake NOR-a. Mnogi od njih su bili komandanti i politički komesari brigada, divizija i korpusa. Mnogi među njima rasijaše živote svoje na bezbrojnim bojištima širom Jugoslavije. Naš odred je dobio ime po svom prvom komandantu dr Mladenu Stojanoviću,
koga su mučki, na terenu centralne Bosne, u selu Jošavka, ubili četnički koljači 2. aprila 1942. godine.
Autori ove monografije Dragutin Ćurguz Crni i Milorad Vignjević Mali dali su nam stvarnu i zbiljsku biografiju našeg Kozarskog odreda. Trud je to i djelo vrijedno pažnje.
O II krajiškom NOP odredu „Mladen Stojanović“, o borbama partizana i naroda Kozare u samom toku NOR-a mnogi su izrekli svoj sud, dali ocjene koje neće biti prevaziđene
Tako će Đuro Pucar Stari, sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, u decembru 1941. godine ocijeniti daje II krajiški NOP odred jedan, kako u vojnom, tako i u političkom pogledu najjači partizanski odred u Bosanskoj krajini.
Sačuvao se zapisnik — stenogram vojnopolitičkog savjetovanja komandnog sastava II krajiškog NOP odreda „Mladen Stojanović“ i članova Okružnog i sreskih
komiteta KPJ za Kozaru. To je veoma značajan i jedinstven dokumenat u našem NOR-u. Osnovna tema je bila rad i dejstvo Odreda u ofanzivi neprijatelja na Kozaru
juna i jula 1942. godine, koju smo mi nazivali „Velika ofanziva“, a narod „Ofanziva kad su grablje išle Kozarom“. Ono što smo tad konstatovali u svojoj bitnoj, određujućoj konstanti, ostalo je neprevaziđeno kad je riječ o ocjeni karaktera tih borbi i njenih rezultata.
Neposredno poslije borbi, Oblasni komitet KPJ i Operativni štab za Bosansku krajinu uputili su pismo Štabu Odreda koje su potpisali Đuro Pucar, sekretar Komiteta, Košta Nad, komandant i Osman Karabegović, politički komesar. Evo, kako su oni gledali i kakav su sud izrekli: „Organizovanje vašeg Štaba u Kozari mi ozvaničujemo… (Uoči smotre na Paležu izabran je novi štab Odreda u sastavu: komandant Josip Mažar Šoša, zamjenik komandanta Miloš Šiljegović, politički komesar Boško Šiljegović, zamjenik političkog komesara Ra tko Vujović Čoče — primjedba J. M. ). Vi dakle vodite kurs na osamostaljenju vašeg Odreda i upotpunjavanju koliko-toliko ljudstvom i oružjem. Što se tiče svih događaja i borbi u Kozari, mi mislimo da je ta borba imala ogroman značaj i da pored svih tih žrtava i gledajući je obzirom na interese cijele Krajine, kao i cijele zemlje, ona ima ogroman politički i vojnički značaj. Ima pogrešaka, da se nisu pravovremeno uvidjele neprijateljske snage i nastojalo se iz obruča povremeno izvlačiti i u samom početku tukući neprijatelja iza leđa, a što je stajalo u našim naređenjima koja vjerovatno nisu stizala do vas, kao i to da se stanovništvo u većem broju trebalo prebacivati na teren I krajiškog odreda. Kada je već došlo do te situacije i takve borbe, onda je bilo pravilno da makar i uz ogromne žrtve pružiti onakav otpor u cilju odbrane naroda, kakav ste vi pružili. Vaša borba imala je ogroman odjek u svjetskoj štampi, u Rusiji i Engleskoj. Vaša borba dala je podstreka i mogućnosti za akcije svim našim partizanskim snagama u zemlji. Vaša borba pokolebala je četničke redove. Vaša borba raskrinkala je podlu politiku okupatora i vi ste ga natjerali da otkrije svoje karte. Tako je naše gledište, a tako je gledište i Vrhovnog štaba naše partizanske i dobrovoljačke vojske, bez obzira na sve druge okolnosti“ Nismo, dakle, čekali distancu!


Danas, nakon 40 godina, pregledajući ova dokumenta i čitajući Skenderovu „Stojanku majku Knežopoljku“, te Brankove „Mrtve proletere“ — još više sam uvjeren da je procjena u svojoj osnovi ostala i tačna i neprevaziđena. Prema tome, svi mi u svojoj oštroj kritici i samokritici, i Operativni štab u svojoj bodroj poruci, i Skender Kulenović u Stojankinom zovu za osvetom, i Branko Ćopić u zovu proletera da će nova mladost donijeti nove dane i dopjevati njihove pjesme nedopjevane, u kojima će sestra poznati brata, djevojka dragog, a tužna mati sina, nismo tad, avgusta 1942. godine, ni smatrali ni osjećali da smo doživjeli poraz, uprkos strašnim i ogromnim žrtvama i stradanjima naroda i vojske.
Politički komesar našeg Odreda Boško Šiljegović, pred strojem Odreda na Paležu, 19. avgusta 1942. godine, prisjećajući se naših poginulih, naših mrtvih u borbama na Kozari, kazao je doslovice: „Sutra u slobodi, naše nove škole, naše nove fabrike, naše ulice nosiće njihova imena da bi trajno ostala uspomena na njih, naše mrtve, za slobodu pale borce i druge”

đenje Prijedora i Ljubije 16. maja 1942. godine u sadejstvu sa jedinicama I krajiškog NOP odreda (podgrmečkog). Čitalac će se na stranicama ove monografije moći detaljno i temeljito da upozna, kako sa početkom NOR-e na ratnom području Kozare, tako i sa njenim razvitkom u i 1942. godini. On će vidjeti kako i na koji je način aktiv komunista Kozare uspio da oživotvori strateško-taktičku zamisao borbe Komunističke partije Jugoslavije, predvođenu Josipom Brozom Titom, za novu Jugoslaviju, za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost naših naroda i narodnosti. I ne samo to.
Čitalac će moći da se obavijesti o gotovo svim akcijama partizana i da stekne stvarnu, zbiljsku sliku o kozarskom partizanskom odredu i narodu Kozare. Tačnije, on će vidjeti kako se na Kozari stvarala nova narodna vojska – partizanske jedinice i nova narodna vlast – narodnooslobodilački odbori.
Tokom 1942. godine, i to maja, juna i jula, II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” biće, po broju ljudstva i naoružanja, najsnažniji odred ne samo u Bosanskoj krajini, u Bosni i Hercegovini nego u cijeloj Jugoslaviji. Iz svog sastava
Odred će u januaru dati Proletersku četu za Krajiški proleterski bataljon, u martu Udarni bataljon, u maju dva bataljona za I krajišku NOP udarnu brigadu, u avgustu dva bataljona za II krajišku NOP udarnu brigadu, a septembra sva četiri bataljona, sa Pratećim vodom i Vodom za vezu prerašće u V krajišku kozarsku narodnooslobodila-čku partizansku udarnu brigadu.
II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” dobiće zaslužno priznanje. Biće odlikovan Ordenom narodnog heroja. A to je, kao što se zna, jedan jedinstven slučaj u toku cijelog NOR-a – oružanog dijela jugoslovenske socijalističke revolucije. U svojim redovima II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” imao je istaknute i proslavljene junake NOR-a. Mnogi od njih su bili komandanti i politički komesari brigada, divizija i korpusa. Mnogi među njima rasijaše živote svoje na bezbrojnim bojištima širom Jugoslavije.
Naš odred je dobio ime po svom prvom komandantu dr Mladenu Stojanoviću, koga su mučki, na terenu centralne Bosne, u selu Jošavka, ubili četnički koljači 2. aprila 1942. godine.
Autori ove monografije Dragutin Ćurguz Crni i Milorad Vignjević Mali dali su nam stvarnu i zbiljsku biografiju našeg Kozarskog odreda.
Trud je to i djelo vrijedno pažnje. O II krajiškom NOP odredu „Mladen Stojanović“, o borbama partizana i naroda
Kozare u samom toku NOR-a mnogi su izrekli svoj sud, dali ocjene koje neće biti prevaziđene
Tako će Đuro Pucar Stari, sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, u decembru 1941. godine ocijeniti daje II krajiški NOP odred jedan, kako u vojnom, tako i u političkom pogledu najjači partizanski odred u Bosanskoj krajini.
Sačuvao se zapisnik — stenogram vojnopolitičkog savjetovanja komandnog sastava II krajiškog NOP odreda „Mladen Stojanović“ i članova Okružnog i sreskih
komiteta KPJ za Kozaru. To je veoma značajan i jedinstven dokumenat u našem NOR-u. Osnovna tema je bila rad i dejstvo Odreda u ofanzivi neprijatelja na Kozaru
juna i jula 1942. godine, koju smo mi nazivali „Velika ofanziva“, a narod „Ofanziva kad su grablje išle Kozarom“. Ono što smo tad konstatovali u svojoj bitnoj, određujućoj konstanti, ostalo je neprevaziđeno kad je riječ o ocjeni karaktera tih borbi i njenih rezultata.
Neposredno poslije borbi, Oblasni komitet KPJ i Operativni štab za Bosansku krajinu uputili su pismo Štabu Odreda koje su potpisali Đuro Pucar, sekretar Komiteta, Košta Nad, komandant i Osman Karabegović, politički komesar. Evo, kako su oni gledali i kakav su sud izrekli: „Organizovanje vašeg Štaba u Kozari mi ozvaničujemo… (Uoči smotre na Paležu izabran je novi štab Odreda u sastavu: komandant Josip Mažar Šoša, zamjenik komandanta Miloš Šiljegović, politički komesar Boško Šiljegović, zamjenik političkog komesara Ra tko Vujović Čoče — primjedba J. M. ). Vi dakle vodite kurs na osamostaljenju vašeg Odreda i upotpunjavanju koliko-toliko ljudstvom i oružjem. Što se tiče svih događaja i borbi u Kozari, mi mislimo da je ta borba imala ogroman značaj i da pored svih tih žrtava i gledajući je obzirom na interese cijele Krajine, kao i cijele zemlje, ona ima ogroman politički i vojnički značaj. Ima pogrešaka, da se nisu pravovremeno uvidjele neprijateljske snage i nastojalo se iz obruča povremeno izvlačiti i u samom početku tukući neprijatelja iza leđa, a što je stajalo u našim naređenjima koja vjerovatno nisu stizala do vas, kao i to da se stanovništvo u većem broju trebalo prebacivati na teren I krajiškog odreda. Kada je već došlo do te situacije i takve borbe, onda je bilo pravilno da makar i uz ogromne žrtve pružiti onakav otpor u cilju odbrane naroda, kakav ste vi pružili. Vaša borba imala je ogroman odjek u svjetskoj štampi, u Rusiji i Engleskoj. Vaša borba dala je podstreka i mogućnosti za akcije svim našim partizanskim snagama u zemlji. Vaša borba pokolebala je četničke redove. Vaša borba raskrinkala je podlu politiku okupatora i vi ste ga natjerali da otkrije svoje karte. Tako je naše gledište, a tako je gledište i Vrhovnog štaba naše partizanske i dobrovoljačke vojske, bez obzira na sve druge okolnosti“ Nismo, dakle, čekali distancu!
Danas, nakon 40 godina, pregledajući ova dokumenta i čitajući Skenderovu „Stojanku majku Knežopoljku“, te Brankove „Mrtve proletere“ — još više sam uvjeren da je procjena u svojoj osnovi ostala i tačna i neprevaziđena. Prema tome, svi mi u svojoj oštroj kritici i samokritici, i Operativni štab u svojoj bodroj poruci, i Skender Kulenović u Stojankinom zovu za osvetom, i Branko Ćopić u zovu proletera da će nova mladost donijeti nove dane i dopjevati njihove pjesme nedopjevane, u kojima će sestra poznati brata, djevojka dragog, a tužna mati sina, nismo tad, avgusta 1942. godine, ni smatrali ni osjećali da smo doživjeli poraz, uprkos strašnim i ogromnim žrtvama i stradanjima naroda i vojske.
Politički komesar našeg Odreda Boško Šiljegović, pred strojem Odreda na Paležu, 19. avgusta 1942. godine, prisjećajući se naših poginulih, naših mrtvih u borbama na Kozari, kazao je doslovice: „Sutra u slobodi, naše nove škole, naše nove fabrike, naše ulice nosiće njihova imena da bi trajno ostala uspomena na njih, naše mrtve, za slobodu pale borce i druge”


Josip Broz Tito će 7. januara 1943. godine na smotri IV krajiške NOP udarne divizije u Srpskoj Jasenici reći daje Kozara jedna od najvećih epopeja u istoriji naših naroda. On će svoje viđenje i ocjenu precizirati poslije oslobođenja u govoru preživjelim borcima Kozare: „Kozara je preživjela jednu od najtežih i u isto vrijeme jednu od najslavnijih epopeja u historiji naših naroda. Kozarska epopeja imala je za narodnooslobodilačku borbu Jugoslavije u cjelini ogroman značaj, jer to je bila prva velika bitka u kojoj je učestvovao i nenaoružan narod. U borbi na Kozari palo je mnogo žrtava za ono što mi danas imamo. To je bio početak najšire borbe za bratstvo i jedinstvo u našoj zemlji“
Bitka na Kozari juna i jula 1942. godine je, nema sumnje, jedan od najeklatantnijih primjera samoodbrane u našem NOR-u.
Bijelih zastava nije bilo. Bijelih zastava neće biti.
Eto, to je i poruka ove monografije o našem II krajiškom NOP odredu „Mladen Stojanović“.


Prof. dr Joco Marjanović

KOZARSKI ODRED.pdf

Sami pali, sami se porobili.