Arhive kategorije: Politika

Egzodus iz Bosne i Hercegovine

Zbog teške političko-ekonomske situacije iz Bosne i Hercegovine odlaze pojedinci, ali i cijele porodice. Procjene stručnjaka nisu optimistične u pogledu ekonomskog rasta. Situacija je još gora na političkom planu.

“Da je političko-ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini „normalna”, gradio bi svoju karijeru u ovoj zemlji. Ovako, čest je gost Gete instituta gdje intenzivno uči njemački jezik spremajući se za odlazak u „obećanu zemlju“, kaže 35-godišnji V.T. jedan od najperspektivnijih snimatelja tona u jednoj medijskoj kući u BiH..

 „Godinama ovdje nema pomaka… Političari se ponašaju po oprobanom receptu ‘zavadi pa vladaj’ i to traje još od Dejtonskog sporazuma. Nisam spreman provesti ostatak života čekajući ‘konačni dogovor’ nacionalnih vođa. O odlasku iz BiH donedavno sam razmišljao samo zbog ekonomskih razloga i zbog toga što se ovdje ne cijene stručnost i profesionalno iskustvo, već politička podobnost i rodbinske veze. Međutim, posljednjih nekoliko mjeseci sve je složenija i političko-sigurnosna situacija”, kaže V.T. za Deutsche Welle.

Mnogi kritičari tvrde kako je BiH još od Dejtona u stalnoj političkoj krizi „promjenjivog intenziteta“ i da je odlazak radno sposobnih ljudi iz ove zemlje uobičajena pojava od kraja rata. Sarajevski novinar Mustafa Karahmet potvrđuje da složena političko-sigurnosna situacija u BiH umnogome doprinosi opredjeljenju ljudi za odlazak iz BiH.

„Političko-sigurnosna situacija u BiH trenutno je takva da ljudima ne pruža nikakvu perspektivu planiranja budućnosti na ovim prostorima. Vlast nije formirmina ni devet mjeseci nakon izbora i nema naznaka da bi se to moglo desiti prije jeseni”, kaže Karahmet.

Problem je nacionalistička retorika

Zvaničnici međunarodnih organizacija tvrde da oštra nacionalistička retorika doprinosi odlasku ljudi iz BiH. Portparolka OHR-a Ljiljana Radetić nedavno je u komentaru za DW povodom najave formiranja rezervnih policijskih snaga u RS-u kazala da „neće biti rata“, ali da negativna retorika i međusobne optužbe političara „doprinose egzodusu ljudi i  odvraćanju stranih investitora“.

Peter Hurrelbrink, direktor njemačke fondacije Friedrich-Ebert za BiH ocijenio je tom prilikom da su „špekulacije o mogućem novom ratu u BiH neodgovorne“, bez obzira na to dolaze li od medija ili političara. Hurrelbrink  je kazao da nacionalistička retorika odvlači pažnju od stvarnih problema, među kojima su „migracije desetina hiljada, prije svega mladih ljudi“.

Banjalučki sociolog Ivan Šijaković smatra da su glavni razlozi odlaska ljudi iz BiH stalni politički konflikti. „Partije su zavladale društvenim prostorom, nema mjesta za bilo kakve druge aktivnosti slobodnog građanskog okupljanja i inicijativa. Koriste se stare metode zavađanja građana na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Jedna drugu, prije svega SDA, HDZ i SNSD, podstiču na ekscese kako bi homogenizovale građane i održavale društveni konflikt na nacionalnoj osnovi. Građani, posebno mladi i obrazovani, neće to da trpe i da žive u neizvjesnosti. Zato sebi i djeci žele obezbijediti život u politički stabilnom okruženju sa većom socijalnom i pravnom sigurnošću“, kaže profesor Šijaković.

Nefunkcionalna tržišta i visoka fiskalna opterećenja

 Ekonomski posmatrano, ljudi iz BiH odlaze zbog niske stope ekonomskog rasta, kaže ekonomski analitičar iz Tuzle Admir Čavalić. „Prosječne vrijednosti ekonomskog rasta se kreću oko 3%, što je nedovoljno da običan čovjek, radnik, vidi značajniji napredak i shodno tome perspektivu. Ovaj rast sa BDP-om od oko 4.500 eura po glavi stanovnika (jedino više od Albanije i Kosova u regionu), znači višegodišnju zarobljenost građana (tzv. zarobljenu ekonomiju) u sistemu niskih nadnica, male ponude novih poslova, izostanka investicija, infrastrukturnih radova itd., tj. nemogućnosti opšteg unaprijeđenja kvaliteta njihovog života“, kaže Čavalić.

Kako bi građani osjetili promjenu, ocjenjuje se da bi stope ekonomskog rasta barem tri godine trebale iznositi od 6% do 10%. „Registrovana stopa nezaposlenosti (stopa koju određuju zavodi za zapošljavanje) iznosi oko 34%, dok je anketna (stopa dobijena na osnovu istraživanja statističkih zavoda) 18%.

Procjenjuje se da je oko 420.000 nezaposlenih i oko 820.000 zaposlenih. Istina je da dolazi do pada broj nezaposlenih, međutim najvećim dijelom zbog odlaska radnika iz BiH. Svaki mjesec se sa evidencija zavoda za zapošljavanje brišu nezaposleni upravo po ovom osnovu. Vlast nerijetko to navodi kao uspjeh, u smislu manjeg broja nezaposlenih. Visoka stopa nezaposlenosti, uz prosječne neto plate od oko 450 eura (u realnom sektoru, odnosno proizvodnji taj je prosjek manji i iznosi oko 300 eura), posljedica je  nefunkcionalnog tržišta rada i visokog fiskalnog opterećenja na rad.

Prosječna bruto plata u BiH u 2019. godini iznosi nešto više od 700 eura. Pokušaj reformi ovih oblasti, shodno Reformskoj agendi, je propao. Ukoliko fiskalno opteretite rad i ne dozvolite mu da se institucionalno manifestuje, onda će rad tj. radnici, prirodno težiti promjeni svog stanja, odnosno mjesta boravka. Upravo se to i dešava shodno otvaranju EU granica odnosno liberalizaciji kretanja rada iz Bosne i Hercegovine prema EU“, kaže Admir Čavalić.

Za pet godina BiH napustilo oko 200.000 ljudi

 Dodajući da se liberalizacijom povećava izvoz roba i radnika iz BiH u EU, Čavalić upozorava da ovo nije posljednji val odlaska, i da će dodatnim intenziviranjem evropskih integracija uslijediti još veći egzodus.

Procjenjuje se da je od početka 2019. godine, BiH napustilo oko 30.000 građana. Prema podacima nevladnih organizacija koje se pozivaju na izvore iz Ministarstva civilnih poslova BiH, u posljednjih pet godina ovu zemlju je napustilo oko 178.000 građana. Pozivajući se na podatke Zavoda za statistiku „Destatis” iz Vizbadena, Nezavisne novine prenose da se BiH 2018. godine nalazila na trećem mjestu po broju useljenika u Njemačku, iza dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta – Indije i Kine. 2018. godine iz BiH se u Njemačku uselilo oko 22.000 ljudi.

DW

Topola i banke

Poslije zatvaranja i treće banke u Topoli postavlja se pitanje zašto se to dogodilo i ko je kumovao toj situaciji?

Naravno prepoznati se neće niko, a trebalo bi. Sada treba moljakati banke da bi se prikazali kao spasioci i otvore neki šalter.

Dok ih je bilo tri, svi šalteri su bili uposleni, zatvaranjem prve banke polako se sticala navika nošenja pazara u Gradišku, poslije zatvaranja druge i Aleksandrovac postaje destinacija za obavljanjae bankarskih poslova.

Trebalo je popuniti kapacitete u Gradšci i Aleksandrovcu, upitali se neko odkud u Aleksandrovac moraš ići, svi znamo ali smo malo zaboravni i pravimo se ludi.

Nazvali me iz moje banke i pitaju jesam li zadovoljan uslugama, jesam jer mi šalteri ne trebaju, koristim kartice, ne treba mi u Topoli banka.

Kad treba keš u Aleksandrovac, ali ne koriste svi internet bankarstvo, a i još ne možeš burek kupiti nego gotovinom.

Došlo je do ekonomskih razloga što su banke zatvorile, nema prometa, nema biznisa vrijednog šaltera, većem dijelu ne trebaju banke. Topola je sustavno uništavana radi potrebe da se od Gradiške napravi grad i uspjelo se u tome.

Povratak Topole na mjesto s kojeg je skinuta neće biti moguć jer nema ko da to uradi, naša sudbina je u rukama stručnjaka za opšte namjene, ni u šta se ne razumiju.

Da je tako dokazuje i to što dom od 2 mjeseca posla radi se već godinu dana i još nije na vidiku kraj, a opet je rečeno za 2 mjeseca, kao da imaju posla sa retardiranim ili ih jednostavno nije briga, važno da je limuzina u funkciji.

Zbog mašine zaključali Farmland

BANJALUKA – Darko Sekimić, vlasnik preduzeća “Agrocentar Lijevče”, stavio je katanac na govedarsku farmu “Farmland” u Novoj Topoli kako bi osigurao mašinu koju je kupio u postupku licitacije.

Kako je Sekimić rekao za “Nezavisne”, sa mašine peletirke, koja se nalazi u krugu farme, ukradeno je 30 odsto opreme pa je na ovaj način bio prinuđen da zaštiti svoju imovinu.

“O svemu su upoznati radnici i njihov pravnik, koji imaju ključ i mogu da uđu po potrebi”, kazao nam je on.

To nam je potvrdila i Miroslava Drinić, pravni zastupnik nekadašnjih radnika, koji još od prošle godine kroz prodaju imovine pokušavaju da namire bar dio dugovanja koje im je uprava farme ostala dužna na osnovu plata.

U pitanju je iznos od oko 300.000 maraka, a do sada su se namirili u iznosu od oko 30 odsto.

“On nam je na zadnjem ročištu za prodaju popisanih stvari rekao da će to uraditi, te da potencijalni kupci imovine mogu bez problema ući u krug i pogledati stvari u slučaju da su zainteresovani”, kazala nam je Drinićeva, koja je dodala kako je o ovom postupku obavijestila sud. Prema njenim riječima, i pored činjenice da je kapija zaključana, imovina preduzeća se svakodnevno iznosi i krade o čemu je upoznata i policija.

“Jedan čovjek je kupio cisternu, a kada je kasnije otišao po nju, nije je bilo”, ispričala nam je ona.

“Farmland” kroz obaveze i kredite državi duguje desetine miliona maraka. Spasonosno su najavljivali kineske investitore, koji je trebalo da kupe objekte i postrojenja za 24 miliona evra, ali do realizacije tog posla nije došlo.

To ne treba da čudi s obzirom na to da su objekti i nekretnine totalno zapušteni, u šta se na terenu uvjerila i ekipa “Nezavisnih”, pa je pitanje ko bi ulagao milione u ruševine.

Uprava nikada u potpunosti nije bila spremna da preuzme odgovornost na sebe, a krivicu su svaljivali na privatizaciju, koja je, kako su ocijenili, sprovedena nakaradno.

Pravni su sljedbenici nekadašnjeg PIK “Mladen Stojanović”, od kojeg su, kako su tvrdili, preuzeli obaveze i dugovanja, iako to nije bilo predviđeno kupoprodajnim ugovorom.

Godinama su bili jedni od najvećih korisnika podsticaja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, a pored toga imali su i ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji s Robnim rezervama RS, koje su sada u stečaju i koje su zbog kršenja tog ugovora tužile farmu.

Pod koncesiju im je dodijeljeno oko 1.500 hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RS za koji ne plaćaju redovno koncesionu naknadu.

Međutim, iako farma već duže vrijeme ne obavlja svoju djelatnost, uredno se hrani sa “državnih jasala”.

Tako su u 2018. godini na osnovu regresiranog goriva ostvarili podsticaj u iznosu od 59.890 maraka.

Ako se uzme u obzir da je regres po litru goriva iznosio 0,60 KM, prosta računica pokazuje kako su prošle godine kupili 99.816 litara goriva na koji su ostvarili pravo regresa.

U Agenciji za agrarna plaćanja pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS kažu kako su gorivo odobrili svima onima koji su ispunili uslove propisane pravilnikom, što je u ovom slučaju i “Farmland”.

A ti uslovi su da je izvršeno ažuriranje podataka i prijava korištenja poljoprivrednog zemljišta u propisanom roku u registru poljoprivrednih gazdinstava, te da su izmirene obaveze po osnovu doprinosa za protivgradnu preventivu.

“Konkretno, korisnik ima prijavljeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u registru, a u izvještaju Protivgradne preventive da je uplatio obaveze po tom osnovu”, kazali su u Agenciji.

Inače, “Farmland” je i 2017. godine nabavio 130.666 litara regresiranog goriva i ostvario podsticaj od 78.399 maraka, pokazuju podaci dostupni na stranici Ministarstva. Nezavisne novine

“NISMO ZNALI GDJE SE TOPOLA NALAZI”: Radnici iz Srbije HRLE NA GRADILIŠTA u Srpskoj

GRADIŠKA – Zbog manjka građevinara u Republici Srpskoj, preduzeća iz Lijevče polja te inostrani investitori koji grade fabrike i infrastrukturu, prinuđeni su da građevinske radnike anagažuju iz inostranstva. Najbrojniji su radnici različitih profila iz Srbije koji u Agro zoni u Novoj Topoli grade industrijske pogone. Najviše ih je angažovano u kompleksu “Kalcedonija” čija izgradnja je pri kraju.

Milenko Krstić, iz Loznice je poslovođa većoj grupi radnika iz Srbije.

– Radimo različite građevinske poslove. Ovdje nam je dobro, smještaj, hrana, zarada i drugi uslovi su nadmašili naša očekivanja – kaže Krstić.

Gotovo godinu dana u Novoj Topoli rade Nebojša Ibraimović iz Bojnika kod Leskovca, Predrag Dojčinović iz Kragujevca, Beograđanin Goran Draganić porijeklom iz Gornje Radnje kod Teslića, Stojan Ibraimović iz Bojnika kod Leskovca, Marko Alić, Jovan i Nebojša Ibraimović iz Leskovca, Dejan Alić iz Niša.

– Veoma smo zadovoljni, uslovi rada su dobri, plata redovna… Do sada nismo bili ovdje, nismo znali ni gdje se Topola nalazi osim da je u Republici Srpskoj. Ipak, najviše smo obradovani dobrim prijemom, ljudi su ovdje veoma ljubazni – kažu Nišlija Dejan Alić i Leskovčanin Nebojša Ibraimović.

Pod krovom “Kalcedonije” koju, među ostalima grade radnici iz Srbije, na površini od 11.000 kvadrata biće zaposleno 500 radnika. Investicija je vrijedna 20 miliona eura.

– Stotinu radnika već je na obuci kako bismo što spremnije dočekali početak proizvodnje u tekstilnom sektoru – kaže Frančesko Lufoli, vlasnik kompanije “Klacedonija” koja ima pogone u nekoliko država u region hvaleći, među ostalima i građevinare iz Srbije koji su, kako kaže, veoma stručni i vrijedni.

– U topolskoj Agro zoni radi deset kompanija koje zapošljavaju 500 radnika. Naš cilj je da privučemo što više ulagača i doprinesemo privrednom rastu Gradiške – istakao je Adžić rekavši da je primarni zadatak zapošljavanje radnika iz Lijevče polja i okoline ali, ukoliko njihov broj nije dovoljan, on smatra da je angažovanje radnika iz susjednih zemalja nezaobilazno.

Gradiški načelnik navodi da na ovom području tokom cijele godine, u različitim sektorima, a najviše voćarstvu, angažuju sve više radnika iz Srbije, Crne Gore, Hercegovine pa čak Rumunije, Moldavije, Ukrajine i drugih zemalja.

Problem manjka radnika, izgradnjom prerađivačkih kapaciteta u Novoj Topoli, ukoliko se sadašnjim tempom nastave migracije, biće sve izraženiji. Zato ovdje nastoje stalnim prilagođavanjem obrazovnog procesa ovdašnjim potrebama, barem ublažiti manjak radnika.

-Za nas su primarne investicije, dajemo veoma stimulativne uslove nadajući se da je problem manjka radnika u pojedinim oblastima, među kojima je građevinarstvo sve izraženije, privremenog karaktera – rekao je gradiški načelnik prilikom potpisivanja ugovora sa preduzećem “Hidrokop” o izgradnji infrastrukture u Agrozoni, a ponovio tokom posjete “Kalcedoniji”.

– Gradiška je prepoznatljiva i pogodna sredina za domaće i inostrane projekte u sektoru privrede. Imamo status grada sa BFC sertifikatom koji se odnosi na povoljne uslove za  investiranje – istakao je Adžić. Te pogodnosti, kazao je, moraju se još bolje koristiti.

Igradnja puteva i kanalizacione mreže

Zoran Adžić načelnik Gradiške i Radislav Babić, vlasniki i direktor “Hidrokopa” potpisali su ugovor vrijedan pet miliona KM koji se odnosi na izgradnju puteva i druge infrastrukture u Agro zoni Nova Topola. Time će biti stvoreni uslovi za još intenzivnije investiranje, veću zaposlenost i snažniji privredni iskorak u Lijevču.

– Ovim ugovorom predviđena je dogradnja kanalizacione mreže i putne infrastrukture. Kada ovaj posao bude završen Gradiška će dobiti jednu od najuređenijih privrednih zona u regionu – naglašeno je prilikom potpisivanja ugovora.

– U prethgodne tri godine izgradili smo više infrastrukturnih objekata, putne i hidro-infrastrukturne mreže. Preuzete obaveze u Agrozoni okončaćemo do kraja tekuće godine – rekao je Babić naglasivši da će u njegovom preduzeću tokom ugovorenih radova u Novoj Topoli biti angažovano 50 radnika.

Nove investicije

U Novoj Topoli u toku je takođe izgradnja Tržnog centra, dvije italijanske kompanije iz oblasti plastične proizvodnje dobile su građevinske dozvole, a interesovanje za izgradnjom fabrike za otkup i preradu povrća izskazale su kompanije iz Češke.

MojaGradiška

Gradonačelnik u “Agrozoni”

Adžić je naglasio da je ovo najveća investiciji na području Agroindustrijske zone, te da se radovi na ovom objektu privode kraju.

„Iza ove investicije stoji italijanska kompanija “Kalcedonija“, vrijednost investicije iznosi 20 miliona evra, a u konačnoj fazi ova fabrika bi trebala da zapošljava oko 500 radnika. Trenutno fabrika ima trening centar u iznajmljenom prostoru ali želja vlasnika je da se što prije presele u nove prostorije odnosno jedan dio ove fabrike  koji je će ubrzo biti spreman za rad“, dodao je Adžić.

On je istakao da  Gradska vlast kontinuirano radi na stvaranju svih infrastuktrurnih preduslova za konekciju objekata u Agroindustrijskoj zoni na vodovodnu, kanalizacijonu i strujnu mrežu.

„Gradiška je prepoznatljiva i pogodna sredina  za relizaciju domaćih i stranih investicionih projekata i ona opravdava svoj status grada sa BFC sertifikatom sa povoljnim uslovima za  investiranje. Pored ovog privrednog subjekta na području Agroindustrijske zone uspješno posluje još preduzeća, što je pokazatelj da Gradska uprava ozbiljno radi na razvoju privrede“, istakao je Adžić.

Vlasnik kompanije „Kalcedonija“ Frančesko Lufoli rekao je da je prije godinu dana počeo da gradi fabriku u Novoj Topoli i da je uz pomoć grada i gradonačelnika u kratkom roku uspio da završi dosta radova.

„Trenutno sve faze završetka ove fabrike nisu gotove ali krajem juna će jedan dio fabrike biti završen, u koji će biti preseljen trening centar i započeta proizvodnja. Razlog zašto sam baš odlučio otvoriti pogon  na području Gradiške su blizina graničnog prelaza, veliki broj radnika koji traži posao i blizina naše fabrike u Varaždinu“,  rekao je Lufoli.