Arhive kategorije: Istorija

Česi u Novoj Topoli

Nova Topola je bila nekompaktna česka seoska zajednica, smještena u okviru bogate njemačke kolonije, bivšeg Windhorsta. Po popisu iz 1921. u Novoj Topoli je živjelo 99 Čehoslovaka, no prema pisanju Jugoslávštíh Čechoslováka u mjestu je živjelo u 1933. godini oko 35 čeških porodica. U taj broj dopisnik je vjerovatno računao i češke porodice koje su živjele u obližnjim selima Krnetama, Mahovljanima i Aleksandrovcu. Oni su osnovali Češku besjedu (Česku Besedu) prethodne 1932. godine. Prvi predsjednik je bio Karel Prohazka (Karel Procházka), a potpredsjednik Josef Socha, i sekretar Josef Blaha (Josef Bláha). Društvo je imalo oko 40 članova u tim ranim godinama, a održavali su svoja okupljanja u privatnim kućama, ili gostionicama. Tokom tih godina Beseda je imala dosta bogatu aktivnost, prije svega u organizovanju pozorišnih predstava. Osim toga organizovane su i razne proslave, od kojih su neke: 28. Oktobra, zatim roñendan Tomaša Masarika, kao i zabave za Božić i Uskrs, na kojima su izvođene dječje predstave i pjevane češke pjesme. U 1936. godini članovi društva su osnovali fond za izgradnju zgrade u kojoj bi bile smještene prostorije društva, no zbog izbijanja rata nije nikad došlo do njegove izgradnje. U 1937. godini je došlo i do prve posjete zvaničnika saveza, iz Osvetoveho Odbora u Zagrebu, Kolarika i Prichistala koji su prisustvovali sastanku na kojemu se po novinskom izvještaju okupilo preko 200 Čeha. U samom selu je tada bilo oko 60 djece školskog uzrasta, koji su u nedostatku češke, išli u njemačku školu. Zbog toga je na tom velikom sastanku pokrenuta inicijativa da se izgradi i pokrene češka dopunjujuća škola. Ona je prije svega zbog brojnosti i dobrog materijalnog stanja češke zajednice302 u tom razuđenom selu i pokrenuta 1939. godine, i radila je do okupacije Jugoslavije.

Nova Topola je bila jedno od najbogatijih sela na području Bosne i Hercegovine. Smještena u najplodnijoj ravnici u BiH, Lijevče polju, i zahvaljujući intenzivnoj zemljoradnji na višem nivou koju su pokrenuli njemački i češki kolonisti u tome mjestu, češka zajednica u tom mjestu je bila bogatija od drugih čeških kolonija smještenih na neplodnijem brdovitom zemljištu.

Nova Topola nije tipično selo bosanskog tipa, već je po svome karakteru selo „panonskog tipa“ razuđeno po ravnici, uz magistralni put koji prilazi kroz selo.. Zbog toga su Česi u tome selu bili i po nekoliko kilometara udaljeni jedni od drugih, neki čak i 10 km.

Krešimir pl. Đurkovečki

Krešimir pl. Đurkovečki, ugledni veleposjednik i industrijalac iz Nove Topole i načelnik tamošnje opštine, sin je Emeriha pl. Đurkovečkog zvanog Mirko, koji je 1881. iz Hrvatske došao u bosanskogradiški kotar, 1885.otvorio trgovinu u Rovinama (Okružni sud u Banjaluci, broj 3502/gr), a 25. marta 1910. parnu pilanu i parni mlin u Donjem Windhorstu (Okružni sud u Banjaluci, broj F-247/1909) i bio jedan od prvih zadrugara. Mirko je bio poslanik Bosanskog sabora, a na području Gradiške širio je političku propagandu starčevićevaca. U proljeće 1936. Krešimir je bio angažovan u akciji prehranjivanja siromašne djece sa Zmijanja. Djecu je u Banjaluci prihvatao i zdravstveno pregledao dr Branko Čubrilović, a zatim su autobusima preduzeća Braća Divjak djeca besplatno prevožena u Novu Topolu, gdje ih je Krešimir prihvatao i raspoređivao po domovima. Godine 1930. odlikovan je Ordenom jugoslovenske krune V reda. Njegova supruga Nada djev. Mataruga, rođena u NovojTopoli, optužena je zbog pomaganja narodnooslobodilačkog pokreta i novembra 1941. predata Pokretnom prijekom sudu u Zagrebu.

Omladinski sastanak

Omladinski sastanak od prije 4o godina. Teme današnje, kako napraviti pješačku stazu, kako unaprijediti kulturni i sportski život. Od tada do danas teme iste i stanje isto !

Prva pošta

U vrijeme Austrougarske okupacije B&H otvoreno je ukupno 156 vojnih pošta i 165 vojnih poštarnica. Pošta Neum je bila stalno pod upravom Direkcije pošta i telegrafa u Zadru. Željeznickih (ambulantnih) pošta bilo je ukupno 18. U Windhorstu (Nova Topola) otvorena je 1.10.1907. prva vojna poštarnica K. und K. MILITÄRPOST ABLAGE. Poštarnice su bile pomoćne pošte i njihovu ekspanziju bilježimo nakon osnivanja Poštanske štedionice 11.6.1911.

Poštansko vozilo

Za transport poštanskih pošiljaka, u prvim godinama okupacije, najčešće su se koristili pješaci, tovarni i jahaći konji, tegleća stoka, te vojne komore. S vremenom je željeznica preuzimala sve veće učešće u transportu poštanskih pošiljaka, a 1905 uveden je poštanski transport automobilom. Poštanski kondukteri i pratioci poštanskih kola bili su obavezni da u poštanskim stajalištima primaju i izdaju obična, expresna i preporučena pisma, dopisnice, poštanske uputnice i pakete.

Marke na zapremljenim običnim pismima i dopisnicama, kondukteri su poništavali ručnim ispisivanjem datuma i imena poštanskih stajališta. Isto je vrijedilo za konduktere na vlakovima, koji su poništavali marke ispisivanjem datuma i imena željezničkih stanica.

Bosansko-hercegovačka pošta već je sredinom okupacijskog perioda pružala skoro sve, za to vrijeme, suvremene oblike postanske usluge; pismonosne usluge, paketne i poštansko-uputničke usluge, uplate i isplate štednih uloga, prodaju i distribuciju.