Arhive kategorije: Kultura

Trošna školska zgrada u Gornjim Karajzovcima kod Nove Topole: Učenici pozvali ministra U POMOĆ

Učenici, njihove dve učiteljice i roditelji zabrinuti za stanje školske zgrade u svome selu Gornjim Karajzovcima, pozvali su u pomoć Danu Maleševića, ministra prosvjete i kulture RS.

Škola duge tradicije u ovom lijevčanskom selu, koja je pre Drugog svjetskog rata imala više od stotinu učenika, sada u pet razreda pohađa 16 školaraca.

Njegoš i Đorđe Jović, Jelena Klincov, Sara i Saša Zvonar, Milana, Elena i Lana Đukić, Damjan i David Đukić, Novica i Svetozar Kaurin i ostali njihovi vršnjaci, raspoređeni od prvog do petog razreda, vole svoju školu, velike i svijetle učionice, zidove ukrašene seoskim motivima, njeno prostrano dvorište, igralište, okolinu…

U našoj školi ima po troje đaka u prvom i drugom, šestoro u trećem, četvoro u četvrtom i dvoje u petom razredu. Škola je lijepa, prozori su veliki ali kroz njih duva vjetar, uvlači se hladnoća, zidovi otpadaju i kvare se. Sve je nekako staro ali nama drago – spontano svoje želje i zapažanja iznose učenici iz Gornjih Karajzovaca rastrčani oko škole, na lijepom i sunčanom oktobarskom danu.

Hvale i svoje učiteljice Jelenu Kasagić i Veru Milanović koje do škole putuju, jedna iz Gradiške, a druga iz Banjaluke.

Dolasku ministra Maleševića, koji je uvažio poziv iz Gornjih Karajzovaca, male ali lijepe škole vrednih učenika, jednako su se obradovali mališani i njihovi roditelji.

Oni su ispričali šta ih sve muči, brine godinama a apeli za pomoć koje su upućivali vlastima, nisu nailazili na potpuno razumijevanje.

Sandra Jović, Tijana Džino, Dragana Pepić, Jelena Đukić imaju po dvoje đaka u školi izgrađenoj pre više od sedam decenija.

Školska zgrada je u lošem stanju, neophodno je zamijeniti stolariju, obnoviti zidove i instalacije, popraviti krov koji prokišnjava, unijeti svježinu u učionice. Voljeli bismo i bar dva kompjutera za školu, kako bi naša dijeca što pre shvatila smisao moderne tehnologije i informatike. Neophodno nam je i ogrijevno drvo, to je za sada najpreče požalili su se roditelji ministru Dani Maleševiću koji je godinama radio u prosvjeti, u školama i dobro poznaje problematiku ove i drugih sredina u Lijevču i Potkozarju, gdje još uvek funkcionišu male škole sa skromnim brojem učenika.

Primjedbe su umijesne a razlozi za poziv oprvadani. Kontaktirao sam sa građevinarima koji će po hitnom postupku za nekoliko dana stići u školu, utvrditi šta sve treba uraditi da bi ovim učenicima bilo udobnije. To nisu suviše obimni poslovi niti troškovi a za selo i školu su od neprocijenjive važnosti – ohrabrio je ministar Malešević svoje domaćine. Obećao je da će uskoro ponovo doći kako bi proverio dinamiku poslova i saznao da li su đaci i njihovi roditelji zadovoljni te kako je organizovana nastava u ovoj maloj školi.

(blic)

 

Održana druga Pirogijada

D. Tovilović – 05.08.2012 18:01

GRADIŠKA – Bogatim kulturno-umjetničkim programom uz promociju poljske nacionalne kuhinje, u subotu je u Ćelinovcu, kod Gradiške, održana druga “Pirogijada” u organizaciji Udruženja Poljaka i prijatelja MAK i mještana ovog sela.

Početak manifestacije obilježila je podnevna misa u crkvi svetog Mihovila, nakon čega je krenula procesija do kapelice posvećene djeci, da bi zatim uslijedio kulturno-umjetnički program u kojem su učestvovali članovi ovog udruženja, kao i gosti iz Poljske, a sam završetak su obilježili oni najmlađi sa svojim nastupima.

Sama manifestacija završena je promocijom piroge, kao nacionalnog jela Poljske, gdje je oko 100 posjetilaca, među kojima su bili i predstavnici ambasade ove zemlje u BiH i opštine Gradiška, moglo da degustira jelo koje su pripremile članice Udruženja MAK.

Pored ovog jela koje je spremano od krompira, gljiva, kupusa i šljiva, posjetiocima su bili izloženi i ostali domaći proizvodi koji se proizvode na selu, kao što su štrudle, domaći sokovi, kozji sir i domaća rakija.

Marija Buganik, predsjednica ovog udruženja, kaže kako je cilj “Pirogijade” bio da se, pored ove hrane, promovišu i svi ostali proizvodi koji se mogu proizvoditi po selima, kao i upoznavanje ljudi sa tradicijom poljske kuhinje.

“Osnovni cilj ove manifestacije jeste čuvanje poljske tradicije i kulture na ovim krajevima, kroz kulturno-umjetničke programe i pripremu tradicionalnih jela od sastojaka koji se mogu naći u našoj okolini”, kaže Buganikova.

Ona je podsjetila kako je prva poljska kolonija u BiH osnovana upravo u Ćelinovcu, te kako su se Poljaci na ove prostore naseljavali u 19 vijeku.

“Smatram da je bogatstvo u raznolikosti, a mi ovdje živimo više od 120 godina i smatramo da je time što smo tu i što prikazujemo našu kulturu i tradiciju, naš kraj bogatiji”, kaže ona i dodaje kako je u cilju da ova manifestacija postane tradicionalna te da je u planu da se održava svake prve subote u avgustu.

(nezavisne)

ROGOLJSKA ŽETVA 2012

Kosidba i vršidba žita održana je treći put u gradiškom selu Rogolji, u srcu Lijevče polja. I ovogodišnja žetva oživjela je stare običaje, podsjetila na prošla vremena, a i pokazala mlađim generacijama kako se nekad želo, kosilo i vršilo žito. Rogoljsku žetvu zvanično je otvorio predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, koji se oprobao u ulozi kosca i pokosio prve otkose pšenice. Rogoljskim poljima odjeknuo je i zvuk vršalice, kojom se svojevremeno vršila pšenica i drugo žito. Ova stara mašina godinama nije u funkciju, jer su je zamijenili kombajni, koji su ubrzali i pojednostavili žetvu pšenice. U lijevčanskom selu upriličena je i izložba tradicionalne hrane, a novina na Kosidbi i vršidbi bila je stara vodenica. I ove godine, u Rogoljima nije izostala izložba starih predmeta i poljoprivredne mehanizacije, a izloženo je više od 1000 eksponata. -Po Kosidbi i vršidbi Gradiška je postala prepoznatljiva- rekao je načelnik Nikola Kragulj, dodajući da opština podržava manifestacije koje čuvaju tradicionalne vrijednosti. Idejni tvorac Rogoljske žetve je domaćin Savo Vasiljević, na čijem imanju, uz pomoć mještana i gradiške Turističke organizacije, se priređuje ova manifestacija. U gradiškom kalendaru događaja Rogoljska žetva zauzima značajno mjesto. Cilj ove manifestacije je očuvanje tradicije, prisjećanje na žetvene običaje Lijevče polja i Potkozarja i okupljanje velikog broja posjetilaca iz Gradiške i susjednih opština, ali i šireg okruženja.


(info+)

Naziv ulica

Ovih dana napokon se vrši označavanje ulica po Novoj Topoli. Tako ulica u kojoj živim dobila naziv Laze Kostića. Dobro se sjećamo da je prije par godina oformljena komisija koja je dodijelila naziv Alekse Šantića i tada je neko iz komisije pitao dali se slažemo sa nazivom ulice i mi smo se svi složili i tako sma računali da će i ostati. Sada je ulica dobila novi naziv i nije ništa sporno s obzirom da je riječ o još jednom čuvenom pjesniku. Mislim da je neko iz poštovanja trebao da upozna stanovnike ulice sa prijedlogom i da čuje mišljenje onih koji će živjeti u toj ulici.

O Lazi Kostću

Rođen je 1841. godine u Kovilju (Bačka), u vojničkoj obitelji. U rodnom mjestu je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Novom Sadu, Pančevu i Budimu, a prava i doktorat prava na peštanskom univerzitetu. Službu je počeo kao gimnazijski učitelj u Novom Sadu. Potom postaje advokat, veliki bilježnik i predsjednik suda. Sve je to trajalo oko osam godina, a potom se, sve do smrti, isključivo bavi književnošću, novinarstvom, politikom i javnim nacionalnim poslovima. Dva puta je bio u zatvoru u Pešti: prvi put zbog lažne dostave da je sudjelovao u uubistvu kneza Mihaila, a drugi put zbog borbenog i antiaustrijskog govora u Beogradu na univerzitetu prilikom proglašenja punoljetstva kneza Milana. Kad je oslobođen, u znak priznanja, izabran je za poslanika Ugarskog sabora, gdje je, kao jedan od najboljih suradnika Svetozara Miletića, živio i smjelo radio za srpsku stvar. Potom živi u Beogradu i uređuje „Srpsku nezavisnost”, ali pod pritiskom reakcionarne vlade morao je napustiti Srbiju. Na poziv kneza Nikole odlazi u Crnu Goru i tu ostaje oko pet godina kao urednik službenih crnogorskih novina i knežev politički suradnik. No i tu je dolazilo do sukoba, pa se vratio u Bačku. U Somboru je proveo ostatak života relativno mirno. Umro je 1910. godine u Beču.

Izabran je za člana Srpskog učenog društva 27. februara 1883., a za redovnog člana Srpske kraljevske akademije 26. januara 1909. godine. Odbor akademika Srpske akademije znanosti i umjetnosti ga je 1993. godine uvrstio na popis sto najznačajnijih Srba.

 

Folklorci škole “Petar Kočić” iz Nove Topole najbolja sekcija na Festivalu

 

Pobjednik 15. Festivala dječijeg folklora Republike Srpske u kategoriji folklornih sekcija iz 23 osnovne škole je sekcija škole “Petar Kočić” iz Nove Topole.

– Najbolju koreografiju imali su ansambli osnovnih škola “Jovan Dučić” iz Šekovića i “Vuk Karadzić” iz Vlasenice. Nagrada publike pripala je ansamblu škole “Desanka Maksimović” iz Čelopeka, najljepšu nošnju imao je ansambl škole “Potkozarje” iz Mašića, najbolji etno-prikaz škola “Sveti Sava” iz Lopara, a najsimpatičniji ansambl “Desanka Maksimović” iz Karakaja, dok je ubjedljivo najbolji orkestar bio iz “Alekse Šantić” iz Ugljevika. Među pjevačkim grupama najbolja je bila iz škole “Sveti Sava” iz Kakmuža,  najbolji vokalni solista je Jovana Milošević iz “Vuka Karadzića” iz Roćevića, najbolja igračica Radoslava Miličić iz Priboja, najbolji igrač Borislav Polić iz Vlasnice, najsimpatičnija Aleksandra Prokopić iz Nove Topole, dok su kod mlađeg uzrasta najbolji igrači bili Miloš Samardzić iz Vlasenice i Slađana Čardašević iz Velike Obarske – saopštio je predsjednik SPKD “Prosvjeta” Radoslav Perić.

Festival dječijeg folklora koji se završio sinoć počeo je u subotu kada su se takmičili KUD-ovi i SPKD-ovi.

Organizator manifestacije koja se petnaesti put održava u Zvorniku i ove godine okupila je oko 1.400 djece je zvornička SPKD “Prosvjeta”.