Arhive kategorije: Ekologija

Stvorena je plastika koja se može neograničeno reciklirati

Amerikanci su od 2015. reciklirali manje od 10% plastike koju su koristili. To nije tako samo zbog lijenosti, nego je i stvar u tome što mnoge vrste plastike nisu pogodne za recikliranje.

Znanstvenici laboratorija Berkeley tvrde da su izumili plastiku koja se može neograničeno razgrađivati i reciklirati. Upravo to bi moglo svijetu pomoći riješiti veliki problem zagađenja plastikom.

Sve plastične mase se sastoje od velikih molekula polimera koji sadrže spojeve monomere.

Obično se u plastiku dodaju kemikalije koje im daju neka svojstva, primjerice čvrstoću ili savitljivost. One se, pak, vežu čvrsto za monomere te ostaju u njima čak i nakon što plastika prođe kroz recikliranje.

Problem je u tome što proizvođači rabe reciklirane monomere za pravljenje nove plastike. Pritom ne mogu konkretno znati koja su svojstva iz izvorne plastike mogla ostati u njoj.

Ipak, u studiji objavljenoj u časopisu Nature, tim s Berkeleya je opisao stvaranje nove vrste polidiketoenamin ili PDK plastike.

Veze između aditiva i monomera su reverzibilne, a ne trajne. Otapaju se kad se materijal stavi u kiselu otopinu. To je stručnjacima omogućilo korištenje obnovljenih monomera za recikliranje plastike koja nije pokazala ista svojstva kao reciklirana plastika.

Ovo otkriće predstavlja veliki uspjeh. Pogotovo kad se uzme u obzir da su neke “razgradive” vrećice pronađene u nerazgrađenom stanju u tlu i u moru.

Izvor: geek

Guglova zgrada u Njujorku jedan od najvećih zagađivača – suočava se sa milionskim kaznama

Njujorška kancelarija Gugla treći je po veličini emiter gasova sa efektom staklene bašte i mogla bi se suočiti sa kaznama u ukupnom iznosu od preko četiri miliona dolara ukoliko kompanija ne napravi odgovarajuća poboljšanja.

Sedište tehnološkog giganta na broju 111 Osme avenije prekršiće paket propisa Green New Deal gradonačelnika De Blazija, kojima se od najvećih zgrada u gradu zahtjeva da smanje emisiju štetnih gasova do 2030, inače će se suočiti sa strogim kaznama.

Vijesti o „grešnosti“ Guglove zgrade isplivale su nakon što je De Blazio, za koga se očekuje da će u 2020. najaviti kandidaturu za predsjednika, održao u ponedjeljak konferenciju u Trampovoj kuli, gdje je promovisao svoj „Novi zeleni plan“ za taj grad.

Ukoliko Gugl ne poboljša svoju kancelariju u Čelsiju do 2030, kompanija će se suočiti sa potencijalnom kaznom od 4,3 miliona dolara.

Dva najveća prekršioca De Blaziovih propisa su Tajm Vornerov centar i Medicinski centar Maunt Sinaj. Obje zgrade očekuje kazna od po 5,5 miliona dolara ako do 2030. ne uvedu zahtjevane promjene.

capital

Bio masa u Topoli i energija

Te 1977. god. tada na JRT na trećem dnevniku emitovana emisija o planovima firme “Emona” iz Ljubljane i PIK “Mladen Stojanvić” iz Nove Topole o izgradnji postrojenja za iskorištavanje bio mase za potrebe PIK-a i grijanje mjesta Nova Topola.

Ljublanska “Emona” je bila firma koja je bila najveći kupac sa farme svinja i kao takva je ponudila rješenje za iskorištavanje plinova koji su se nekontrolisano širili Topolom dajući onaj specifični miris po kojem smo bili prepoznati.

Šta se desilo sa projektom i zašto nije došlo do realizacije teško je reći i ko je u njemu bio taj ko je odustao. s obzirom da je projekat prikazan kao gotov i spremnost “Emone” da ga i finansira.

Predpostavljam da je problem nastao ovdje, jer kad je god trebalo nešto da se uradi za Topolu tu je nastao problem, jer bi to značilo da kadar mora i da živi u toj Topoli, a ovako ovdje su radili, a u Banja Luci i Gradiški građeni stanovi za kadrove koji su radili ovdje dok se nisu snašli za druge poslove izvan Topole, al stanove nisu vratili, ko da živi u Topoli sa mirisom, treba ih razumjeti?

Danas smo svjedoci da se piše o tome kao rješenju za BiH i farmere, a eto znali smo za njega i tako davno, ko bi pamtio, ja zapamtio.

Evo zašto se treba obavezno izuvati pred vratima

U pitanju nije pristojnost, nego higijena

Stručnjaci su testirali oko 2500 uzoraka s cipela i ono što su saznali možda vas uvjeri da više u njima ne ulazite u kuću.

Običaj neizuvanja cipela pri ulasku u tuđu kuću se zna smatrati znakom nepristojnosti. Znanstvenici sa sveučilišta Houston su, međutim, uvjereni da je problematika puno kompliciranija od pitanja nedostatka poštovanja prema domaćinu. Prema njima i njihovom dvogodišnjem istraživanju, takva praksa povećava rizik od proljeva.

Ukratko, oko 26% uzoraka se pokazalo pozitivnima na razne viruse i bakterije.

Potplati cipela puni su raznih štetnih bakterija koje se mogu multiplicirati na podovima i tepisima. Samo doticanje zagađene površine može nas zaraziti prilično neugodnim trbušnim virusom.

Znanstvenici su za dotično istraživanje testirali čak 2500 uzoraka s cipela. Spomenutih 26% od tih svih uzoraka se pokazalo pozitivnima na različite bakterije i viruse. U pitanju su organizmi koji mogu izazvati trbušne grčeve i proljeve.

U pitanju je trostruki broj od onog koji inače nalazimo u kupaonicama i na kuhinjskim površinama.

Ovo istraživanje se nadovezuje na jednu raniju studiju sa sveučilišta Arizona. Tada su na cipelama pronašli 421 tisuću različitih oblika bakterija.

Koliformi, kojih ima i u ljudskom izmetu, nađeni su na 96% potplata cipela. Različite kemikalije koje se koriste za uzgoj biljaka ili toksini kojima tretiramo travnjake isto tako nalaze put u naše domova. Činjenica je da dolazimo u kontakt s mnogo više bakterija nego što to shvaćamo, pogotovo dok hodamo po različitim površinama.
Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/evo-zasto-se-treba-obvezno-izuvati-pred-vratima/#ixzz5liOiSJmn

Naučnici: Čestice plastičnog otpad se prenose kroz atmosferu

Naučnici su čestice plastike otkrili na najvišim planinskim vrhovima, poput francuskih Pireneja.

Od ranije se znalo da mikroplastika može stići do okeana putujući rijekama, ali novo istraživanje upućuje na to da se plastični otpad prenosi i putem atmosfere, što znači da je mikroplastika prisutna i u zraku koji udišemo, prenosi Independent.

Mikroplastika je zajednički naziv za sitne komadiće plastičnog otpada, poput mikrovlakana iz odjeće ili mikrogranula koje zagađuju okolinu. Predstavlja veliku prijetnju morskoj flori i fauni, a pronađeni su u rijekama, okeanima i u arktičkim regijama.

Ambalaža koju Komunalna inspekcija ne vidi kao problem, po inspektoru on ovo ne vidi sa naočalima koje je dobio.

Glavna vrsta plastike u prašini koja pada na zemlju je polistiren. Koristi se u ambalaži za pakovanje i ne uspijeva se u potpunosti reciklirati. Druga opasna mikroplastika je polietilen koji se koristi za proizvodnju plastičnih boca i vrećica.

Naučnica Deonie Allen i njene kolege u nekoliko su navrata prikupljali primjerke suhog i vlažnog atmosferskog otpada, mjereći pritom svakodnevno za potrebe studije objavljene u časopisu Nature Geoscience brzinu taloženja mikroplastike u omjeru od 365 čestica po kvadratnom metru.

Mikroplastika putuje zrakom

Uz pomoć atmosferske simulacije onečišćenja ustanovili su da je plastični otpad putovao atmosferom i do stotinu kilometara od njegovog izvora. 

Ekotoksikologinja iz Centra za ekologiju i hidrologiju, Alice Horton je rekla da su koncentracije mikroplastike “bile usporedive s koncentracijama čestica plastike u urbanim sredinama”.

“Ovo je prva studija koja nam pruža uvid u konkretne dokaze o tome da mikroplastika do udaljenih područja stiže zrakom, što nam olakšava razumijevanje načina kojima čestice plastike stižu tako daleko širom svijeta”, reklaje Horton. “S obzirom na naša saznanja, mnoge udaljene regije više ne predstavljaju netaknutu prirodu, kako smo dosad vjerovali. U svakom slučaju zbog toga ćemo morati provesti dodatna istraživanja.”

Sićušne čestice polimera, manje od pet milimetara, otkrivene su nataložene na pustim područjima Pireneja na špansko-francuskoj granici. 

To što se vidi nije proljetno cvijeće nego pvc kante od 5 litara za vodu, jedno stotinjak komada, to inače se ne vidi kad zazeleni iz svemira i Gradiške

Doktor Stephanie Wright, naučna novakinja s londonskog King's Collegea, slaže se s tim da studija upućuje na zaključak da bi mikroplastika mogla ugroziti i više područja u svijetu regija nego što se ranije mislilo. 

Pirineji “zagađeni” kao Pariz

“Čini se da je mikroplastika sveprisutna”, kaže Steve Allen sa Univerziteta Strathclyde koji je sudjelovao u istraživanju. Iznenadilo ga je i zabrinulo to što su on i kolege otkrili tako puno mikročestica na Pirenejima koje je tamo donio vjetar. Otkrivena količina je ekvivalentna onoj u gusto naseljenim četvrtima Pariza, rekao je. 

“Mogli bismo reći da ovakve čestice plastike ne udišemo samo u gradovima, jer mogu putovati jako daleko od svojeg izvora. Mislim da na našoj planeti nema organizma koji je imun na njih”, rekao je Allen. Uzorci mikroplastike prikupljani su na meteorološkoj stanici Bernadouze, 6,5 kilometara udaljenoj od najbližeg sela i oko 120 kilometara od Toulousea.

Ja bih ipak rekao da se radi o zagađenju plastičnim otpadom, a ne nekoj cvjetnoj kreaciji

Stručnjaci zaposleni u industriji proizvodnje plastike kažu da se globalno tokom 2016. godine proizvelo oko 335 miliona tona plastike. Evropa godišnje proizvodi 60 miliona tona plastike. Od toga se 27,1 tona reciklira, spaljuje ili pohranjuje na odlagališta, oko 10 posto završi u oceanima, a o tome gdje završi ostatak nema podataka.

Početkom godine Evropska unija je najavila planove o zabrani upotrebe 90 posto mikroplastike koja se obično dodaje u razne proizvode. Cilj takvog poteza je u idućih 20 godina zagađenje plastičnim otpadom smanjiti za 400.000 tona.