Arhive kategorije: Ekologija

Sezona je krpelja

Krpelji su sitne životinjice iz skupine člankonožaca, a važni su jer se hrane krvlju životinja i čovjeka te mogu prenositi zarazne bolesti, uključujući i one koje su zajedničke ljudima i životinjama.

Najrasprostranjeniji je šumski krpelj (Ixodes ricinus).

Aktivnost krpelja ovisi o nekoliko čimbenika – ponajviše o temperaturi i vlažnosti stoga imaju tzv. sezonsku aktivnost – najaktivniji su i najbrojniji u proljeće i rano ljeto (maj, juni) te u ranu jesen (u puno manjem broju).

U zimskom periodu (decembar – mart) krpelji se susreću ako je riječ o blagoj zimi bez hladnoće i snijega.

Nalazimo ih skrivene na listovima i granama grmova, niskog raslinja (do visine jednog metra), šikari, u prizemnom sloju rubnih šuma, uz staze za šetanje, u vrtovima, izletištima itd.

Skriveni na vlatima trave, granama i listovima grmlja i drveća, krpelji čekaju prolazak pogodnog domaćina – toplokrvne životinje ili čovjeka.

Građom svojih nogu prilagođeni su prihvaćanju za krzno životinja ili na dlačice odjeće ljudi.

Nakon što se prihvati na domaćina, krpelj hoda više sati po tijelu u potrazi za mjestom gdje će se učvrstiti svojim rilom.

Probadanje kože traje desetak minuta i ne osjeća se zbog tvari u slini koje, među ostalim, imaju djelovanje poput anestetika.

Ubodom krpelja mogu prenijeti Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis (KME), a iznimno tularemija, Q groznica, erlihioza, babezioza i neke rikecioze.

Bolesti se javljaju na određenim područjima zemlje pa govorimo o “prirodnim žarištima” – područjima gdje ima zaraženih krpelja.

Krpelje zaražene virusom krpeljnog meningoencefalitisa najčešće nalazimo u sjevernom i sjeverozapadnom području između Save i Drave, a krpelji zaraženi bakterijom koja uzrokuje Lyme boreliozu mogu se naći svuda.

Prilikom odlaska u prirodu radi šetnje, rekreacije ili obavljanja poslova na otvorenom treba uvijek pomisliti na mogućnost uboda krpelja.

Potrebno je:
-izbjegavati područja nastanjena krpeljima; u takvim područjima hodati obilježenim stazama (izbjegavati provlačenje i puzanje kroz grmlje, ostavljanje odjeće na grmlju/travi i ležanje na tlu)
-koristiti odgovarajuću obuću i odjeću tijekom boravka u prirodi – nositi hlače dugih nogavica i majice/košulje dugih rukava, zatvorenu obuću
-preporučuje se nogavice hlača uvući u čarape, a majice/košulje u hlače kako bi se spriječio ulazak krpelja pod odjeću
-bolja je svijetla odjeća na kojoj se lakše može uočiti krpelj
-primijeniti repelente (sredstva za odbijanje krpelja) – nanijeti ih na gole i izloženije dijelove tijela
-repelenti se mogu nanijeti i na odjeću (potrebno provjeriti u uputama za upotrebu o načinu primjene kao i potrebi ponovnog nanošenja)
-pregledati se tijekom boravka u prirodi svakih dva do tri sata te obavezno nakon povratka iz prirode, osobito nakon boravka u području zaraženih krpelja
-tijekom pregledavanja tijela posebice pregledati rubno područje vlasišta (iza uha, zatiljak, vrat), prepone, pazuhe i područje iza koljena i pupak

U slučaju uboda krpelja potrebno je odmah izvaditi krpelja pomoću pincete za čupanje dlačica. Krpelja treba pincetom obuhvatiti uz samu kožu i laganim povlačenjem izvući, pazeći da se ne ošteti tijelo krpelja prilikom izvlačenja.

Ako je potrebno, radi preciznog hvatanja, može se koristiti povećalo jer trganjem krpelja ostaje dio zarinut u kožu pa može doći do zaraze.

U tom slučaju valja potražiti pomoć liječnika.

Niti u kojem slučaju krpelje se na koži ne smije “gušiti” premazivanjem alkoholom, uljem ili masti, paliti šibicom jer time izazivamo naglu smrt krpelja pri čemu on isprazni sadržaj svoje trbušne šupljine u čovjeka i tako vrlo lako prenese zarazu ako je zaražen.

Krpelje nemojte dirati golim rukama, a nakon što je krpelj odstranjen, mjesto uboda preporučljivo je premazati antiseptikom.

Čak i u područjima koja se smatraju prirodnim žarištima bolesti koje prenose krpelji, samo mali broj krpelja je stvarno zaražen.

Radi toga je statistička šansa zaraze pri ubodu samo jednog krpelja vrlo mala.

Opasnost se bitno povećava višestrukim i čestim izlaganjem ubodima krpelja stoga se cijepljenje protiv krpeljnog meningoencefalitisa (KME) preporučuje osobama koje zbog prirode posla borave u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, vojnici) kao i osobama koje povremeno borave u gore navedenim područjima (izletnici, kamperi, planinari, lovci, turisti).

Eco-patrole?

Kao mnogo puta do sada se potvrdilo da red se može postići primjenom propisa i angažmanom onih kojima je stalo.

Naime još jednom smo svjedoci bacanja uginulih životinja u majdan koji bi trebao da je primjer ko smo i šta smo i čemu stremimo.

Ako hoćemo da riješimo problem onda se moraju osnovati Eco patrole od onih kojima je stalo, Komunalna policija nema želje da se time bavi, zakoni i propisi služe da se pokazuju EU kod prošenja donatorskih sredstava.

Kako Eco patrole funkcionišu može se vidjeti kod onih koji to rade i imaju uspjeh, da li smo mi spremni na to?

U zadnje 44 godine nestalo 60 posto divljih životinja

Bioraznolikost u zadnjih nekoliko desetljeća prolazi kroz poražavajuće epizode, blago rečeno. Od 1970. pa do 2014. smanjena je populacija divljih životinjskih vrsta za nemalih 60 posto. Na to upućuju podaci Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF).

U izvješću naziva “Živi planet” (Living Planet Report), koji je rezultat rada WWF-a i Londonskog zoološkog društva, prikupljeno je mnoštvo podataka. U pitanju je 4000 raznih vrsta ptica, sisavaca, riba, vodozemaca i gmazova.

Voditelj WWF-a Marco Lambertini je povodom objave izvješća rekao kako očuvanje prirode trebamo shvaćati u puno širem kontekstu, a ne samo u smislu zaštite ugroženih životinjskih vrsta.

“Nema zdrave budućnosti za ljude na planetu s nestalnom i poremećenom klimom, s iscrpljenim oceanima, opustošenim šumama i uništenim tlom”, upozorio je Lambertini.

Nestanak faune evidentiran je na cijelom planetu, a neki njegovi dijelovi su posebno ugroženi, poput tropskog pojasa.
Tužne brojke

U prethodnom izvješću “Živog planeta” evidentirano je smanjenje divljih životinja za 58 posto, dok se u ovogodišnjem upozorava na to da se stanje pogoršalo. Populacija divljih životinja smanjila se za 60 posto.

U zadnje 44 godine na području Južne Amerike i Kariba je zabilježeno “zastrašujuće” smanjenje životinjske populacije od nevjerojatnih 89 posto.

U istom razdoblju je nestalo oko 23 posto faune Sjeverne Amerike i Grenlanda. Na području Europe, Sjeverne Afrike te Bliskog istoka rezultat je 31 posto.
Krivci

Na smanjenje bioraznolikosti najviše utječu pretjerano iskorištavanje resursa te poljoprivreda. Oba su čimbenika posljedica povećanih potreba i potrošnje ljudi. Smanjenju divlje populacije doprinose smanjenje prirodnog staništa, zagađenje te klimatske promjene.

Bioraznolikost je od značaja za zdravlje ljudi, prehranu, blagostanje i sigurnost općenito, kao i za stabilnost političkih i ekonomskih sustava diljem svijeta, stoji u izvješću.

“Svijet bi trebao prihvatiti novi sporazum koji će se odnositi na prirodu i ljude, a na način na koji je prihvaćen i dogovor o klimatskim promjenama u Parizu”, smatra Lambertini.

“Mi smo možda zadnja generacija koja može poduzeti konkretne korake i okrenuti ovakav negativan trend. Razdoblje do 2020. godine je odlučujuće razdoblje u našoj povijesti”, stoji u izvješću.

Izvor: (geek)

Topolski Oras

Ne da se Oras, a nedaju se ni oni koji pričaju priče o orasu o kojem ne znaju ništa. Svi bi ga prisvojili sebi i pisali mu istoriju.

Niko ne zna o orasu ni ko ga je posadio ni kada, isto kao što bi rado izmjenuli istoriju Topole tako bi dodavali svoje istine i o ovome starcu, a jednostavno je, pitajte ga o tome što je vidio za svojih godina dok stoji tu i ispraća generacije đaka i onih koji su bolesni dolazili u njegov hlad i čekali da dođu na red kod doktora u ambulanti ispod njega.

Bogata je istorija njegova i kako to da se ne zna, a šta znate o Topoli, jeste se upitali kada i zašto bi je sakrili?  Svako mjesto se rodilo, razvijalo se, ljudi su dolazili, odlazili, oni koji su tu rođeni pamtili svoje djetinjstvo, školske dane i nosili u srcu kad su otišli pa i taj oras i sve hrastove, kestene, topole, bagreme, dudove, šumice, bare i priče o ljudima.

Sjećaš li se Burkata, Anke i Pjerina, Patenastera, Karlovića, poštara Ante, Mare i Stipe, nastavnice njemačkog Ani, Paule, učenja klavira kod časnih, nastavnika Ante, i mnogih drugih znanih i neznanih, malih i velikih, dobrih i loših. Sjećaš li se gape, staroga doma, dudova i bagrema, kupanja u kanalu?

Orasu stari sjećaš li se sutlijaša i kakava od mlijeka u prahu, okrajine hljeba, Fajke podvornika, grudvanja između “albanije” i škole, veličanstvenih sportskih takmičenja za dan škole, mršavih i debelih. Sjećaš se a ne možeš da pričaš, samo šutiš, sjećaš li se takmičenja u klikeranju pod tvojom krošnjom, sjećaš li se…?

Mnogi bi prisvojili brigu o tebi, pa i oni koji su ti sjekli grane da te smanje jer su te se bojali, pa bi te mjerili i premjeravali, a nisu ti dali da se raširiš koliko si htio i mogao jer si silan bio i ostao.

Ti nisi njihov ni moj, ti si simbol Topole, ti si Topolski Oras i svih onih koji su te upamtili, sviju onih koji imaju barem jednu priču o tebi, ti si simbol svih onih drvoreda koji su po jarku suncu štitili od ljetnih vrelina i pravili nezaboravnu hladovinu putnicima koji su prolazili kroz tu ljepotu.

Kako su ti kršili i sjekli grane tako ti braću i sestre posjekoše jer su ih se bojali, koji rekoše da je drveće opasno da bi mjesto zelene ljepote napravili betonska rugla koja danas gledamo i opasno prijete.

Danas bi neki da budeš simbol prepoznatljivosti Gradiške, a zašto kad  samo ovdje  je rasti mogao iako nije slobodan da pokaže dokle je mogao, a mogao je.

Investicije: Salaš Ribarski San

Kako je jedna dobra ideja postala opipljiva stvarnost?

Goran Damjanović i Dragan Djukanović dva drugara odlučili da, investiraju iz ljubavi prema prirodi, lovu i ribolovu i iskrčiše šumicu koju su kupili te napraviše ribnjak, radilo se krčllo i kopalo dok.

Investitorski zanos ne uze maha dok je ribnjak dogotovljen, šumica je još uvijek velika i mami novootkriveni žar za iskorištavanjem ljepote kojoj su dali obrise kroz maštu i odluka je pala, restoran!

“Salaš Ribarski San” se smjestio u Trošeljima nekih nekoliko minuta od “Raskršča” i upotpunio priču o investicijama ne tako velikoj ali rekao bih mnogo uspješnijoj u perspektivi od mnogih drugih koje se najavljuju godinama i po realizaciji ubrzo nestaju.Ova urađena u tišini i bez medijske buke čini se stvorena je da uspije,  jer nudi nešto novo i orginalno, nudi ljepotu u svojoj jednostavnosti. Priči ovdje nije kraj samo je uzeta pauza i ne zaboravite sami se uvjeriti.