Od bezazlenih glasina do olajavanja – svi ponekad tračare. Ali svi bi rekli da ne odobravaju razgovore o odsutnima, da to nije lepo. Psiholozi pak kažu da trač nije ništa strašno i da je ukorijenjen u evoluciji.

Imala sam kolegu koji me je u svakoj prilici zavjerenički odvlačio u stranu i u pola glasa pričao šta misli o osobi koja je upravo napustila prostoriju. Bio je tipična tračara. To mi je bilo vrlo neprijatno.

Pa ipak, i ja to radim: pričam o ljudima koji trenutno nisu tu.

Naučnici pretpostavljaju da se 65 do 90 odsto svakodnevnih razgovora vrti oko ljudi koji nisu prisutni. „Ljudi tračare sa uživanjem koje se može porediti sa hranom ili seksom“, pišu istraživači u jednoj studiji.

Tek mali broj ljudi priznaje da voli ogovaranje. Prema jednoj anketi koju objavljuje Njemački zavod za statistiku, polovina ljudi kaže da tračari rjeđe od jednom mjesečno ili nikada. Tek 11 odsto ljudi priznaje da to čini svakodnevno. Trač je gotovo jednako posvećen komšijama, kolegama, rođacima i prijateljima, nešto manje šefovima, a najrjeđe životnom partneru.

Moralni kod većine društava osuđuje pričanje o ljudima iza njihovih leđa. „Trač se vidi isključivo kao samoživo ponašanje sa ciljem da se manipuliše ljudima, da se na njih utiče sa zlim namjerama“, piše u jednoj holandskoj studiji sa naslovom „Zašto ljudi ogovaraju“.

Ali zapravo su ti razgovori u pola glasa bolji od svog imidža. Ne samo da su ljudski, nego su i smisleni. „Kroz trač učimo ko je potencijalno dobar partner za saradnju, a od koga treba da se držimo podalje“, kaže psiholog Jan Engelman koji istražuje ovu temu na Univerzitetu Berkli u Kaliforniji.

Ko će biti primljen u grupu, a ko ostaje van? To je tokom evolucije bilo pitanje života i smrti. Presudno za preživljavanje je bilo da na vrijeme budete upozoreni ko su izdajnici, prevaranti, egoisti…

Ogovaranje nam u tom čitanju pomaže da odlučimo koga ćemo primiti u svoj krug. Već se i mala djeca na ovaj način štite od egoističnih vršnjaka koji ne žele ništa da dijele ili sa kojima nije zabavno igrati se, utvrdio je Engelman u jednoj studiji.

A šta ako pričaju o meni?

Tračarenje ne pomaže samo da se odvoji žito od kukolja i tako odaberu odgovarajući članovi grupe. Ogovaranje drugih takođe predstavlja i vezivno tkivo grupe. Jača socijalna veza između tračara koje se u povjerenju naginju jedne prema drugima i pričaju ispotiha.

Ali olajava se i u okviru čvrste grupe. Zar nije to posebno gadno? Ne baš. Jer ko povrijedi norme grupe kako bi stekao lične prednosti mora da računa sa tim da će drugi o tome pričati.

Strah da biste mogli da postanete predmet sljedeće trač-partije motiviše članove grupe da se ponašaju fer prema drugima. Naposljetku, ako se pravila ekstremno prekrše, osoba može biti i najurena iz zajednice.

Pa da li onda tračare imaju na umu dobrobit cijele grupe? Nije tako jednostavno. Naučnici su našli razloge koji pokreću ljude na ogovaranje. Osim razmjene korisnih informacija, tračarenje zbilja može da se koristi kao manipulacija.

Kada nekom pričate o odsutnoj osobi, onda utičete na mišljenje te osobe. Tako se šire predrasude i glasine koje brzo mogu poprimiti razmjere mobinga. Nije čudo što trač bije loš glas.

Doduše većina ljudi nema loše namjere kada ogovara. Najčešći motiv je jednostavna radost zbog malo glasina o nekome. Zabavno je razmjenjivati nove tračeve, to skreće pažnju sa svakodnevice i omogućava ljudima da provedu ispunjeno vrijeme, pišu holandski istraživači.

Ali iako gotovo svi tračare, barem ponekad, svi će reći da to nije lepo. „Možda ne volimo kad drugi ogovaraju jer bi moglo da se radi o nama. Naša reputacija tada više nije u našim rukama, više nemamo potpunu kontrolu“, kaže Jan Engelman.

Preziremo ogovaranje jer bismo mi mogli da budemo meta? Sjećam se da sam o svom kolegi sa početka priče uvijek mislila – kada preda mnom ovako priča o svima ostalima, kako li tek priča o meni kada izađem iz prostorije?

Možda me je ta neprijatna pomisao podstakla da mu, ako je moguće, nikada ne dam razlog da me ogovara. Ponašala sam se najbolje što znam. I time je njegovo tračarenje stvarno ispunilo svrhu evolucije.

dw

Nasmiješena i razdragana lica, poneko čak i uplašeno. Prvi dan škole, a za đake prvake i prvi dan nove životne pustolovine.

U Osnovnoj školi „Petar Kočić“ u Novoj Topoli stariji učenici priredili su program dobrodošlice za nove drugare.

„U školi mi je lijepo. Radovala sam se novim drugarima i učiteljici“, rekla je Irena.

Prvačićima je dobrodošlicu poželio i gradonačelnik Gradiške, Zoran Adžić, nagradivši ih prigodnim paketima.

„Grad Gradiška će pružati maksimalnu podršku, prije svega u materijalnom smislu, osnovnim i srednjim školama kako bi đaci imali što bolje uslove prilikom obrazovanja“, istakao je gradonačelnik Adžić.

Direktor škole u Novoj Topoli, Radivoj Popović, naveo je da su spremno dočekali početak školske godine, podsjetišvi da se nastavni proces u školi „Petar Kočić“ izvodi u centralnoj i sedam područnih škola: „Ukupan broj učenika u ovoj školskoj godini iznosi 850, a u prvi razred smo upisali 68 učenika. To je pad za nekih 20 učenika, odnosno jedno odjeljenje, u odnosu na prošlu školsku godinu. Nakon 50 godina postojanja škole, konačno su izgrađeni sportski tereni, površine 1 800 metara kvadratnih, koji će znatno olakšati nastavu fizičkog vaspitanja.“

Popović je dodao da je u planu sanacija područne škole u Mašićima i da će učenici za vrijeme radova nastavu pohađati u Vilusima.

Info+ kablovski kanal

Sve je spremno za početak nove školske 2019/20. godine, koja u sedam osnovnih i tri srednje škole na području Gradiške počinje drugog septembra.

U osnovne škole u prvi razred upisano je 350 đaka što je za 20 manje u odnosu na prošlu godinu.Najviše je upisano u OŠ „Vasa Čubrliović“ 95, a najmanje u OŠ „Kozarska djeca“ 18 učenika.

„Za sada neće doći do zatvaranja nekih škola zbog manjeg broja učenika. Kada je riječ o ukupnom broju učenika OŠ „Vuk Stefanović Karadžić“ u Turjaku ima najmanje učenika“ rekao je Davor Glišić, načelnik Odjeljenja za društvene djelatnosti.

Najveći broj učenika ima OŠ „Petar Kočić“ u Novoj Topoli ukupno 846. Broj prvačića se u ovoj školi u odnosu na raniji  period smanjio. Ove školske godine upisuju 63 dok su prošle godine u prvi razed upisali 84 đaka prvaka. Kada je riječ o srednjim školama broj upisanih učenika u prvi razred nije se znatno promjenio.

„Ukupno osnovne škole pohađaće 3545 učenika,a srednje 1323“ kaže Davor Glišić, načelnik Odjeljenja za društvene djelatnosti.

Za pojedine učenike i ove godine biće obezbjeđeni besplatni udžbenici i nešto školskog pribora.

„Vlada RS svake godine obezbjeđuje besplatne udžbenike za učenike prvog i drugog razreda. I Gradska uprava takođe pomaže u nabavci knjiga, prije svega za djecu romske populacije od trećeg do devetog razreda i za djecu iz socijalno ugroženih porodica.I ove godine će za prvačiće biti pripremljeni poklon paketi“ rekao je Davor Glišić, načelnik Odjeljenja za društvene djelatnosti.

Osim poklon paketa za prvačiće će u mnogim osnovnim školama drugog septembra, kada počinje nova školska godina, biti organizovana priredba dobrodošlice.

Info+ kablovski kanal