Svi članci od miro

Ostoja Šmitran Šmicko, gitarista i veliki boem

Kažu da su se neki mangupi  takmičili da požele pjesmu koju Ostoja Šmitran Šmicko ne zna odsvirati i zapjevati i nisu uspjeli.

Pokušavali su više puta, pa  odustali. Priznali su da je Šmicko nekrunisani kralj gitare i žičanih instrumenata, barem ovoga kraja.

Osim što je vrsni poznavalac svih žanrova muzike, ovaj velemajstor na žičanim instrumentima nadaleko je i poznati majstor za štimanje, popravku, izradu i korekcije svih vrsta tambura. Od begeša, do prima. U maloj radionici od nekoliko kvadrata Šmicko druguje sa tamburama. Mnoge su starije i od njega.

– Ovu kontru radim već 25 dana. U finišu sam. Bila je zaista ‘potrošena’, ali daje vrhunske tonove. Raspitivao sam se i zaključio sam da ju je prije 65 godina napravio čuveni majstor Jovan Torman. Progovorila je sa mnom, jedva čekam da joj udarim završni glanc – kaže Šmicko.

Slavlja nezamisliva bez Šmicka i gitare

Iz svoje Nove Topole svakodnevno ide put Banja Luke, Srpca, Gradiške i drugih gradova. Svira najčešće po banjalučkim restoranima. Privatna slavlja, ručkovi i svečane večere nezamislive su bez njega.

– Lako se prilagodim svakom društvu. Poznajem svu muziku , i francuske šansone i talijanske kancone, meksičku, grčku, rusku, ali i naše sevdalinke i starogradsku muziku. Idol mi je Zvonko Bogdan. Tambura je dala smisao mome životu, zaljubljen sam u nju – priznaje Šmitran.

Specijalista za opravku i održavanje instrumenata

U maloj radionici na čekanju za popravak je i nekoliko  tambura, koje su ostale iza pokojnog Zdravka Ćosića Ćosa, najpoznatijeg banjalučkog tamburaša. Šmicko će ih ‘povratiti’ u život.

– Zanimljivo je da su ovi instrumenti dugo ležali. Ćos nije dopuštao da se tambura baci. Zaključio sam da su se instrumenti dodatno sasušili i daju vrhunske tonove. Ja ih repariram sa velikim zadovoljstvom. U svakom trenutku imam suhog drveta od javora,smreke, divlje trešnje i šljive. Potrebni su i vrhunski lakovi i ljepila, a žice dobijam od jednog majstora iz Zagreba. I ne može se potkrasti greška – kaže Šmicko.

U svakodnevnim je  kontaktima sa muzičarima i majstorima iz regiona, zvali su ga čak i iz jednog mađarskog sela da im popravi begeš, ali procedure na granici su ga pokolebale.

– Prijaju mi pozivi sa svih strana. A kada te pozovu Slavonci, Vojvođani i Mađari, onda to nije šala – priznaje Šmicko.

Proljeće ne može bez gitare i tamburica

https://www.youtube.com/watch?v=RAAGSbumI7o

Ide proljeće, kada gitare i razne tamburice imaju više posla. I Šmicko ih pojačanim tempom sređuje u svome majstorskom kutku. Za kraj razgovora priznaje da zna 1.200 pjesama i još više lijepih žena. Ali jedna mu je posebno na srcu.

Kako kaže noću svira, danju žice servisira, a spava tek po nekad. Takav je naš Ostoja Šmitran Šmicko, istinski boem među tamburašima. Majstor nad majstorima.

Boško Grgić

Njemačka želi još više radnika s Balkana

Njemačkoj je potrebna radna snaga i vlada ubrzava proces doseljavanja stranih stručnjaka. U Bonnu je otvorena nova služba koja će koordinirati priznavanje stručnih kvalifikacija stečenih u inozemstvu.

Njemačka ekonomija je ovisna o doseljavanju. Savezna vlada je zato pokrenula program privlačenja inozemnih stručnjaka pod motom „Make it in Germany”. To je nacionalni prioritet. „Bez inozemnih stručnjaka nećemo moći održati naše blagostanje. Ne možemo jednostavno čekati na te ljude, mi se moramo potruditi oko njih”, izjavio je savezni ministar rada Hubertus Heil (naslovna fotografija, lijevo).

Njemački ured za statistiku tvrdi da će se broj radno sposobnih građana Savezne Republike smanjiti do 2035. za četiri do šest milijuna. U mnogim branšama vlada nestašica radne snage. Po navodima Njemačke industrijske i trgovinske komore (DIHK) čak 56% ispitanih firmi manjak radne snage trenutno smatra najvećim poslovnim rizikom.

Svaka treća njemačka firma proteklih je godina zaposlila radnike iz drugih članica EU-a, odnosno trećih zemalja. Mnoge firme zbog nedostatka radnika ne mogu preuzimati nove narudžbe i trpe ogromnu financijsku štetu.

Doseljenička zemlja

Savezna vlada je (konačno) shvatila vapaje privrednika i već neko vrijeme pojačano radi na stvaranju pretpostavki za privlačenja stručnjaka iz inozemstva. Nakon dugotrajne debate usvojen je Zakon o doseljavanju stručne radne snage, čime je savezna vlada priznala da je Njemačka doseljenička zemlja – i to šest desetljeća nakon prvog velikog vala dolaska gastarbajtera.

Primarni cilj zakona je olakšati stranim radnicima pristup njemačkom tržištu rada – i to praktički svim branšama.

„U načelu je potpuno svejedno odakle netko dolazi, najvažnije je da dokaže da se želi integrirati u neku zemlju, da želi surađivati i biti dio društva. I onda nije pitanje odakle je netko, nego kako se želi integrirati”, kazala je za DW savezna ministrica obrazovanja Anja Karliczek (naslovna fotografija, desno).

Ona je u ponedjeljak u Bonnu zajedno s kolegom iz saveznog kabineta Heilom (zadužen za resor rada) otvorila novi Središnji ured za priznavanje stručne kvalifikacije (ZSBA). Po pisanju domaćeg tiska, u Njemačkoj u ovom trenutku postoji oko 1.400 raznih službi koje se bave priznavanjem stranih diploma.

Proces priznavanja je do sad bio previše kompliciran i trajao je predugo, puno duže nego recimo u skandinavskim zemljama, SAD-u ili Kanadi. A to si Njemačka u globalnoj borbi za najbolje stručnjake više ne može dozvoliti, čuje se iz savezne vlade. Novi ured za priznavanje inozemnih kvalifikacija, koji je s radom počeo početkom već ovog mjeseca, to bi morao korigirati.

Jednostavnija i brža procedura

Tijekom obilaska radnih prostorija, Karliczek i Heil demonstrirali su kako bi to trebalo izgledati u praksi: osobe zainteresirane za dolaskom u Njemačku najprije bi trebale kontaktirati ZSBA, koji će im pomoći u pripremi kompletne dokumentacije potrebne za priznavanje kvalifikacija, stajati im na raspolaganju za savjetovanje (putem chata, maila ili telefonski) i njihove molbe distribuirati nadležnim institucijama na razini njemačkih saveznih pokrajina.

Ali ono što na jednoj strani pomaže Njemačkoj (nova pravila doseljavanja), na drugoj strani otvara velike probleme – jugoistok Europe ne napuštaju samo najbolje kvalificirani kadrovi sa sveučilišnom diplomom, već i njegovatelji, strojovođe, automehaničari i radnici iz drugih branši. Iz Hrvatske, Srbije ili BiH u Njemačku godišnje ode više od 100.000 radnika.

Je li njemačka vlada svjesna što to znači za tržišta rada u tim zemljama, pitali smo ministra Heila:

„Mi smo sklopili nekoliko bilateralnih sporazuma, na primjer da ne povlačimo njegovatelje iz medicinske branše iz onih zemalja kojima su ti radnici potrebni. Ipak mislim da je nužno da postoji sloboda kretanja, jer ako to dobro organiziramo, onda profitiraju obje strane, i to onda na koncu konca učvršćuje i naše odnose.”

Dobro za Njemačku, loše za Balkan?

1. 3. 2020. u Njemačkoj na snagu stupa novi Zakon o doseljavanju stručne radne snage. Njime bi se trebao olakšati dolazak u Njemačku i potraga za poslom svim kvalificiranim radnicima iz zemalja koje nisu članice EU-a. Ubuduće neće više vrijediti pravilo po kojem su u prednosti za neko radno mjesto automatski građani EU-a. Jedna od regija na koju tradicionalno najviše „ciljaju” njemački poslodavci je zapadni Balkan – radnici iz te regije uživaju dobru reputaciju u Njemačkoj:

U prošlosti smo dobili jako puno upita sa zapadnog Balkana, to je jedna od regija koje su jako važne za nas, zato što tamo pronalazimo vrlo dobru, kvalificiranu stručnu radnu snagu, a s druge strane ima dosta ljudi koji znaju njemački jezik, što je od ogromne pomoći u poslovnoj integraciji”, kaže za DW Thorsten Rolfsmeier iz Saveznog zavoda za zapošljavanje.

Motivacija za odlazak pritom nisu samo veće njemačke plaće (veći su i troškovi života), nego i korupcija, slabe perspektive i često manjkava vladavina prava. Po navodima OESS-a samo Srbiju je između 2000. i 2015. napustilo oko 650.000 ljudi – skoro desetina ukupnog stanovništva. Slično je i u drugim zemljama regije.

Među njima je jako puno mladih, visoko-obrazovanih kadrova – iza kojih ostaje velika rupa na domaćem tržištu rada i pojačava demografski problem. S druge strane, doznake novih gastarbajtera iz inozemstva pomažu u održavanju socijalnog mira u njihovim zemljama podrijetla.

DW

Čije je zemljište PIK-a “Mladen Stojanović”?

Gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić izjavio je da je odluka Ustavnog suda BiH u vezi sa statusom poljoprirednog zemljišta u Srpskoj čisto politička i da  nije u potpunosti jasna jer je poljoprivredno zemljište vlasništvo entiteta odnosno Republike Srpske.

„Na području Gradiške imamo negdje oko 8.000 hektara poljoprivrednog zemljišta koje je pripadalo PIK-u „Mladen Stojanović“ i dileme nema da se to treba knjižiti na Republiku Srpsku“, istakao je Adžić.

On je dodao da je Gradska uprava pripremila projekat za 240 poljoprivrednih gazdinstava kojima bi ta zemlja bila dodjeljena za poljoprivrednu proizvodnju.

Adžić je zaključio da će oni bez obzira na odluku Ustavnog suda raditi na tome da se to zemljište uknjiži na Republiku Srpsku i dodjeli poljoprivrednim proizvođačima kako bi imali stabilnu i zaokruženu robnu prozvodnju.

Da se podsjetimo da je Državno dobro Nova Topola osnovano je 1945. godine odlukom Vlade u Sarajevu na napuštenoj zemlji Njemačkih doseljenika koji su bili vlasnici zemlje i koji su Novembra 1944 napustili zemlju ili po završetku Drugog svjetskog rata protjerani i kojima su komunističke vlasti zabranile povratak. Sedamdesetih godina prošlog vijeka mijenja ime u PIK Mladen Stojanović

Od tada do današnjih dana je ostala dilema ko je pravi vlasnik zemlje i nekretnina pošto su se bivši vlasnici raselili se po čitavom svijetu. Poznata je i činjenica da su njihovi potomci provjeravali u knjigama gdje su bila ta imanja.

Iako smo mišljenja da je sve sa imovinom čisto u vrijeme kada se kompenzirala ratna odšteta i da je pomenuto bilo predmet kompenzacije ima i onih koji misle da treba da se otvori pitanje te imovine, jer prave vlasnike nije niko pitao za mišljenje?

Danas je ta zemlja po pričama mnogih pod sumnjivim koncesijama i koncesionari je iznajmljuju, negdje je uništena zbog vađenja šljunka, uopšte jedan domaćinski odnos kao prema nečemu što nije tvoje.

Informacija o pojavi visokopatogene influnce ptica

U januaru i početkom februaru 2020. godine u zemljama Evropske unije, Poljskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Rumuniji kod domaće peradi i divljih ptica je utvrđena pojava visokopatogene influence ptica  podtipa H5N8.

Influenca ptica ili ptičija gripa, ranijeg naziva Kokošja kuga (lat.Pestis avium), je visoko kontagiozna virusna bolest ptica uzrokovana  virusom influence tip A.

Od virusa influence tip A osim ptica mogu da obole domaće svinje i drugi sisari uključujući i ljude.

Na osnovu sposobnosti da izazovu bolest (patogenosti) kod prijemljive peradi podjeljeni su u dvije grupe:

(a) virusi viskopatogene influence ptica uzrokuju vrlo tešku bolest koju karakterizira generalizirana infekcija zaražene peradi i koja može da ima za posljedicu visoku stopu smrtnosti (do 100%) i

(b) virusi niskopatogene inflence ptica uzrokuju blagu, pretežno dišnu bolest peradi.

Influenca ptica se nalazi na listi zaraznih i parazitskih bolesti Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE), te se pojava bolesti mora prijaviti nadležnom organu i suzbijati po zakonu.

Zadnja pojava visokopatogene influence ptica na teritoriji Republike Srpske je bila 2017. godine.

Divlje ptice, naročito migratorne vodene ptice, vrlo su važni rezervoari virusa influence A.

Važno je istaknuti da one rijetko pokazuju kliničke znakove bolesti, a mogu normalno da imaju virus inluence u respiratornom i intestinalnom traktu.

Primarni unos virusa influence u peradarske farme najvjerovatnije potiče od direktnog kontakta sa divljim pticama ili indirektnog kontakta preko kontaminirane hrane i vode, a može se prenijeti i kontaminiranom obućom, steljom i drugim nosačima, predmetima koji se koriste na farmi.

Izvori virusa influence A su sekreti respiratornog trakta, fekalije i uginule zaražene ptice. Fekalije sadrže visoku koncentraciju virusa i kontaminiraju sve sa čime dođu u kontakt.

Visokopatogeni virusi u vanjskoj sredini mogu ostati infektivni duži period posebno u vrijeme niskih temperatura zraka.

S obzirom na pojavu i širenje visokopatogene influence ptica u Evropi, te opasnosti da se pojavi i u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj podsjećamo vlasnike i držaoce peradi da su dužni u skladu sa Zakonom o veterinarstvu u Republici Srpskoj preduzeti mjere za sprječavanje pojave i širenja zaraznih bolesti i zoonoza, odnosno:

  • da obezbjede ekonomska dvorišta i objekta gdje borave životinje od nekontrolisanog ulaska i izlaska ljudi, životinja i vozila,
  • da postave i održavaju uređaje za dezinfekciju lica i vozila koja ulaze u ekonomsko dvorište i životinjske nastambe i da se radnicima i posjetiocima obezbijedi zaštitna odjeća i obuća,
  • da izbjegavaju hranjenje svinja sa pomijama,
  • da izbjegavaju držanje životinja na otvorenom,
  • da sprječavaju kontakt divljih i domaćih životinja,
  • da svaku promjenu zdravstvenog stanja životinja i obavezno sve uginule životinje prijave u ovlaštenu veterinarsku organizaciju.

Dužnost veterinara je da putem nadležne veterinarske organizacije dostavi odgovarajuće uzorke na laboratorijske pretrage radi potvrde ili isključenja bolesti.

Takođe, pozivamo korisnike lovišta da prijave nađene uginule divlje ptice veterinaru ili veterinarskom inspektoru.

U slučaju postavljanja sumnje na influencu ptica sprovode se mjere u skladu sa Pravilnikom o mjerama za suzbijanje i kontrolu influence ptica („Službeni glasnik BiH“, broj 35/10) i sa Dijagnostičkim priručnikom za influencu ptica ( „Službeni glasnik BiH“, broj 74/10).

Za više informacija kontaktirajte svog veterinara.

268 novorođenčadi, umrla 442 stanovnika

U Gradišci je u 2019. godini u matični knjigu rođenih upisano 268 novorođenčadi, od kojih je 126 djevojčica i 142 dječaka, a umrla su 442 lica.

Načelnik Odjeljnja za opštu upravu Gradske uprave Gradiška Vlado Sladojević, gostijući u programu Radio Gradiške, rekao je da se u posljednih desetak godina Gradišci bilježi stagnacija ili blagi pad nataliteta, te negativan prirodni priraštaj.

On je naveo podatke prema kojim se u periodu 2004-2010. godina broj upisanih u matičnu knjigu rođenih kretao od 332 do 423 novorođene djece u toku godine, dok je u periodu 2011-2019. samo 2015. godine upisano više od 300, odnosno 336 novorođenčadi.

„Obzirom da se u matičnu knjigu rođenih upisuju samo djeca koja su rođena u Gradišci i čiji roditelji imaju prebivalište u Gradišci, a porodilje iz Gradiške obavljaju porode i u Banjaluci, Beogradu i drugim gradovima, broj novorođenih stanovniha u Gradišci u 2019. godini može biti i veći od 268, ali ne i više od 300 djece“, naveo je Sladojević.

On je dodao da su načešća imena novorđenčadi Mihajlo, Lazar, Dušan, Aleksa, te Helen, Sofija, Ana i Sara.

Sladojević je istakao da se broj umrlih u posljednjih 15 godina značajno povećao, navodeći su u 2004. godini umrla 195,  a u 2019. godini 442 stanovnika Gradiške.

„Kada se pogladaju podaci matične službe vidimo da imamo konstantno povećanje  mortaliteta a da je natalitat u stagnaciji ili opadanju, što je dovelo do negativnog prirodnog priraštaja“, naglasio je Sladojević.

On je dodao da je u posljednjih 15 godina broj sklopljenih brakova bio na približno istom nivou i kretao se oko 300, navodeći da je u 2004. sklopljeno 305, a u 2019. godini 272 braka.