Arhive kategorije: Kultura-Sport

Sladojević ugasio romantiku!

Derbi susret 2. kola lige za prvaka Regionalne lige grupa zapad, u kome su se u Banjaluci sastali BSK i gostujuća ekipa Lijevča, na kraju je pripala ubjdljivo gostima iz Nove Topole!

Od prvog minuta gosti su bili bolji, organizovaniji, opasniji, borbeniji, učinkovitiji i slavili sasvim zasluženo visoku pobjedu rezultatom 0:3. Lijevče je ovom pobjedom pruzelo prvo mjesto regionalnog Zapada sa 36 bodova. Utakmica je bila dosta borbena s obje strane sa mnogo prekršaja i dva crvena kartona. Krenuli su gosti agresivno od prve minute i to se isplatilo u 7. minutu Maksim Gojković je presjekao loptu i odmah poslao dugu u kontranapad gdje ju je prihvatio Mirko Sladojević, ušao u kazneni prostor i iskosa s lijeve strane s 12-13 metara odličnim udarcem pogodio malu mrežicu na kontra strani.

U 27. minutu, David Galić je fantastično probio po desnoj strani, ubacio je prizemnu loptu u peterac na koju je natrčao Sladojević i rutinski matirao protivničkog golmana. Domaći su ostali s igračem manje u 36. minuti kada je Obrad Tomičić zaradio drugi žuti karton i isključenje. U 38. minutu gosti su mogli i do trećeg gola, Galić je izašao sam pred golmana Dobrijevića i pokušao ga lobovati, ali nije pogodio okvir gola. Milan Šakić u 40. minuti ne koristi najbolju šansu za domaći tim, bio je u dobroj poziciji za gol, ali se spetljao u ključnom momentu. U drugom poluvremenu gosti su imali veći posjed lopte i dvije prilike, ali su napadači Ilić i Galić šutirali pored stative. BSK u 84. minuti ostaje s devet igrača, nakon što je zbog drugog žutog kartona isključen Milan Šakić. Konačan rezultat utakmice postavio je Ljubiša Gavranović nakon što je bio najviši u skoku poslije kornera Bojana Ilića.

– Zahvalio bih saigračima na borbi do poslednjeg minuta. Zaslužili smo ovakav rezultat i ovakvu sezonu. Što se tiče utakmice, sačekali smo strpljivo protivnika i iz dvije kontre u prvih pola sata došli do vodstva od 0:2. Hvala saigračima na asistencijama, znače mi ovi golovi za nastavak prvenstva, naročito kada se sjetimo kako smo počeli sezonu i da nije bilo puno očekivanja od nas. Čestitam protivniku na fer i korektnoj igri, sastale su se dvije ekipe koje su u samom vrhu po kvalitetu, danas smo ipak pokazali više fudbalskog umjeća i zaslužili smo sve ovo – rekao je najbolji akter utakmice Mirko Sladojević.

BSK – LIJEVČE 0:3 (0:2)

Strijelci: 0:1 Sladojević(7), 0:2 Sladojević (27), 0:3 Gavranović (90). Stadion: “Čaire” igrano bez publike. Sudija: Blaženko Torbica. Pomoćnici: Nemanja Pilipović i Ognjen Došen (svi iz Prijedora). Delegat: Draško Anđelić (Banjaluka). Žuti kartoni: Lukajić (BSK), Perić, Gojković, Gavranović, Milutin (Lijevče). Crveni kartoni: Obrad Tomičić (BSK) u 36.minutu, Milan Šakić (BSK) u 84.minutu.

BSK: Dobrijević, G. Lukajić, Jokić (od 58. Damjanović ), Vujinović (od55. Kojadinović), Trninić, Milosavljević, Velaja (od 78. S. Sakić), Šakić, Tomičić, Grujić, J. Lukajić (od 58. Jeličić).

Lijevče: Kresović, Zekonja (od 69. Milutin), Kačavenda, Milaković (od 85. Kecman), Perić, Gojković, Ilić, Knežević, Sladojević (od 31. B. Ilić), Galić, Tomić (od 85. Gavranović).

Preuzeto sa: pravdabl.com

Đorđe Topolović, mladi košarkaš iz Nove Topole: Igrati za reprezentaciju svoje zemlje je najveća čast za svakog igrača

Đorđe Topolović je mladi košarkaš iz Nove Topole kod Gradiške, koji je već uspješno trasirao svoj put.

Nakon što je košarku počeo trenirati u Novoj Topoli, trudom, radom, igrom i zalaganjem je došao do KK Vrijednosnice iz Osijeka. Također, kada je u pitanju košarkaška reprezentacija BiH, prošao je sve odgovarajuće selekcije, a želja mu je da jednog dana zaigra i za A tim.

U intervjuu za FTV Topolović govori o svom košarkaškom putu, statusu u KK Vrijednosnice, kao i o uspjesima koje je postigao.

U avguste ove godine ste potpisali trogodišnji ugovor sa KK Vrijednosnice iz Osijeka, koliko ste zadovoljni dosadašnjim angažmanom?

TOPOLOVIĆ – Da, sa Vrijednosnicama imam potpisan trogodišnji ugovor. Prezadovoljan sam trenutnim statusom kako kluba u ligi, tako i mog statusa kao igrača u ovom klubu.

Košarku ste počeli trenirati u Novoj Topoli, mjestu blizu Banjaluke, kako je zapravo tekao Vaš košarkaški put do Osijeka?

TOPOLOVIĆ – Košarku sam počeo trenirati u KK Top Basket iz Nove Topole. Zatim prelazim u KK Rookie iz Banjaluke, gdje sam proveo četiri godine. Poslije toga proveo sam godinu dana u KK Igokea iz Aleksandrovca, da bih ove godine doputovao u Osijek.

Na kvalifikacijskom turniru Eurolige u Beogradu, prošle godine igrajući za Sparse izabrani ste među pet najboljih igrača turnira. Šta je prethodilo tome uspjehu?

TOPOLOVIĆ – Da, izabran sam u idealnu petorku turnira. Tom uspjehu kao i svakom drugom prethodilo je mnogo rada. Dragan Mičić – Đera, Darko Regoda, Slobodan Kecman i Vlado Todorović su neki od ljudi koji su mi pomogli da dođem do tih rezultata.

Nastupali ste, između ostalog i za odgovarujuće selekcije reprezentacije BiH, u Bugarskoj na Evropskom prvenstvu, a prošle godine i u Rumuniji. Kakva iskustva nosite?

TOPOLOVIĆ – Govorio sam već ranije da je igranje za svoju zemlju najveća čast koju jedan igrač može da ima. Prošao sam sve mlađe selekcije BiH i to su iskustva koja su mi pomogla u dosadašnjoj karijeri. U budućnosti se nadam nastupu za A reprezentaciju.

Koliko je pandemija koronavirusa zakomplikovala košarkaške tokove. Igrate pod posebnim uslovima, na utakmicama nema publike…?

TOPOLOVIĆ – Pandemija koronavirusa nije uticala na moju karijeru. Naše utakmice su prvo bile dozvoljene za ograničen broj gledalaca, ali zbog lošijeg stanja uzrokovanog koronavirusom, sada se igra bez prisustva publike. Sam proces odigravanja utakmica malo je komplikovaniji nego inače zbog silnih mjera kojih se moramo pridržavati.

Dođete li u Banjaluku, kako provodite vrijeme kada niste s loptom i na utakmicama?

TOPOLOVIĆ – Banjaluku povremeno posjetim kada dobijem odmor od treninga i utakmica. Vrijeme kući kvalitetno iskoristim. Provodim ga u krugu porodice, par bliskih prijatelja i djevojke.

Izvor: federalna.ba/Dino Durmić

Latinčić Nenad pobjednik 7. Memorijalni šahovski turnir u pomen poginulim borcima “KRAJIŠNIK 2020”

Mjesna boračka organizacija Krajišnik organizovala je 7. Memorijalni šahovski turnir u pomen poginulim borcima »KRAJIŠNIK 2020 » u Krajišniku područje grada Gradiška 24.10.2020. koji se rejtinguje za rapid listu FIDE.

Na turniru je učestvovalo 18 igrača iz šahovskih klubova grada Gradiška kao iz Prnjavora i Ribnika, što je ovogodišnji broj učesnika bio je znatno manji zbog poznatih ograničenja vezanih za epidemiološku situaciju.

Turnir je parovan po Švajcarskom sistemu u 7 kola sa tempom igre10 minuta plus 5 sekundi po potezu, gdje je suđeno po FIDE pravilima za ubrzani šah.

Prvo mjesto na ovogodišnjem turniru  osvojio je MK Latinčić Nenad 6/7 iz ŠK”Lijevče”Nove Topola, drugo mjesto pripalo je MK Subotić Vladimiru 5/7 iz ŠK”Kozara”Gradiška, dok je treće mjesto osvojio prvokategornik Mesulić Milenko 5/7 iz ŠK”Lijevče” Nova Topola.

Na turniru se sve odvijalo u fer i korektnoj igri uz sve mjere predustrožnosti, gdje se domaćini na čelu sa direktorom turnira Šukalo Radom pokazali kao čestiti domaćini, što će mnogima ostati u lijepom sjećanju.

Svi šahisti koji su se odazvali na šahovski turnir u Krajišnik prisustvovali su parastosu poginulim borcima-Vječna im slava i hvala!

Glavni sudija NA Grčić Dimitrije.

Djecu iz seoskih škola u Lijevču radije šalju u veća mjesta

Osim smanjenog broja djece i učenika, škole u lijevčanskim i potkozarskim selima zatvaraju se zato što roditelji insistiraju na školovanju u većim mjestima.

Radivoje Popović, direktor Osnovne škole „Petar Kočić“ u Novoj Topoli, kaže za Srpskainfo da dio roditelja ne želi da se njihova djeca školuju u svom selu nego u većim, regionalnim centrima, zbog čega se seoske škole gase.

– Imamo učestalu pojavu, naročito početkom školske godine, da učenici koji u svom selu imaju organizovanu nastavu i sposobne, edukovane, iskusne učitelje, putuju u Novu Topolu. Oni prelaze dnevno desetak i više kilometara umjesto da se školuju mnogo lakše, jeftinije i jednostavnije – ističe Popović.Foto: Milan Pilipović/RAS Srbija

Takođe je evidentno, navodi naš sagovornik, da se gašenjem škole gasi i život u selu, a društveni tokovi se mijenjaju u negativnom pravcu.

– Roditelji ove postupke pravdaju boljim uslovima za djecu. Takvu logiku je teško promijeniti. Posljednjih godina prekinuta je nastava u četiri  područne škole. To su Romanovci, Berek, Elezagići, Miljevići, a sada je situacija kritična u Vakufu. Nažalost, ne postoji zakonska prepreka po kojoj bi se onemogućilo da učenici koji u svom mjestu imaju školu, umjesto 500 metara putuju pet kilometara – rekao nam je Popović.

GLEDATE GA U “MONTEVIDEU”, A NE ZNATE PRAVU ISTINU O NJEMU

Napadač reprezentacije nije bio Srbin, a po njegovom herojstvu je snimljen najpoznatiji ratni film “U orlovskom gnezdu”.

Napadač reprezentacije nije bio Srbin, a po njegovom herojstvu je snimljen najpoznatiji ratni film.

Imao je potresnu sudbinu.

Srpski fudbal je kroz istoriju iznedrio mnogobrojne legende, ali veoma mali broj njih je imao tako buran život pun preokreta kakav je imao Ivan Bek (na fotografiji skroz desno), najbolji strelac reprezentacije Kraljevine Jugoslavije na prvom Svetskom prvenstvu održanom 1930. godine u Urugvaju. Bek, poznatiji po nadimku Ivica, istinska je legenda jugoslovenskog i srpskog fudbala, a iako ga je javnost “upoznala” kroz film i seriju “Montevideo, vidimo se”, retko ko zna kakav je zaista bio njegov životni put, kroz šta je sve prošao i šta je sve preživeo, da bi na kraju umro u najvećoj bedi. Bio je i učesnik Drugog svetskog rata kao pripadnik francuskog Pokreta otpora, a po jednoj herojskoj akciji u kojoj je učestvovao, 1967. godine je snimljen holivuski ratni film “U orlovskom gnezdu”, veliki hit sa Ričardom Bartonom i Klintom Istvudom u glavnim ulogama.

Ivica, kako mu je zbog sitnije građe tepala majka, je na Svetskom prvenstvu u Urugvaju 1930. godine postigao tri gola i bio najbolji strelac reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila treće mesto, a u to vreme je bio najplaćeniji strani fudbaler u Francuskoj, gde je igrao za Set. Legendarni napadač je međutim prošao izuzetno težak put do vrha.

Na ovoj retko viđenoj fotografiji sa Olimpijskih igara u Amsterdamu 1928. godine Bek je prvi sleva u donjem redu.

Posebno je zanimljivo da član legendarne generacije koji je predvodio napad Jugoslavije na SP u Urugvaju sa Blagojem Marjanovićem i Aleksandrom Tirnanićem poreklom nije bio Srbin. Njegov otac je bio sudetski Nemac koji je odrastao u Vojvodini, tad još uvek delu Austrougarske monarhije, a majka Čehinja. Vili i Marta su sina Ivana dobili 29. oktobra 1909. godine u Beogradu, tačnije na Čuburi. Uprkos činjenici da mu nijedan od roditelja nije bio naše nacionalnosti, Ivica je odgajan kao pravoslavni Srbin. Kad je imao samo sedam godina, Ivica ostaje bez oca, koji je, iako Nemac, ratovao za Srbiju u Prvom svetskom ratu, a preminuo je na Kajmakčalanu 1916. godine, kao nadzornik-poručnik topovske baterije, u vojsci Kraljevine Srbije.

Ivica je fudbalom počeo da se bavi sa 16 godina, a već te 1925. je priključen prvom timu BSK-a, jednog od najpopularnijih klubova u Srbiji u to vreme. Njegov raskošni talenat je veoma brzo došao do izražaja, a statistika koju je imao u to vreme može da se uporedi sa onom kakvu sad imaju velikani kakvi su Kristijano Ronaldo ili Leo Mesi. Odigrao je za BSK 50 utakmica i postigao čak 51 gol, više od jednog po meču. Sve to u periodu od 17. do 19. godine života. Za reprezentaciju je debitovao sa samo 18 godina, 15. maja 1927, protiv Bugarske u Sofiji (poraz 0:2). Sa samo 19 godina se otisnuo u Francusku gde je potpisao ugovor sa klubom Set. Dok je igrao za Set bio je najplaćeniji fudbaler u Francuskoj. Zanimljivo je da je godinu pre selidbe u Francusku proveo u Šapcu, gde se preselio da bi završio srednju školu. Tu godinu je proveo igrajući za šabačku Mačvu. Postoje neke nepotvrđene teorije da se u Šabac preselio zbog ljubavi, ali se razočarao jer nije bila uzvraćena, pa se zbog toga otisnuo u Francusku, gde je veoma brzo postao velika zvezda.

U dresu novog kluba Bek je aprila 1930. osvojio Kup Francuske, pobedom u finalu protiv favorizovanog Rasing Pariza 3:1. Bek je postigao dva gola, a štampa ga je veličala danima i pisala da je najbolji igrač Francuske. Tri meseca kasnije je igrao na SP u Urugvaju za Jugoslaviju, ali taj deo svi već znaju, zahvaljujući filmu i seriji “Montevideo, vidimo se”, koja se upravo reprizira na kanalima javnog servisa. Po povratku iz Montevidea Bek na kratko napušta Francusku i jednu godinu provodi igrajući za Uraniju iz Ženeve za koju je postigao 16 golova na isto toliko utakmica. Poslednji meč u dresu reprezentacije Jugoslavije odigrao je 1931. godine protiv Poljske u Poznanju kad je postigao dva gola. Za državni tim Kraljevine Jugoslavije je ukupno odigrao sedam utakmica i postigao pet golova. Posle meča u Poljskoj, Bek je uzeo francusko državljanstvo i u narednim godinama odigrao pet utakmica za reprezentaciju te države, ali nije uspeo da se upiše u strelce. Početkom 1932. se vratio u Set, a sa tim klubom je 1934. godine osvojio duplu krunu u Francuskoj, prvenstvo i kup. Od 1935. do 1939. godine igra za Sent Etjen gde nastavlja da briljira. U dresu Zelenih postigao je neverovatna 103 gola na 108 utakmica. Sledi Drugi svetski rat, a kapitulacija Francuske, juna 1940. godine, zatiče ga kao člana Monpeljea. Bek se veoma brzo posle okupacije i podele Francuske aktivno uključio u Pokret otpora u kome je polako ali sigurno napredovao i čak postao komandant jednog odreda.

Bek je u istorijske knjige iz Drugog svetskog rata zauvek ušao 21. jula 1944. godine, kad je predvodio odred dobrovoljaca koji je osvojio tvrđavu Sisteron u francuskim Alpima. Sisteron su Nemci tokom rata pretvorili u zatvor, a Bek i njegovi saborci su uspeli da je osvoje i oslobode veliki broj zarobljenika. Podvig Beka i njegovih francuskih prijatelja poslužio je kao inspiracija za veliki holivudski hit koji je u Srbiji poznat po imenu “U orlovskom gnezdu”, sa čuvenim Ričardom Bartonom i Klintom Istvudom u glavnim ulogama.

Po okončanju Drugog svetskog rata, Bek, tad već 36-godišnjak, nije više igrao fudbal, već je pokušao da radi kao trener, ali nije imao mnogo uspeha. Radio je sa manjim klubovima, ali ni izbliza nije bio uspešan kao dok je bio fudbaler. Tragično je da je pred kraj života Bek bukvalno preživljavao, iako je tokom karijere zaradio mnogo novca, ali je zbog Drugog svetskog rata potpuno osiromašio. Pedesetih godina prošlog veka, Bek, koji se nikad nije ženio, bio je vlasnik kafanice u Setu, ali mu je i taj posao propao. Pred smrt je radio fizičke poslove u luci, a preminuo je iznenada, na ulici od posledica srčanog udara, 2. juna 1963. Imao je samo 53 godine. Sahranjen je na groblju Le Pi u Setu i dugo je bio zaboravljen čak i domovini, ali zahvaljujući Draganu Bjelogrliću i njegovom filmskom serijalu o uspehu reprezentacije Jugoslavije na Mondijalu u Urugvaju i mlađe generacije sad znaju ko je bio Ivica Bek – vrhunski fudbaler i veliki borac protiv nacizma.

alo