Arhive kategorije: Kultura-Sport

Ostoja Šmitran Šmicko, gitarista i veliki boem

Kažu da su se neki mangupi  takmičili da požele pjesmu koju Ostoja Šmitran Šmicko ne zna odsvirati i zapjevati i nisu uspjeli.

Pokušavali su više puta, pa  odustali. Priznali su da je Šmicko nekrunisani kralj gitare i žičanih instrumenata, barem ovoga kraja.

Osim što je vrsni poznavalac svih žanrova muzike, ovaj velemajstor na žičanim instrumentima nadaleko je i poznati majstor za štimanje, popravku, izradu i korekcije svih vrsta tambura. Od begeša, do prima. U maloj radionici od nekoliko kvadrata Šmicko druguje sa tamburama. Mnoge su starije i od njega.

– Ovu kontru radim već 25 dana. U finišu sam. Bila je zaista ‘potrošena’, ali daje vrhunske tonove. Raspitivao sam se i zaključio sam da ju je prije 65 godina napravio čuveni majstor Jovan Torman. Progovorila je sa mnom, jedva čekam da joj udarim završni glanc – kaže Šmicko.

Slavlja nezamisliva bez Šmicka i gitare

Iz svoje Nove Topole svakodnevno ide put Banja Luke, Srpca, Gradiške i drugih gradova. Svira najčešće po banjalučkim restoranima. Privatna slavlja, ručkovi i svečane večere nezamislive su bez njega.

– Lako se prilagodim svakom društvu. Poznajem svu muziku , i francuske šansone i talijanske kancone, meksičku, grčku, rusku, ali i naše sevdalinke i starogradsku muziku. Idol mi je Zvonko Bogdan. Tambura je dala smisao mome životu, zaljubljen sam u nju – priznaje Šmitran.

Specijalista za opravku i održavanje instrumenata

U maloj radionici na čekanju za popravak je i nekoliko  tambura, koje su ostale iza pokojnog Zdravka Ćosića Ćosa, najpoznatijeg banjalučkog tamburaša. Šmicko će ih ‘povratiti’ u život.

– Zanimljivo je da su ovi instrumenti dugo ležali. Ćos nije dopuštao da se tambura baci. Zaključio sam da su se instrumenti dodatno sasušili i daju vrhunske tonove. Ja ih repariram sa velikim zadovoljstvom. U svakom trenutku imam suhog drveta od javora,smreke, divlje trešnje i šljive. Potrebni su i vrhunski lakovi i ljepila, a žice dobijam od jednog majstora iz Zagreba. I ne može se potkrasti greška – kaže Šmicko.

U svakodnevnim je  kontaktima sa muzičarima i majstorima iz regiona, zvali su ga čak i iz jednog mađarskog sela da im popravi begeš, ali procedure na granici su ga pokolebale.

– Prijaju mi pozivi sa svih strana. A kada te pozovu Slavonci, Vojvođani i Mađari, onda to nije šala – priznaje Šmicko.

Proljeće ne može bez gitare i tamburica

https://www.youtube.com/watch?v=RAAGSbumI7o

Ide proljeće, kada gitare i razne tamburice imaju više posla. I Šmicko ih pojačanim tempom sređuje u svome majstorskom kutku. Za kraj razgovora priznaje da zna 1.200 pjesama i još više lijepih žena. Ali jedna mu je posebno na srcu.

Kako kaže noću svira, danju žice servisira, a spava tek po nekad. Takav je naš Ostoja Šmitran Šmicko, istinski boem među tamburašima. Majstor nad majstorima.

Boško Grgić

KUD “Petar Kočić” organizovao godišnji koncert „Hajd’ u kolo“

U Osnovnoj školi „Petar Kočić“ je održan deveti godišnji koncert „Hajd’ u kolo“ u oraganizaciji KUD-a „Petar Kočić“ iz Nove Topole. Osim domaćina KUD-a „Petar Kočić“ u programu su učestovali Srpsko prosvjetno kulturno društvo „Prosvjeta“ Kneževo, Folklorni ansambl „Kotor Varoš“,Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ Pranjavor i KUD „Moravica“ Ivanjica iz Srbije.

2011.
2011. godine broj onih koji su došli da gledaju daleko veći nego danas.

Načelnik službe gradonačelnika Gradiške Goran Subotić, je rekao da gradska uprava podržava rad svih kulturno umjetnička društva sa područja Gradiške, kako bi se sačuvala tradicija i običaji našeg naroda.

„Završetkom Doma kulture u Novoj Topoli dobićemo multifuncionalni objekat koji će služiti svim građanima Nove Topole i okolnih mjesta pa će tako razna udruženja te naravno KUD „Petar Kočić“ imati bolje uslove za rad“, istakao je Subotić.

KUD “Petar Kočić” predstavio se na večerašnjem godišnjem koncertu sa tri grupe. Najmlađa grupa predstavila se publici  sa igrama iz Ponišavlja, pripremni ansambl izveo je igre iz Šumadije dok se izvođački ansambl predstavio igrama iz Lijevča polja i novom koreografijom, igrama iz Binačke Morave.

Predsjednica KUD-a Marica Račić rekla je da godišnji koncert ima veliki značaj te da je to  prilika da se sumiraju rezultati rada i da se publici pokaže sve ono što su radili tokom godine ali i da se razmjene iskustva sa drugim kulturno umjetničkim društvima.

Ona je dodala da redovno učestvuj na smotrama koje organizuju druga kulturno umjetniča društva te da sljedeće godine  u planu imaju posjetiti festival u Turskoj.

Predsjednik KUD-a „Moravica“ Ivanjica iz Srbije Vladan Jeremić,  zahvalio se domaćinima na gostoprimstvu, te dodao da se ovakvim okupljanjima stvaraju lijepa prijateljstva između djece i svih koji se bave folklorom.

Gradonačelnik Adžić otvorio školske sportske terene u Novoj Topoli

Gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić danas je svečano otvorio novoizgrađene sportske terene Osnovne škole „Petar Kočić“ u Novoj Topoli, u čiju je izgradnju Gradska uprava uložila oko 50.000 KM.

Adžić je rekao da škola u Novoj Topoli nije do sada imala uređene vanjske sportske terene, te da su učenicima na upotrebu predati tereni za košarku i rukomet, odnosno mali fudbal.

„Želimo da djeca što više provedu vremena na ovom igralištu, da budu fizički zdrava, a što manje budu uz računare, telefone ili u kafićima. Nadam se da će se na ovim terenima stvarati novi sportski asovi“, istakao je Adžić.

On je naveo da je Gradska uprava finasirala uređenje i asfaltiranje igrališta, a da je koševe i golove obezbjedila škola „Perat Kočić“, uz pomoć gradiške Tehničke škole, čiji su učenici radili određene dijelove.

Učenik devetog razreda Igor Brkić rekao je da je zadovoljan što su dobili nove terene.

„Prije su tereni bili nepovoljni za igru i sve je bilo blatnjavo, a sada su uslovi odlični“, dodao je Brkić

Direktor škole „Petar Kočić“ Radivoje Popović naveo je da je zgrada škole izgrađena 1971. godine ali da do sada nisu imali vasnjeke sportske terene, ističući da će novi tereni površine  1800 kvadratnih metara mnogo značiti za poboljšanje kvaliteta nastave fizičkog vaspitanja.

„U planu je i renoviranje fiskulturne sale, već radimo na tom projektu i mislim da ćemo to veoma brzo i realizovati“, istakao je Popović.

On je dodao da je škola „Pertar Kočić“ jedana od najvećih na području Gradiške, te da ukupno sa područnim odjeljenjima ima 850 učenika.

Zašto svi tračarimo, a preziremo trač?

Od bezazlenih glasina do olajavanja – svi ponekad tračare. Ali svi bi rekli da ne odobravaju razgovore o odsutnima, da to nije lepo. Psiholozi pak kažu da trač nije ništa strašno i da je ukorijenjen u evoluciji.

Imala sam kolegu koji me je u svakoj prilici zavjerenički odvlačio u stranu i u pola glasa pričao šta misli o osobi koja je upravo napustila prostoriju. Bio je tipična tračara. To mi je bilo vrlo neprijatno.

Pa ipak, i ja to radim: pričam o ljudima koji trenutno nisu tu.

Naučnici pretpostavljaju da se 65 do 90 odsto svakodnevnih razgovora vrti oko ljudi koji nisu prisutni. „Ljudi tračare sa uživanjem koje se može porediti sa hranom ili seksom“, pišu istraživači u jednoj studiji.

Tek mali broj ljudi priznaje da voli ogovaranje. Prema jednoj anketi koju objavljuje Njemački zavod za statistiku, polovina ljudi kaže da tračari rjeđe od jednom mjesečno ili nikada. Tek 11 odsto ljudi priznaje da to čini svakodnevno. Trač je gotovo jednako posvećen komšijama, kolegama, rođacima i prijateljima, nešto manje šefovima, a najrjeđe životnom partneru.

Moralni kod većine društava osuđuje pričanje o ljudima iza njihovih leđa. „Trač se vidi isključivo kao samoživo ponašanje sa ciljem da se manipuliše ljudima, da se na njih utiče sa zlim namjerama“, piše u jednoj holandskoj studiji sa naslovom „Zašto ljudi ogovaraju“.

Ali zapravo su ti razgovori u pola glasa bolji od svog imidža. Ne samo da su ljudski, nego su i smisleni. „Kroz trač učimo ko je potencijalno dobar partner za saradnju, a od koga treba da se držimo podalje“, kaže psiholog Jan Engelman koji istražuje ovu temu na Univerzitetu Berkli u Kaliforniji.

Ko će biti primljen u grupu, a ko ostaje van? To je tokom evolucije bilo pitanje života i smrti. Presudno za preživljavanje je bilo da na vrijeme budete upozoreni ko su izdajnici, prevaranti, egoisti…

Ogovaranje nam u tom čitanju pomaže da odlučimo koga ćemo primiti u svoj krug. Već se i mala djeca na ovaj način štite od egoističnih vršnjaka koji ne žele ništa da dijele ili sa kojima nije zabavno igrati se, utvrdio je Engelman u jednoj studiji.

A šta ako pričaju o meni?

Tračarenje ne pomaže samo da se odvoji žito od kukolja i tako odaberu odgovarajući članovi grupe. Ogovaranje drugih takođe predstavlja i vezivno tkivo grupe. Jača socijalna veza između tračara koje se u povjerenju naginju jedne prema drugima i pričaju ispotiha.

Ali olajava se i u okviru čvrste grupe. Zar nije to posebno gadno? Ne baš. Jer ko povrijedi norme grupe kako bi stekao lične prednosti mora da računa sa tim da će drugi o tome pričati.

Strah da biste mogli da postanete predmet sljedeće trač-partije motiviše članove grupe da se ponašaju fer prema drugima. Naposljetku, ako se pravila ekstremno prekrše, osoba može biti i najurena iz zajednice.

Pa da li onda tračare imaju na umu dobrobit cijele grupe? Nije tako jednostavno. Naučnici su našli razloge koji pokreću ljude na ogovaranje. Osim razmjene korisnih informacija, tračarenje zbilja može da se koristi kao manipulacija.

Kada nekom pričate o odsutnoj osobi, onda utičete na mišljenje te osobe. Tako se šire predrasude i glasine koje brzo mogu poprimiti razmjere mobinga. Nije čudo što trač bije loš glas.

Doduše većina ljudi nema loše namjere kada ogovara. Najčešći motiv je jednostavna radost zbog malo glasina o nekome. Zabavno je razmjenjivati nove tračeve, to skreće pažnju sa svakodnevice i omogućava ljudima da provedu ispunjeno vrijeme, pišu holandski istraživači.

Ali iako gotovo svi tračare, barem ponekad, svi će reći da to nije lepo. „Možda ne volimo kad drugi ogovaraju jer bi moglo da se radi o nama. Naša reputacija tada više nije u našim rukama, više nemamo potpunu kontrolu“, kaže Jan Engelman.

Preziremo ogovaranje jer bismo mi mogli da budemo meta? Sjećam se da sam o svom kolegi sa početka priče uvijek mislila – kada preda mnom ovako priča o svima ostalima, kako li tek priča o meni kada izađem iz prostorije?

Možda me je ta neprijatna pomisao podstakla da mu, ako je moguće, nikada ne dam razlog da me ogovara. Ponašala sam se najbolje što znam. I time je njegovo tračarenje stvarno ispunilo svrhu evolucije.

dw

Zlatko Sarajlić pobjednik šahovskog turnira

U Kulturnom centru Gradiška  danas je odigran šahovski turnir „Sudar pobjednika“ . Na turniru su učestvovali šahisti sa područja našeg grada, koji su barem jednom pobijedili na nekom od do sad organizovanih turnira.

Prvo mjesto na ovogodišnjem turniru  osvojio je direktor turnira Zlatko Sarajlić, drugo mjesto pripalo je Radovanu Marjanoviću,  dok je treće mjesto osvojio  Vladimir Subotić. Četvrto mjesto osvojio je Milenko Mesulić a nagradu za peto mjesto dobio je Miodrag Hrvaćanin.

Direktor turnira i pobjednik  Zlatko Sarajlić rekao je da je danas igrao jako dobro i da je srećan što je pobjedio na turniru ali je pohvalio i ostale takmičare, te je naglasio da su svi mečevi bili jako tvrdi.

„Najboljim takmičarima dodjeljene su određene novčane nagrade a za sve prisutne upriličeno je druženje i ručak“, dodao je Sarajlić.

Diplomu za fer plej dobio je Borislav Vučkovac dok je Spomenko Bavrlić dobio diplomu za najstarijeg učesnika turnira. Najmlađi učesnik turnira bio je Jovan Dević.

Na turniru je učestvovalo 14 šahista iz Gradiške.