Arhive kategorije: Aktuelno

Što je u BiH skuplja proizvodnja, skuplja je i hrana

Domaći poljoprivrednik i njegova proizvodnja nisu zaštićeni, pa postoji bojazan da uvozno voće i povrće preplavi bh. tržište.

Pijace sa voćem i povrćem u Bosni i Hercegovini nude mnoštvo briga i upitnika kupcima. I ne samo onima slabije kupovne moći. Razlog mogu biti cijene, koje kupcima presporo dostižu one iz sezone, iako se na tržištu već udomaćila plastenička proizvodnja, koja pomjera granice sazrijevanja.

„Preskupa je pijaca, Bože sačuvaj! Krenem po dvije vrste voća i dvije povrća, i vidi… vraćam se sa pola cekera. Kontam da mi je bolje kupiti kilu pilećih ćevapa. Mehaga i ja ćemo se barem najesti. Eno ih, pet maraka kila. Može i kakvo drugo meso za osam maraka. A od voća je najjeftinija banana. Znaš li odakle dolazi, ih… a trešnje su nam pred nosom“, tražeći potvrdu pitajući mene, a u stvari analizira sebe komšinica, kojoj su banane nekada bile želja. Iako se Latinska Amerika nimalo nije približila, a i cijena transporta je samo još veća, nju „boli“ domaća paprika, grah, zelje, kupus, jagoda i sve ono što sa svog topraka može vidjeti kako raste.

„Bojazan da uvozno voće i povrće preplavi domaće tržište uvijek postoji. Ustvari, to nije bojazan, to je normalna pojava u našoj državi. Domaći poljoprivrednik i njegova proizvodnja nisu zaštićeni. Naime kod nas su vrlo mala izdvajanja za poljoprivredu. Samim tim i mali poticaji u odnosu na zemlje iz okruženja, a da ne spominjem EU. Svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini, od najvišeg, preko entiteta, kantona i opština za poljoprivredu izdvajaju oko 182 miliona maraka (oko 93 miliona eura), dok hrvatska država izdvaja 500 miliona eura. Tako naš poljoprivrednik nije konkurentan. Proizvodnja je vrlo skupa pa je i proizvod dosta skuplji od uvoznog“, smatra Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, opravdavajući karikirani stav o zelju skupljem od mesa.

Razloge za takvu situaciju nalazi u činjenici da bh. poljoprivrednici za obrađivanje zemlje plaćaju cijenu goriva identičnu onoj koju plaćaju gazde i političari točeći svoje skupocjene automobile: „Mi radimo sa starom mehanizacijom koja se često kvari i tako troši puno više goriva i maziva od novije. Sipamo gorivo po tržišnim cijenama, jer ne postoji ‘plavi dizel’. Nemamo reproduktivne centre, ni u animalnoj ni u biljnoj proizvodnji, tako da smo ovisnici od uvoza. Što se tiče radne snage, praktično je nemoguće naći radnika koji bi radio u poljoprivredi. I na sve to nam dođe nevrijeme. Svake godine gore i gore“, žali se Bićo.

Ne izvlačiti krive zaključke

Nedostatak subvencija kao osnovni problem bh. poljoprivredi navodi i Maja Celing Celić, urednica Agrokluba, regionalnog poljoprivrednog portala, koja naglašava da se na hranu gleda isključivo kroz prizmu ostvarenih cijena na domaćem tržištu, a da tako možemo izvući krive zaključke.

„Živimo u vremenu globalizacije i moramo čuvati vlastite specifičnosti, ono po čemu ćemo sutra ostati prepoznatljivi. Domaći poljoprivredni proizvod kao dio nematerijalne baštine, osim što nam osigurava prehranu, čini i našu tradiciju – definira naš identitet. Što se tiče subvencija domaćih poljoprivrednika, trenutno najveći problem u Federaciji BiH je taj što poticaji kasne nekoliko mjeseci pa Udruženje poljoprivrednika FBiH priprema i protest idućeg mjeseca. No, ekonomski gledano, izazovno je, da ne kažem neravnopravno, konkurirati drugim ekonomijama europskih država koji svoju poljoprivredu i ruralni prostor značajno subvencioniraju unatrag nekoliko desetljeća, pa su danas daleko konkurentniji i organiziraniji za tržišnu utakmicu. Važno je stoga i marketinški bolje pozicionirati domaće, jer cijena ne smije biti jedini faktor kod odluke o kupnji. Kupnjom svakodnevno odlučujemo kome ćemo dati sutra mjesto na tržištu. Tu je odgovornost svakog pojedinca, člana zajednice prema farmerima iz svog okruženja“, poručuje Celing Celić.

Spuštajući se po vertikali u poljoprivrednu bazu, dolazimo do malih proizvođača koji uspješno egzistiraju, ali na osnovama koje su se dosta promijenile od tradicionalnog izlaganja na pijaci. Porodica Jačimović iz Laktaša košarice svojih proizvoda stavljaju na internet, nalaze kupce i dostavljaju im poručeno kući. Cijela banjalučka regije je njihova moguća zona prodaje.

„Mi smo se najviše plašili plasmana. Kada sam ulazila u prodaju, bojala sam se kako to izvesti i hoćemo li se moći uklopiti u sve? Sada kupce pronalazim na preporuku, od ljudi koji su kupovali i uvjerili se da je dobro. Mislim da cijena igra bitnu ulogu. Narod ide u markete misleći da je tamo jeftinije i da će količinski moći manje uzeti. Skupo im je platiti domaće proizvode, a niko ne zna kako je teško od sjemena doći do ploda. I sve dovesti na kućnu adresu“, poručuje Dragana Jačimović, koja na društvenim mrežama zastupa brend „Domaće i naše“.

Nešto južnije, u Gornjem Vakufu/Uskoplju postoje individualni proizvođači kupusa i to na 10 dunuma zemlje. U pitanju je selo Dražev Dolac. U njegovoj blizini živi i proizvodi kupus na mnogostruko manjem posjedu Naila Čaušević. Teza o zelju i mesu, kao balkanskim personifikacijama kvaliteta ishrane joj ne godi.

„I ja bih da pitam šta to jedemo? Kakvo meso i kakvo zelje, koliko su kvalitetni i jedan i drugi proizvod? Moramo imati na umu da je organska proizvodnja bez pesticida, puno skuplja u odnosu na onu industrijsku. Kupac pokušava da izjednači ove dvije kategorije pa i cijene tih proizvoda. Traži domaće, a hoće da plati kao u tržnom centru, gdje se u većini slučajeva ne zna ni odakle dolazi ni kako je proizvedena. Mali proizvođač koji ne gleda na količinu, nego na kvalitet mora i održavati cijenu da bi opstao. Veliki su ulozi u proizvodnji, pogotovo ako se ne koriste zaštitna sredstva. Mali proizvođač je na dnu ljestvice i ima najmanje koristi od samog proizvoda, jer nikad ne naplaćuje svoj rad, nego samo uložena sredstva. Svako ko misli da je skup, neka posadi, pa vidi koliko treba da se uzgoji. I to važi za svaku vrstu voća i povrća. Uvijek preporučujem malog proizvođača u odnosu na tržne centre i uvoznu robu“, konstatuje Naila.

Teze o ‘sirotinjskoj hrani’ gube smisao

Šefica katedre za ruralni razvoj Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci, Gordana Rokvić, navodi da su cijene varijabilne i da u posljednje vrijeme poskupljuje svinjsko meso na globalnom nivou zbog bolesti ovih životinja u Kini. To postaje jedna, ali ne i jedina komparativna prednost domaćih poljoprivrednika.

„Brojni uspješni primjeri u našoj zemlji pokazuju da je moguće biti konkurentan u poljoprivrednoj proizvodnji, kako na domaćem tako i na inostranom tržištu, a ograničenja se mogu prevazići kroz udruživanje, inovativan marketing, proizvodnju delikates proizvoda i brojne druge načine unapređenja tržišne pozicije. Svakako da je odgovornost države da adekvatnom politikom podrške omogući da uspješni pojedinačni primjeri postanu većina i budu nosioci daljeg razvoja“.

Dok se čekaju rješenja, nekadašnje teze o „sirotinjskoj hrani“ i dalje gube smisao.

Izvor: Al Jazeera

Jabuke ajdared povučene s tržišta

BANJALUKA – Jabuke ajdared, proizvođača “Ogi voće” Gradiška, povučene su s tržišta BiH jer su rizične po zdravlje posebno djece zbog povišenog nivoa ostataka pesticida, saopštili su juče iz Agencije za sigurnost hrane BiH.

“Utvrđeni nivo ostataka pesticida u proizvodu nije u skladu s odredbama Pravilnika o maksimalno dopuštenim nivoima ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog porijekla”, saopšteno je iz Agencije.

Oni kažu da su sve informacije potrebne za utvrđivanje sljedivosti, povlačenje i opoziv proizoda dostavili na dalje postupanje nadležnim inspekcijskim organima.

“U okviru vanredne inspekcijske kontrole Republička uprava za inspekcijske poslove RS zabranila je distributeru promet jabuke ajdared I, II i III klase proizvođača ‘Ogi voće’ d.o.o. Gradiška, te naložila povlačenje isporučene količine jabuka od kupaca. Prema pismenoj izjavi odgovorne osobe distributera, kupci su obaviješteni da su jabuke neispravne i zahtijevan je povrat odmah po saznanju o rezultatima analize”, navedeno je u saopštenju Agencije.

Oni ističu da je inicijalnom procjenom rizika zaključeno da kratkotrajni unos jabuke s utvrđenim ostacima aktivne materije Carbendazim (0,450 mg/kg ± 0,225 mg/kg) predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje djece, dok za odraslu populaciju rizik po zdravlje nije ozbiljan. nezavisne novine

Blokirana i četvrta firma Rašida Serdarova

BANJALUKA – Nakon blokade tri firme u vlasništvu ruskog milijardera Rašida Serdarova u Republici Srpskoj, juče su blokirani i računi preduzeća „Comsar energy RS“, koje je dobilo koncesiju za izgradnju termoelektrane „Ugljevik 3“, saznaje portal CAPITAL.

„Comsar energy RS“ ima četiri računa u UniCredit banci i Novoj banci i svi su juče blokirani.

Koncesioni ugovor za izgradnju i korišćenje TE „Ugljevik 3“ sa ovom firmom potpisan je 2013. godine, a Komisija za koncesije RS je utvrdila da „Comsar“ ne ispunjava svoje obaveze u skladu sa ugovorom.

Bez obzira na to „Elektoprivreda RS“ razmatra mogućnost kupovine svih koncesija u vlasništvu „Comsara“ RS, o čemu smo ranije pisali u tekstu Ruski oligarh napušta Srpsku sa 180 miliona KM u džepu!

Od pet firmi koje „Comsar“ ima u RS, samo jedna trenutno nije blokirana. Riječ je o firmi za trgovinu električnom energijom „Comsar energy trading“.

Prije „Comsar energy RS“, blokirani su hoteli „Comsar“ u Rudom i Ugljeviku, dok su krajem prošle sedmice blokirani svi računi preduzeća „Comsar energy hidro“, u čijem vlasništvu je koncesija za hidroelektranu „Mrsovo“. HE „Mrsovo“ je, prema ranijim najavama, ove godine trebalo da bude puštena u rad, ali se od kamena temeljca nije odmaklo.

Sve firme koje je Rašid Serdarov osnovao u RS 2018. godinu završile su u gubitku, a najveći minus od 1,4 miliona KM imao je „Comsar RS“.

capital

Gradonačelnik u “Agrozoni”

Adžić je naglasio da je ovo najveća investiciji na području Agroindustrijske zone, te da se radovi na ovom objektu privode kraju.

„Iza ove investicije stoji italijanska kompanija “Kalcedonija“, vrijednost investicije iznosi 20 miliona evra, a u konačnoj fazi ova fabrika bi trebala da zapošljava oko 500 radnika. Trenutno fabrika ima trening centar u iznajmljenom prostoru ali želja vlasnika je da se što prije presele u nove prostorije odnosno jedan dio ove fabrike  koji je će ubrzo biti spreman za rad“, dodao je Adžić.

On je istakao da  Gradska vlast kontinuirano radi na stvaranju svih infrastuktrurnih preduslova za konekciju objekata u Agroindustrijskoj zoni na vodovodnu, kanalizacijonu i strujnu mrežu.

„Gradiška je prepoznatljiva i pogodna sredina  za relizaciju domaćih i stranih investicionih projekata i ona opravdava svoj status grada sa BFC sertifikatom sa povoljnim uslovima za  investiranje. Pored ovog privrednog subjekta na području Agroindustrijske zone uspješno posluje još preduzeća, što je pokazatelj da Gradska uprava ozbiljno radi na razvoju privrede“, istakao je Adžić.

Vlasnik kompanije „Kalcedonija“ Frančesko Lufoli rekao je da je prije godinu dana počeo da gradi fabriku u Novoj Topoli i da je uz pomoć grada i gradonačelnika u kratkom roku uspio da završi dosta radova.

„Trenutno sve faze završetka ove fabrike nisu gotove ali krajem juna će jedan dio fabrike biti završen, u koji će biti preseljen trening centar i započeta proizvodnja. Razlog zašto sam baš odlučio otvoriti pogon  na području Gradiške su blizina graničnog prelaza, veliki broj radnika koji traži posao i blizina naše fabrike u Varaždinu“,  rekao je Lufoli.

KROZ PROJEKT ‘SMILE’ U ODRŽIVOJ URBANOJ MOBILNOSTI

Grad Gradiška, u saradnji sa agencijom LIR Evolution, u okviru ADRION projekta SMILE, radi na pripremi Plana održive urbane mobilnosti (SUMP). SUMP je u skladu sa smjernicama koje preporučuje Europska unija. U dosadašnjim aktivnostima pripremljeni su scenariji mobilnosti, razvijen je upitnik za prikupljanje podataka od svih ključnih aktera i održani su preliminarni sastanci kako bi se odredile glavne smjernice za daljnji razvoj mobilnosti na području Gradiške.

Gradiška u koordinaciji sa LIR Evolution, radi na izradi Urbanističkog plana održive mobilnosti – SUMP u okviru projekta Adrion SMILE. SUMP se zasniva na opštim smjernicama koje preporučuje Evropska unija. Kao rezultat već provedenih aktivnosti, Grad je pripremio scenarije mobilnosti, razvio upitnik za prikupljanje informacija od ključnih aktera i organizirao sastanke kako bi odredio glavne smjernice za daljnji razvoj mobilnosti na području Gradiške.

Koncept SUMP u planiranju mobilnosti predstavlja predanost potrebama svih zainteresiranih strana i ističe upotrebu aktivnih načina prijevoza, posebno pješačenja i biciklizma. Pitanja kao što su zagađenje bukom i emisije stakleničkih plinova iz transporta su takođe veoma važna.