Arhive kategorije: Aktuelno

Nezaposlenost, slaba primanja i nizak stupanj obrazovanja povezani s ranom smrtnošću

Siromaštvo, niži stupanj obrazovanja i nezaposlenost u Njemačkoj su usko povezani s ranom smrtnošću, proizlazi iz studije Demografskog instituta Max Planck u Rostocku, objavljene u ponedjeljak.

“Za muškarce s nižom razinom primanja, starosne dobi između 30 i 59 godina, vjerojatnost smrti je 150 posto viša nego kod vršnjaka koji spadaju u kategoriju s najboljim primanjima”, stoji u članku objavljenom u stručnom časopisu BMJ Open.

Razlike su još drastičnije ne istoku Njemačke gdje, gledano na razini cijele Njemačke, 14 posto muškaraca spada u petinu s najnižim primanjima.

“Kod ove je skupine rizik smrtnosti je, u usporedbi s najbolje obrazovanom i po primanjima najvišom skupinom, više od osam puta veći”, kaže Pavel Grigoriev, jedan od autora studije.

Dennis Nowak sa Sveučilišta Ludwig-Maximillian u Muenchenu smatra da osobe bez posla, slabijeg obrazovanja i nižih primanja naginju i nezdravijem načinu života.

“Nezaposleni u prosjeku više puše i hrane se nezdravije. A nakon početka nezaposlenosti često slijede psihička i fizička oboljenja”, kaže Nowak.

Studija bolje obrazovanje direktno povezuje i s bolje plaćenim radnim mjestom i manjim rizikom od nezaposlenosti.

Kod žena ove razlike nisu tako izražene, što se objašnjava činjenicom da razlike između najvišeg i najnižeg sektora po primanjima nisu tako izražene kao kod muškaraca.

Izvor:geek

Javna rasprava o regulacionom planu

Sinoć je u OŠ “Petar Kočić” u Novoj Topoli održana javna raprava o Nacrtu Regulacionog plana “Nova Topola – Istok” i Nacrta Regulacionog plana “Nova Topola – Zapad”. Ova dva regulaciona plana dati su na uvid svim mještanima Nove Topole u period od 12. septembra do 14. oktobra 2019. godine i mogu se pogledati u prostorijama Gradske uprave Gradiška, prostorijama Mjesne zajednice Nova Topola te u prostorijama nosioca izrade planova.

Načelnik odjeljenja za prostorno uređenje i građenje Saša Subotić je rekao da je gradska uprava  krajem 2016.   godine usvojila urbanistički plan za naseljeno mjesto Nova Topola a potom krenula u izradu ova dva dokumeta.

“Obuhvat Nove Topole podjeljen je u dva dijela na istok i zapad odnosno u dva regulaciona plana iz praktičnih razloga  jer bi jedan planski dokument imao jako veliki obuhvat i bilo bi ga jako teško sagledati pogotovo kada se  to prebaci u grafičku formu”, istakao je Subotić.

Subotić je dodao da procedura izrade regulacionog plana podrazumjeva da se građani, vlasnici privatnih objekata, pravna lica i svi drugi koji žive na prostoru Nove Topole upoznaju sa nacrtom regulacionog plana kako bi mogli da daju svoje mišljenje na predložena rješenja.

Nešto su rekli i učesnici skupa zbog kojih je i održan skup. Ne razmišljajući previše o planu ipak bih se složio sa nekim da je potpun promašaj kružni tok koji se planira, jer jednostavno nema prostora da se napravi.

Kružni tok bi napravio taj dio potpuno ne funkcionalnim i mrtvim. Pokazalo se da se nije razmišljalo o svim aspektima funkcionisanja u kružnom toku i oko njega, osim jednog aspekta da se nekome ta ideja svidjela. Lićno sam sklon ideji da se preispitaju rješenja za Raskršće i da se dadne šansa i razumu.

Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

Pisao:Poglavica Seattle

Poglavica Seattle (oko 1780. – 7. lipnja 1866.) je iz plemena Duwamish u Sjevernoj Americi. Grad Seattle u državi Washington dobio je ime po njemu. Poznat je po svom pismu američkom predsjedniku Franklinu Piercu, napisanom kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka.

Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.

Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah – životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.

Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se osnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.

Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.

Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.

To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.

Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome.

Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti – naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.

Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.

EU planira lansirati svoju digitalnu valutu

Francuski ministar finansija Bruno Le Mer je rekao da bi Evropa trebalo da razmotri svoju javnu digitalnu valutu koja bi mogla da izazove Facebookovu libru.

Ovo je posljednja u nizu nedoumica u vezi sa planovima Facebookove kriptovalute o kojoj je javno polemisao francuski ministar, prenosi Reuters.

Na sastanku ministara finansija EU u Helsinkiju, Le Mer je rekao novinarima da će sljedećeg mjeseca sa svojim kolegama na kontinentu razgovarati o potencijalu za evropsku javnu digitalnu valutu.

Le Mer je pozvao evropski blok da nastavi sa svojim radom na smanjenju troškova prekograničnih plaćanja. Kako Reuters napominje, plaćanja u realnom vremenu u Eurozoni su dostupna od 2017. godine, ali je u šemi učestvovala samo otprilike polovine banaka bloka. Štaviše, projekat je trenutno u velikoj mjeri fokusiran na domaće isplate, prenosi Bankar.rs.

Pored ovih prijedloga, Le Mer je rekao da je bloku potrebno da preispita svoj pristup regulisanju kriptovaluta na nivou EU.

Ponavljajući svoje pozive da odbiju lansiranje libre u Evropskoj uniji, Le Mer je tvrdio da se trenutno stanje limba u kome regulatori nastavljaju raspravu o tome da li da regulišu kriptovalute kao hartije od vrijednosti, usluge plaćanja ili valute, mora riješiti stvaranjem snažnog i zajedničkog okvira.

biznisinfo.ba

Zašto svi tračarimo, a preziremo trač?

Od bezazlenih glasina do olajavanja – svi ponekad tračare. Ali svi bi rekli da ne odobravaju razgovore o odsutnima, da to nije lepo. Psiholozi pak kažu da trač nije ništa strašno i da je ukorijenjen u evoluciji.

Imala sam kolegu koji me je u svakoj prilici zavjerenički odvlačio u stranu i u pola glasa pričao šta misli o osobi koja je upravo napustila prostoriju. Bio je tipična tračara. To mi je bilo vrlo neprijatno.

Pa ipak, i ja to radim: pričam o ljudima koji trenutno nisu tu.

Naučnici pretpostavljaju da se 65 do 90 odsto svakodnevnih razgovora vrti oko ljudi koji nisu prisutni. „Ljudi tračare sa uživanjem koje se može porediti sa hranom ili seksom“, pišu istraživači u jednoj studiji.

Tek mali broj ljudi priznaje da voli ogovaranje. Prema jednoj anketi koju objavljuje Njemački zavod za statistiku, polovina ljudi kaže da tračari rjeđe od jednom mjesečno ili nikada. Tek 11 odsto ljudi priznaje da to čini svakodnevno. Trač je gotovo jednako posvećen komšijama, kolegama, rođacima i prijateljima, nešto manje šefovima, a najrjeđe životnom partneru.

Moralni kod većine društava osuđuje pričanje o ljudima iza njihovih leđa. „Trač se vidi isključivo kao samoživo ponašanje sa ciljem da se manipuliše ljudima, da se na njih utiče sa zlim namjerama“, piše u jednoj holandskoj studiji sa naslovom „Zašto ljudi ogovaraju“.

Ali zapravo su ti razgovori u pola glasa bolji od svog imidža. Ne samo da su ljudski, nego su i smisleni. „Kroz trač učimo ko je potencijalno dobar partner za saradnju, a od koga treba da se držimo podalje“, kaže psiholog Jan Engelman koji istražuje ovu temu na Univerzitetu Berkli u Kaliforniji.

Ko će biti primljen u grupu, a ko ostaje van? To je tokom evolucije bilo pitanje života i smrti. Presudno za preživljavanje je bilo da na vrijeme budete upozoreni ko su izdajnici, prevaranti, egoisti…

Ogovaranje nam u tom čitanju pomaže da odlučimo koga ćemo primiti u svoj krug. Već se i mala djeca na ovaj način štite od egoističnih vršnjaka koji ne žele ništa da dijele ili sa kojima nije zabavno igrati se, utvrdio je Engelman u jednoj studiji.

A šta ako pričaju o meni?

Tračarenje ne pomaže samo da se odvoji žito od kukolja i tako odaberu odgovarajući članovi grupe. Ogovaranje drugih takođe predstavlja i vezivno tkivo grupe. Jača socijalna veza između tračara koje se u povjerenju naginju jedne prema drugima i pričaju ispotiha.

Ali olajava se i u okviru čvrste grupe. Zar nije to posebno gadno? Ne baš. Jer ko povrijedi norme grupe kako bi stekao lične prednosti mora da računa sa tim da će drugi o tome pričati.

Strah da biste mogli da postanete predmet sljedeće trač-partije motiviše članove grupe da se ponašaju fer prema drugima. Naposljetku, ako se pravila ekstremno prekrše, osoba može biti i najurena iz zajednice.

Pa da li onda tračare imaju na umu dobrobit cijele grupe? Nije tako jednostavno. Naučnici su našli razloge koji pokreću ljude na ogovaranje. Osim razmjene korisnih informacija, tračarenje zbilja može da se koristi kao manipulacija.

Kada nekom pričate o odsutnoj osobi, onda utičete na mišljenje te osobe. Tako se šire predrasude i glasine koje brzo mogu poprimiti razmjere mobinga. Nije čudo što trač bije loš glas.

Doduše većina ljudi nema loše namjere kada ogovara. Najčešći motiv je jednostavna radost zbog malo glasina o nekome. Zabavno je razmjenjivati nove tračeve, to skreće pažnju sa svakodnevice i omogućava ljudima da provedu ispunjeno vrijeme, pišu holandski istraživači.

Ali iako gotovo svi tračare, barem ponekad, svi će reći da to nije lepo. „Možda ne volimo kad drugi ogovaraju jer bi moglo da se radi o nama. Naša reputacija tada više nije u našim rukama, više nemamo potpunu kontrolu“, kaže Jan Engelman.

Preziremo ogovaranje jer bismo mi mogli da budemo meta? Sjećam se da sam o svom kolegi sa početka priče uvijek mislila – kada preda mnom ovako priča o svima ostalima, kako li tek priča o meni kada izađem iz prostorije?

Možda me je ta neprijatna pomisao podstakla da mu, ako je moguće, nikada ne dam razlog da me ogovara. Ponašala sam se najbolje što znam. I time je njegovo tračarenje stvarno ispunilo svrhu evolucije.

dw