Arhive kategorije: Privreda

PIK “Mladen Stojanović” -DISTRIKT CEROVLJANI

Llubomir-Ljubo Lakić, poljoprivredni tehničar

Na Državno poljoprivredno dobro početkom septembra 1945. dolazi Nikola Janković gdje je zatekao agronome Rudolfa Matolnika, vršioca dužnosti upravnika i drugaricu Ružu Marković. Matolnik je Nikoli  detaljno objasnio zaduženja i tako je postao prvi ekonom Dobra, Neposredno po preuzimanju dužnosti, otpočela je aktivnost u prikupljanju stoke, inventara, opreme i dr.

U Novoj Topoli je bilo sjedlšte uprave narodnih dobara. Tu su bile tri zaprege i tri kočijaša. sa ormom i kolima u dosta lošem stanju. Uprava je te zaprege ustupila i mi smo ih preveli u ekonomsko dvorište bivšeg njemačkog naseljenika Johana Jansena, gdje je bila privremeno smještena uprava Dobra. U tom krugu bila je jedna manja prostorija koja je služila kao radnička menza, zatim jedna staja gdje su smješteni konji i jedna staja u koju su bile smještene 23 krave, raznih križanaca, 0d kojih su neke bile vrio dobre muzare. Krave su bile hranjene u štali jer je godina bila jako sušna. Trava je bila skoro sva pogorjela, tu su zatečena još dva konja od kojih je jedan bio privatno vlasništvo Miloša Novakovića  koji je bio tada pazitelj imanja.

Zaokruženo imanje sastojalo od nekoliko bivših njemačkih imanja. Protezalo se od Šlblć Hana do sela Karajzovaca i do seia Mašića, glavnom državnom cestom od Šibić Hana do raskršća koje se odvaja za Srbac i selo Razboj i na drugoj strani ceste koja vodi za Podgradce. Uzet je mlin za imanje koji se vać nalazio u Novoj Topoli (nekada pripadao Nijemcu. Pored toga mlina zaokružena ie još jedna veća parcela zemljšta koia će kasnije poslužiti za smještaj onih gazdinstava i posjednika koji su bili u granicama imanja kao npr: Prohaske, Manojlovići, Matijaši i drugi.

U krugu gdje se sada nalazi imanje bilo je mnogo posjeda bivših Nijemaca, s jedne i druge strane ceste unutrašnjih posjeda. Prilazi posjedima bili su izgrađeni tvrdi putevi od ceste prema posjedu i tvrdi putevi za koje su bila vezana okolna sela. Pokraj ceste je bilo sa obe strane mnogo kuća u kojima su živjeli doseljenici.

Bivši mlin (u kojemu su smješteni HZ RO RSP i uprava OOUR “Ratarstvo“) bio je sav razrušen i zapaljen, Preko puta toga mlina bila je škola časnih sestara, koja je također bila razrušena i paljena. Na sadašnjem ekonomskom dvorištu. Bilo je trapističko imanje koje je bilo opasano dupiim zidom od clgle visine do 2.5 m, pokriveno sa dva reda crijepa i zaliveno cimentnim malterom i staklom. Trapistički privredni centar je paljen i izgorio. To je bila ruševina osim okolnih zidova dvorišta, na kojima je postojala jedna velika željezna kapija. Pod dvije velike zgrade nalazio se podrum u kojima su bile ostale prese i nešto kalupa za proizvodnju čuvenog sira trapista. U samom dvorištu se nalazila jedna manja zgrada u kojoj je stanovao jedan Poljak sa porodicom. ranije sluga kod Trapista, a poslije iselio u Poljsku.

U selu Trošeljima našli smo dvije mlade omice kobiie, a koje su nekad pripadale Nijemcu Gabrijelu. U septembru mjesecu stigle su iz Bugarske 4 kobile i dva pastuha gidranske rase koje su bile određene za priplod. Ova grla su služila za vožnju fijakera. Ubrzo iza toga na imanje je došao  Jovo Marković prvoborac  i demobilisani kapetan prve klase. Postavljen je za pomoćnika upravnlka.

Dobru je dodjeljeno 10 pari mula upućenih kao pomoc UNRRA~e. Ostale

su kod nas do 1946 kada ih je JNA povukla za svoje potrebe. Pane Šestić je bio prvi mljekar i sirar. U Topolu su stigli prvi traktori također od UNRRA-e (marke FORDSON) i vučni dvobrazni traktorski plugovi.

Vuruna Ostoja koj se nalazio na siužbi kod Okružnog narodnog odbora, ove je traktore prevezao do Dobra. Na imanje je došao i novi upravnik Ing. Milan Vukić i tada se konačno oformila mala ekipa koja se uhvatila u koštac sa mnogim problemima i otpočeia sa pravim radom.

Sa ing. Vukiéem na imanje je sligao i Muhamed Dabulhanić koji je u prvo vrljeme bio i knjigovođa i blagajnik. Ubrzo je otvoren Žiro račun, otvoreni krediti (po raznim partijama, za nabavke i snabdijevanje Dabuihanić je otišao u rudnik Ljubiju, i tamo je nabavio dosta suđa od aluminija (porcija) i pribora za jelo. Konačno je na imanju počela i sjetva pšenice i ječma Pšenica je sijana omaške iz ruke, jer nije bilo poljoprivrednih mašina da bi se posao obavljao na savremeniji način. Vreće su donosili sami seljaci iz sela. Sjeme smo izvozili u kadama iz kupatila na poije i take obavili sjetvu na 300 dunuma pšenice i 50 dunuma ječma.

Drljanje žita obavljeno je Iokomobilom na koju se moglo vezati šest drljača, dok je nešto rađeno sa traktorskim drljačama koj je kovač Stevo Ilić sam pravio. Tada je na imanje stigao Radovan Rade Gaković koji je bio nabavljač. Ujedno je bio i prvi sekretar Partijske organizacije, koja je formirana u oktobru 1945. .

Prvi novi traktoristi i novi traktori dovedeni su na imanje da izvode praktične vježbe(oranje), pružale su se prve brazde pripreme za jesenju sjetvu. Zemljište je bilo jako suvo i nepodesno. ali je bila jaka volja i Ijubav za rad, Stigla  je i sjemenska pšenica na sedam kamiona. Smještena je u sadašnju kino salu. Tu je vršeno prečišćavanja sa običnim mierima‘ jer je selektor Petkus dobiven tek koncem 1946. godine, Tako  se uveliko spremalo za jesenju sjetvu. Dobijeno je i nešto sjemenskog ječma, Bran je i kukuruz koji je ostao iza Nijemaca. Radne snage je bilo malo, sve dok se nisu počeli vraćati  ljudi iz izbjeglištva

U Novo Topoli je bio formiran Iogor od Nijemaca iz koga su uzimati kao radna snaga za obavijanje poljoprivrednih radova, popravijanje stanova i štala, Formirane su i neke radionice (bravarska, kovačka. mehaničarska) U tim radionicama radili su samo ljudi iz logora, a bilo je i nekoliko naših radnika među njima je bio i kovač Stevo Ilić iz Karajzovaca. Odmah se pokazala potreba za formiranjem veće menze gdje bi se hranili logoraši, ostali radnici i službenici imanja.

Hranu smo dobijali trebovanjima od Narodnog odbora sreza Bosanska Gradiška.  Jednu zgradu u blizini ekonomskog dvorišta osposobiil smo za Radnički dom u kojem se okupljaia omladina (sa imanja i okolnih sela). Bila je formirana prva Omladinska organizacija, u kojem su bili i bivši Skojevci), Sekretar je bila Mira Risojević, ona je bila pomoćnik mljekara.

Formirana je i prva Sindikalna podružnica, a prvi predsjednik podružnice izabran je Jovo Marković, a sekretar je bio (Ljubomir Lakić). Blagajnlk je bio Pane Šestić. Bila su još dva člana Upravnog odbora

Ministarstvo poljoprivrede posudilo je dva inžinjera iz Hrvaiske (Krstu Kiša, stočara i Nikolu Mateka. ratara). Svako veče je bila dispozicija rada, na kojoj sa direktorom zajedno, izvršavali referisanje izvršenih radova. završenog rada, primani su zadatci za nastavak radova narednog dana, Bila je formirana i tzv. treća grana, koja se bavila kapitalnom izgradnjom (adaptacijom budućih stanova i ostalih potrebnih prostorija). Do zime je smješten veliki broj Ijudi. Pojedine radionice su stavljene u pokret. Raspoređivanje radnika i zaprega na radna mjesta i tekuće poslove svakog dana pripalo je Ljubomiru Lakiću.

Na jutarnjim dispozicijama rasporedjivani su radnici i zaprege za prioritetne radove koji su se trebali toga dana izvršiti iIi koji su se morali izvršiti u dogledno vrijeme.

Po odobrenju Komande logora iz Nove Topole osposobljene su dvije veće zgrade, u koje su smješteni logoraši, Oni su bili raspoređeni na stalna radna mjesta. Naši radnici su bili slabo obučeni i odjeveni. Odvojen je jedan Nijemac logoraš koji je pravio klompe za radnike. Veći dio tekstilne odjeće dobijan je od NO Bos. Gradiška i od Crvenog krsta, Pokrenut je mlin u Novoj Topoli koji  je mnogo koristio, jer je od njegovog ušura korišteno brašno za hljeb. Ostalo je korišteno za stočnu hranu.

Drugom polovinom mjeseca oktobra preuzete su junice koje su stigle lađama u Vukovar. To je također bila pomoć UNRRA-e Junice su bile sivosmeđe alpske pasmine. Preuzeto je oko 60 komada na Vukovarskom imanju ‘Ovčara“.

Zbog nedostatka radne snage išli su i 10 Iogoraša i 2 naoružana čuvara. Junice smo transponovane željeznlčkim vagonima do Okučana. a odatie pješke. Željeznica je bila jako opterećena, pa se uz velike napore stiglo do Okučana. Taj put je trajao oko osam dana.

Najveća je borba bila za pojenje stoke, jer je na prugama bilo otežano snabdjevanje vodom. Hrana za stoku dobivena je od samog imanja Ovčara.

Za ove junice bile su pripremljene postojeće adaptirane štale.

Stočari su bili logoraš Anton Kale, koji je bio pravi stručnjak za taj posao. Dobijeno je također i deset pari kobila od UNRRA-e koje su bile smještene u Osjeku na Tenskom Antunovcu, jednoj od uprava Poljoprivrednog dobra Osijek.

Kobile su dopremili u Novu Topolu. Veiiki doprinos kod izbora kobila za naše Dobro imao je  Risto Antunović, tadašnji generalni direktor Poljoprivrednog dobra Belje.  Nije bilo dovoljno orme, za  zaprege. Po saznanju da ih izrađuje Vojno tehnički zavod u Sarajevu naručeno je dvadesel pari ormi i dvadeset komada zaprežnih kola, Nacne za kola pravili su sami, točkovi su bili drveni okovani željeznim šinama.

Do dobivanja ove opreme, jedan broj mula davano je seljacima na posudbu da obavljaju Jesenju sjetvu, a jedan broj koristili u  poslovima na imanju. U nedostatku opreme kupljeni su štrikovi-kajase i povodce  ulare, Pred kraj mjeseca oktobra 1945 došla je naredba da u preduzeću “Mesopromet” Beograd preuzmu svinje za tov. Na taj put išli su Lakić  i dva pratioca. Iz Beograda su se uputili na Ub jer je  trebalo da se izvrši nakup svinja Pošto tu nisu našli svinje vratili su se opet u Beograd ali svinja nije biio U januaru mjesecu 1945. godine preuzeli su u Subotici 200 komada nazimadi, vozom dopremili do Okučana i kamionima do Nove Topole.

U januaru mjesecu 1946, godine u Topolu su stigli i neki novi službenici, upućeni od Ministarstva poljoprivrede. Popunjavaii su 39 mjesta u žitnom i tehničkom magazinu. Na Dobru su često doiazili pomoćnici ministra poljoprivrede viade NR BiH inženjer Abdurahman Tupara i Džemal Drace. Naročito čest gost Dobra bio je  Tupara. Prisustvovao je našim sastancima i konferencijama, učestvovao u raspravama i davao korisne savjete, Mnogo je doprineo izgradnji Nova Topole.

U prolieće 1946. godine na Dobro je stigla ekipa geometara iz NOS-a Bos. Gradiška koju su sačinjavali. Rastko Mikulić. Enes Maglajić i Romano Maier. Oni su izvršili premjer imanja izdvajali su privatno od društvenog zemljišta uz prisustvo članova Debra radi njihove arondacije i dobijanja u zamjenu drugih parcela.van posjeda Dobra. To je trajalo skoro čitavu 1946. godinu. Na dobro je 1947. godine došla i ekipa stručnjaka iz Zagreba koja je pomogla u izboru lokacije za izgradnju pojedinih objekata. Poslije toga iz Zagreba je stigao i prof, dr, Karin Prsačić-Sosiarit, koji je izradio prvu gospodarsku osnovu Dobra. Svim ovim ekipama trebalo je obezbjeditl smještaj, ishranu. prevozna sredstva Naročito je teško bilo sa prevozom pa smo nabavili dva fijakera putem raznih akcija kojih je bilo mnogo u Novoj Topoli  rušeni su neuponrebljivi objekti i čistio teren za nove objekte‘ Građevinske radove na novim objektima preuzelo je Građevinsko preduzeće “Pavao Radan“ iz Banja Luke, pod rukovodstvom inženjera Jave Vulina. Prvo je uslijedila izgradnja velike šupe sjenika. staje za goveda, remize a zatim adaptaclja bivših trapističkih skladišta.

Kao materijal za ovu gradnju korištena je cigla bivših zidina trapističkih objekata. Oblovina je nabavljana iz državnih šuma u okolini Podgradaca i rezana je na tamošnjoj pilani. Građa je  uglavnom prevožena zaprežnim kolima, a ponekad  smo se koristili i šumskom željeznicom iz Podgradaca u dužini od 15 km. Kad su geometri završili premjeranje Dobra i postigli nagodbu sa privatnicima bolja su se imanja našla u krugu Debra, zvučene su granice utvrđenih tabli.

Omeđavanje je rađeno zaprežnim plugom i kočijaš Stojan ŠIjivar je imao “Strašno oko“ za pravac izvlačenja brazda 0d 2000 metara dužine. Godine 1946. stigli su i traktori Fordson Mayor. Bilo ih je 5, od njih jedan je imao gumene točkove. zbog čega je bio podesan za transport Na ovim trakiorima su radili traktoristi Rajko Vidović, Mile Balaban, Mile Vuruna, Anton Mur i Fric Satlmajer. 

Ovi traktori su bili stalno iskorištavani oko oranja. sjetve i drljanja. Dobijene su i prve drijače koje su se mogle kačiti na ove traktore sa hidraulikom a mogle su i da nose sva viseća oruđa. Naše istovarne stanice bile su Okučani i Zalužani. Na ove stanice je stizalo mnogo robe koja je slata distribmivnim putem, U toku 1946. godine dodijeljana su dva kamiona jedan 0d 4,5 tone marke “Ševrolet“ i drugi manji marke “Gal” iz SSSR, Na ovim kaminoima prvi šoferi bili su, Živko Novaković i Ivica Glavaš.

Ova su dva vozača bili dobri automehaničari. Negdje kod Bos. Novog pronašli su neispravan kamion marke “Diamon” od 10 tona i motor od nekog njemačkog tenka kojeg su izvadili i dopremiii na Dobro. Motor su ugradili u kamion i osposobili ga za upotrebu. Kamion je bio veiika pomoc Dobru, pa je konačno pitanje transporta bilo riješeno. Za vozača kamiona postavljen je Bogdan Novković.

Vozila su radila u više smjena jer je bilo vrlo mnogo transporta. Da bi stoku mogli ishraniti, u toku 1946‘ godine, jer se broj stoke osjetno povećao sijana je  jara zob, stočna repa, sirak i druge trave, Oformljen je manji povrtnjak kojim je jedno vrijeme rukovodio jedan logoraš, a potom ga preuzeo Bogdan Makić iz Romanovaca. Pored proizvedenih količina stočne hrane na Dobru je morao bili izvršen nakup još dosta količina sijena i krmiva za ishranu.

U tu svrhu objavljeno je u okolnim selima da Državno Dobro otkup|juje sjeno, a zaprimano je komisijski, Vršena je procjena vozova od oka Jednu količinu sijena dobili smo od preduzeća “Stočar‘ koje je imaio na području Srbca svoju otkupnu mrežu (rukovodio je Nikola Backonla) Skupijeno je sijeno na tadašniem imanju Cerovljani. U toku žetve sve pokošeno zrno pokošeno je sa akcijama. ručno i sadjevano u kamare. Osposobljene su mašine za vršidbu. iokomobili i samohodi- Njima je rukavao Branko Baštinac iz Romanovaca On je kod bivših vlasnika radio sa tim istim mašinama.

U proljeće 1946 godine zasijane su neke količine kukuruzom. Špartan sa zaprežnim sparatarima, a okopavano dobrovoljnim akcijama. Jedan broj radnika angažovan je kao sezonska radna snaga.

Nabavijen je veliki traktor za oranje puteva da bi se 59 tabli mogle objediniti

Prilikom rada u poljima i kraj same ceste nađen je veći broj parlizanskih grobova. Formirana su dva kompleksa zvana “Partizansko groblje“. Nedjeljom smo vršili kupljenja i prenosili posmrtne ostatke u zajedničke grobnlce. Podignut  im je skroman spomenik.

Početkom godine 1947. za upravnika distrikta (uprave) Cerovijani postavljen je Ljubo Lakić. To imanje je takođe zatečeno u lošem stanju a kuće, koje su bile građene od ćerpiča, porušene i bez vrata i prozora. Trebalo je odmah prići saniranju objekata To je radila  postojeća radionica u Novo] Topoll

Sve je pripremljeno za stanovanje do kraja marta kada je doseljen inventar za menzu i kancelariju, Preseljeni su i dva iii tri para konja i kočijaše koji su bili blizu toga imanja. Nešto radnika primili su iz okolnih sela: Cerovljani, Satari i Bukvik. Pored dužnost upravnika Ljubo je vodio i menzu i priručni magazin i to sve dok nisu stvorili uslove za prijem jednog grupovođe.

U  mjesecu aprilu u Ceruvljanima izvršeno je oranje i sjetva jare zobi. jer se prlje nije moglo početi sa radovima zato što je zemljišie bilo izloženo uticaju podzemnih voda U tom mjestu je bilo ratno poprište, zemljište je bilo jako zakorovljeno i izrasla je šikara. To smo morali čistiti da bi se stvorile obradive površine posijana je zob, od koje je proizvedeno oko 11 vagona zrna,

Tokom Ijeta je izvršena kosidba samovezima i vršalicama. U toku jeseni

pobrano je nešto kukuruza koji je smješten na postojeće tavane. U maju  iz Topoie preseljene su tri krave da bi  imali mlijeka za menzu. Preseljeno je i oko 40 komada junica koje su se nalazile preko ljeta na ispaši u Cerovljanima.

U proljeće je počela izgradnja jedne otvorene staje za smještaj junica u toku zime. Međutim, u staju su prvo došIe svinje nabavljene iz prvog otkupa na području okolnih sela u toku 1947. godine. Svako domaćinstvo je dobilo rješenje koliko mora predati svinja u naš objekat (od 1-4 komada) to je određivala posebna komisija Narodne vlasti. U komisiju za prijem svinja bili su određeni: Đorđo Dragojević. sekretar mjesnog odbora. Branko Sladojević i Ljubo Lakić. Prvog dana otkupa koji je trajao 7 sati ujutru do 7 sati naveče, sakupljeno je 700 komada svinja. Svinje su odmah cijepljene i nakon karantina bile odaslane u Novu Topolu,

S proljeća 1947. godine na Dobro su počeIe pristizati ekipe Poljoprivrednog zavoda iz Banja Luke koje su postavljale oglede sa raznim travama. Ogledno

polje nalazilo se u blizini bivšeg Baltovog kućišta. I na ovom disiriktu su radiii geometri iz Bosanske Gradiše. Proveli su arondaciju. Po istom sistemu snimili su imanje. Postaviii su geometarske tačke kao i u Topoli. Na taj način  izvukli i parcelisali table koje su imale svoje brojeve.

U to vrijeme logoraši su otišli van Bosne, a na njihovo mjesto došlo je nešto  Grka koji su se nalazili u izbjeglištvu u našoj zemlji i bivši Njemački vojnici – zarobljenici. Među njima imali smo Čeha veterinara Karela Fihla koji je kasnije ostao na Dobru i tu proveo više godina, Zatim nekoliko traktorista i ostalih majstora.

Plodosmjena usjeva vršena je u dogovoru Kolegijuma stručnjaka i na taj način su gajene mnoge kulture. iz svega se vidi da se tada nije moglo nešto drugačije ni uraditi.

Ekonomisti nas lažu već decenijama

Ne namjerno, ali i dalje griješe.

Prvo maknimo kritičku definiciju. Kad sam prvi put čuo izraz „neoliberalizam“, dočarao mi je u glavi novo doba bistrih očiju, upućenih hipija s progresivnim programima. Pogriješio sam. Neoliberalizam i njegove politike teže privatnom sektoru dati sve više, a javnom sektoru sve manje kontrole nad kapitalizmom slobodnog tržišta. To je ekonomska filozofija koja teži privatizaciji, deregulaciji, globalizaciji, slobodnoj trgovini, štednji i smanjenju državne potrošnje.

Neoliberalizam su sredinom 1980-ih slavno podržavali predsjednik Ronald Reagan i premijerka Margaret Thatcher i od tada je vrlo popularan među bogatašima. To je pokretačka snaga naše ekonomije u posljednja četiri desetljeća. Ova ideologija je glavni doprinos stambenoj nesreći 2008. godine, degradaciji okoliša i klimatskim promjenama, intenziviranju nejednakosti bogatstva i dječijeg siromaštva, propadanju javnog zdravstva i obrazovanja, prenošenju bogatstva, izboru Donalda Trumpa , pa čak i pretjerani efekti epidemije COVID-19 na smrtnost i ekonomiju.

Njegova popularnost u sektorima ne tako bogatih (iako nemaju pojma što je neoliberalizam, a još manje da je štetan za njihovu dobrobit) može se objasniti propagandom koju imućni mogu priuštiti širenju na razne načine u štampi, radiju , TV i internet. Njihova je poruka ocrniti sindikate (da bi radna snaga bila jeftina), stigmatizirati državnu potrošnju kao rasipnu (osim vojske od koje zarađuju), smanjiti poreze za bogate (jer su izvor svih poslova, a vlada bi samo trošila novac ionako) i deregulirajte poslovanje i finansije (jer je na taj način efikasnije – uzimati novac). Ponavljaju te mantre iznova i iznova dok im ljudi ne povjeruju, čak ni ekonomisti.

Spomnite ‘neoliberalizam’ gotovo svi će vjojatno samo sleći ramenima i reći’Ne znam stvarno što je to.’ Ako pitate Rusa za komunizam, neće ​​pretvarati se da ne zna šta je to.

Sa Amerikancima to nije pretvaranje. Prazan pogled je stvaran. Ne znamo koja je sveobuhvatna ekonomska teorija koja je ugrađena u našu vladu od Ronalda Reagana uzrokujući poražavajuće probleme s našom ekonomijom i našim društvom. Zapišite ovo i ne zaboravite. To je neoliberalizam!

Bogati znaju kako je snaga neoliberalizma u njegovoj anonimnosti. Sve dok proletarijat ne može imenovati svog neprijatelja, kako ga znati čak i tamo, a još manje osmisliti odbranu ili kontranapad?

Neoliberalni ekonomist vjeruje da: 1) povećanje plaća ubija radna mjesta, 2) povećanje poreza ubija ekonomski rast i 3) vladini propisi smanjuju efikasnost poslovanja.

Neoliberalizam je u osnovi ekonomski i socijalni scenarij koji je vlada slijedila posljednjih 40 godina, nakon Ronalda Reagana, i zamalo uništio ovu naciju. Uzmimo jedno od ovih neoliberalnih uvjerenja i pažljivo ih ispitajmo kako bismo shvatili zašto se posljednjih četrdeset godina ekonomske ideologije temelji na lažnim uvjerenjima.

Laž broj jedan: Povećanje plata ubija radna mjesta.

Od kraja Drugog svjetskog rata do 1963. godine, najviša granična stopa poreza na dohodak iznosila je 91%, osim par godina kada je iznosila 92%. Godine 1964. dobili smo veliku poresku olakšicu na 77%, a zatim na 70% 1965. godine i zadržao se na 70% dok Reagan nije stupio na dužnost 1981. godine, a dosegao je 50% i od tada se spušta prema dolje na svoje sadašnje bedno stanje 37%. Dakle, ako ikada izmislimo vremensku mašinu, moramo se vratiti u 50-e i reći im koliko se loše zajebavaju uništavajući ekonomiju visokim porezima. Oh . . čekaj! To su bile najbolje decenije za SAD u financijskom smislu, posebno za siromašne i srednju klasu.

Neoliberalni ekonomisti jednostavno ne završe rečenicu. ‘Povećanje poreza ubija ekonomski rast računa bogatih u švicarskim bankama.’ Uvijek zaborave spomenuti taj posljednji dio. A bogati ne posjeduju neku velesilu stvaranja radnih mjesta. Postoji nekoliko genijalaca poput Elona Muska i Sir Richarda Bransona koji svoje ideje redovito ostvaruju stvarajući čitave industrije i radna mjesta koja idu uz njih. Većina od 1% ponija su trikovi koji bi svoje bogatstvo radije povećali ljigavijim metodama poput kupovine monopola i poreznih olakšica ili tjeranja konkurencije iz poslovanja.

Izgubili smo rat protiv siromaštva. Sada živi veći procenat ljudi u siromaštvu nego 1969. godine i njihov stepen siromaštva je ozbiljniji, na nivou zemalja trećeg svijeta. Obitelji koje žive s 2 dolara dnevno. Što se toga tiče, ljudi ne bi trebali živjeti tako u Americi ili bilo gdje drugdje. Potrebna im je bolja podrška za uzdržavanje, a za to je potreban porezni novac. Nejednakost bogatstva sada je veća nego bilo kada u istoriji, jer moderna tehnologija omogućava kupovinu toliko više lične moći i uticaja po relativno maloj cijeni. Ne uzbuđujte se, to je i dalje više nego što si vi ili ja možemo priuštiti.

Problem s ljudima koji žive na marginama i egzistiraju je u tome što sve o čemu razmišljaju – da li će imati sljedeći obrok, hoće li moći platiti stanarinu ovaj mjesec, da li će se porezati guleći krumpir i dobiti gangrenu i ako se to dogodi izgubit ću ruku . Osim što je moralno odbojan, ovo je gubitak snage. Ne možete odgajati djecu u takvom okruženju i očekivati ​​da ona daju svoj doprinos. Ne znamo odakle dolazi naš sljedeći Einstein, Newton ili Feynman. Mi kao nacija moramo početi igrati punom snagom da bismo bili konkurentni i preživjeli kao civilizacija.

Laž broj dva: Povećavanje poreza ubija ekonomski rast.

Od kraja Drugog svjetskog rata do 1963. godine, najviša granična stopa poreza na dohodak iznosila je 91%, osim par godina kada je iznosila 92%. Godine 1964. dobili smo veliku poresku olakšicu na 77%, a zatim na 70% 1965. godine i zadržao se na 70% dok Reagan nije stupio na dužnost 1981. godine, a dosegao je 50% i od tada se spušta prema dolje na svoje sadašnje bijedno stanje od 37%. Dakle, ako ikada izmislimo vremensku mašinu, moramo se vratiti u 50-e i reći im koliko loše zajebavaju uništavajući ekonomiju visokim porezima. Oh . . čekaj! To su bile najbolje decenije za SAD u financijskom smislu, posebno za siromašne i srednju klasu.

Neoliberalni ekonomisti jednostavno ne završe rečenicu. ‘Povećanje poreza ubija ekonomski rast računa bogatim u švicarskim bankama.’ Uvijek zaborave spomenuti taj posljednji dio. A bogati ne posjeduju neku velesilu stvaranja radnih mjesta. Postoji nekoliko genijalaca poput Elona Muska i Sir Richarda Bransona koji svoje ideje redovito ostvaruju stvarajući čitave industrije i radna mjesta koja idu uz njih. Većina od 1% ponija su trikovi koji bi svoje bogatstvo radije povećali ljigavijim metodama poput kupovine monopola i poreznih olakšica ili tjeranja konkurencije iz poslovanja.

Trebaju nam porezne stope 50-ih i 60-ih. Bogati trebaju ponovo početi vući vlastitu težinu. Neće potrošiti dovoljno u tržišnoj ekonomiji da pomognu. Ne mogu kupiti toliko više cipela, automobila, kuća, sretnih obroka i lattea od sljedećeg tipa. Mislim, mogli bi, ali neće. Njihov novac od poreza može, međutim, platiti prijeko potrebnu infrastrukturu, zdravstvo i obrazovanje, tako da zaista možemo zaintrigirati ekonomiju i pustiti da inovacije postignu nove korake.

Laž broj tri: Vlasni propisi smanjuju efikasnost poslovanja.

Ako ćete primijetiti, toliko smo ublažili propise o preduzećima, a poduzeća su postala toliko efikasna da će spremati planetu. Ovo je kapitalizam na steroide koji se troši u proljetnim praznicima za vrijeme epidemije bubonske kuge. I to su samo klimatske promjene.

Moramo vratiti industrijske propise u industrijskim razmjerima. Nema više zarađivanja novca od mogućnosti nanošenja industrijskog otpada na zajedničko javno blago poput atmosfere i prirodnih plovnih puteva i okeana bez ikakvih troškova ili rizika ili bez dugoročnih planova posredovanja. Moramo vratiti EPA i dati mu očnjake kako bi se te stvari mogle regulirati!

Nema više planiranog zastarevanja. Gledajte, prodat ću vam sve ove prekrasne uređaje za ogroman novac, ali to će biti sranje za nekoliko godina, a vi ćete se morati vratiti i kupiti još. Ne brinite Nećete to morati raditi još jako dugo jer mi uništavamo planetu u procesu stvaranja milijardi novih uređaja svake godine. To je otprilike najbolesniji, najstrašniji poslovni etos za koji sam ikad čuo, ali mi o tome zapravo razmišljamo kao o načinu na koji se to sada radi u tom blesavom starom poslovnom svijetu. To treba urediti!

Ovo se ne odnosi samo na uređaje. Zaista mislite da veliki igrači genetski modificiranih organizama neće uzeti stranicu iz ove knjige i početi izrađivati ​​GMO tekstil za odjeću koji se brže troši? Jeste li primijetili koliko se brzo troši vaša nova pamučna odjeća ili plahte u odnosu na onu koju ste posjedovali u prošlosti? To se ne može kontrolirati jednostavnim pregledom. Ova tehnologija zahtijeva resurse vlade da uopće shvati kako pokušavaju zeznuti potrošača. To treba urediti!

Nema više poklanjanja prirodnih resursa za bagatelu. Ako neko želi izvaditi milione barela nafte ili milijarde galona vode ili stotine tona zlata sa zemlje u javnom vlasništvu i prodati ga po cijelom svijetu, mi, građani Sjedinjenih Američkih Država, trebali bismo dobiti sajam dogovor za taj resurs. Naše nacionalno bogatstvo i nasljeđe rasprodaju se ispod naših nogu za novčiće na novčanici od stotinu hiljada dolara. To treba urediti!

Homo Economics:

Neoliberalne ekonomske teorije temelje se na mitskom biću zvanom Homo economicus. Ovo je idealizirani model koji se koristi u izradi ekonomskih teorija. Model je savršeno racionalan s interesima i preferencijama i uvijek donosi odluke da udovolji ili poveća te interese i preferencije. Drugim riječima, savršeno sebično biće bez obzira na tuđe interese ili sklonosti. Neoliberalna ekonomska teorija zasniva se na sociopati. Je li onda čudno da je dvadeset jedan posto izvršnih direktora korporacija sociopat?

Neoliberalna ekonomska teorija primijenjena kao gigantski eksperiment na našoj ekonomiji omogućila joj je da pređe u degenerativni oblik kapitalizma gdje se novac izravno prenosi na moć sposobnošću kupovine zakonodavstva omogućavajući pojedincu ili kompaniji konkurentsku prednost nad svima ostalima. U ovom sistemu, ili da nabave propagandu kako bi ubedili ljude da daju svoje naloge ili da nabave plaćenike koji će se fizički pobrinuti za situacije koje se sami ne bi usudili.

Više se ne vodi računa o većem dobru cijelog sistema korporacije koja uključuje radnike, kupce i okoliš.

Zašto ne kažemo ovim neoliberalnim ekonomistima da krenu u pohod? Mi to možemo. Ekonomiju nazivaju sumornom naukom. U sadašnjem stanju, nazvao bih je bezdanskom naukom. Ovo bi i dalje bilo netačno jer to uopće nije nauka, čak i sa svom matematikom koju vidite u tim udžbenicima. Upravo su te zamišljene ideje o tome kako ekonomija funkcionira. To je više sistem vjerovanja.

Izjavimo da ćemo vjerovati u nešto drugo. Vjerovat ćemo u homo ekonomu koji je pametna, poštena, puna ljubavi, velikodušna osoba. Onaj koji ne bi zarađivao uništavajući planetu ili kupujući monopole da uništi konkurente i prevari kupca. Zapravo, zamijenimo Homo economicus s Homo sapiens, stvarnom osobom, koja može uravnotežiti dobit, nadgledajući poštenu raspodjelu bogatstva i upravljati resursima i otpadom na boljitak društva, a ne na njegovu štetu.

Kako to radimo? Prilično sam siguran da je trenutna administracija veliki ljubitelj neoliberalne ekonomije, bili oni toga svjesno ili ne.

Autor:Glen Hendrix

Globalna potrošnja na blockchain rješenja će skočiti za 188 posto do 2024.

Blockchain tehnologija uzletjela je na razinama iznad onih vezanih striktno za kriptovalute pa Aksje Bloggen prognozira da će do 2024. na rješenja vezana uz nju biti potrošeno 19 milijardi američkih dolara na globalnoj razini. Osjetno je to povećanje jer u 2020. potrošnja je bila na 4,5 milijardi dolara. To je 188 posto rasta koji se prognozira kroz tri godine.

Također, u 2021. bi potrošnja trebala biti na 6,6 milijardi dolara, što je u odnosu na petogodišnje razdoblje rast od oko 70 posto posto. Dokaz je to da IT industrija proučava blockchain i traži načine kako ga implementirati u svakodnevicu, prvenstveno zbog sigurnosti i praktičnosti koju nudi. A to se ne bi prepoznalo da nije tolike popularnosti kriptovaluta unazad nešto više od jednog desetljeća. Inovativnost u tom smislu je potpomogla razvoju drugih segmenata.

Naime, za blockchain računalni stručnjaci tvrde da se ne može “probiti” i da zbog toga u nekim većim okvirima izvođenja transakcija postaje nekorisna, a samim time završit će na marginama. Ako je vjerovati financijskim stručnjacima. Nije potreban posrednik prilikom transakcija i samim time sami koncept bankarskog sektora nekako pada u vodu. No, problem je i što se transakcije mogu pratiti. I na tome se lome koplja. Barem kad se radi o financijskom segmentu korištenja blockchaina. Izvan svijeta kriptovaluta, situacija je nešto drugačija, ali temelji nisu.

Jer, zbog načina na koji je tehnologija izvedena nudi se kao idealno rješenje na mnogim poljima, ponajviše onom vezanom uz Internet stvari (IoT), koji će procvjetati čim mobilne mreže pete generacije (5G) postanu stvarnost. Dakle, na desetke milijarda spojenih uređaja, stotine milijarda američkih dolara u prihodima… Treba to zaštititi i objediniti na najjednostavniji način. A ostaje dojam da je to upravo blockchain.

izvor:ict

Stvoren u inat Turcima: Nije nastao u Francuskoj kao što mislite, a evo zašto važi za skupo pecivo

Iako nacionalni proizvod Francuske, kroasan je nastao u Austriji i to “u inat” Turcima. Ta priča je, zapravo, vrlo interesantna: davne 1683. godine Beč je bio pod opsadom Turaka, mada su uprkos teškoj situaciji – pekare radile punom parom.

Jedan od radnika pekare je začuo sumnjive zvuke i alarmirao stražu, a onda je otkriveno da se ispod Beča kopaju tuneli. Napad Turaka je spriječen, te je stoga, u znak pobjede, pekar napravio pecivo u obliku polumjeseca – simbola koji se nalazi na zastavi Turske.

Zato se za svaku vrstu kroasana koristi izraz “bečko pecivo”, i rado se konzumira u toj zemlji, posebno uz kafu, mada se svakako odomaćio u Francuskoj. Ali, tek nekoliko vijekova kasnije. Naime, nostalgična Marija Antoaneta je kuharima dala instrukcije da naprave “bečko pecivo”.

Sam izraz “kroasan” na francuskom jeziku znači polumjesec. Zanimljivo je i to da se pogrešno interpretira njena izjava: “Ako nema hljeba – dajte im kolače”, jer je ispravno: “Ako nema hljeba – dajte im kroasane”, piše Biznis Telegraf.

Dakle, ovo slatko-slano pecivo se sa dvora “spustilo” i među obične građane, ali je zadržalo svoju reputaciju. I danas je prilično skupo u svim evropskim poslastičarnicama i pekarama, iako je običnog sastava, lagano i vazdušasto. Više se vezuje uz ritual, nego što bi jedan kroasan mogao da vas zasiti.

Ipak, ako ostavimo po strani “priče sa dvora”, situacija u realnosti je ovakva. Austrijski oficir Augustin Zang je zbog jedne Francuskinje krenuo putem Pariza, a kako bi sebi obezbijedio egzistenciju – otvorio je malu pekaru, u kojoj je prodavao pecivo slično današnjem kroasanu.

Širom Grada svjetlosti osvanuli su plakati gdje se reklamira ovo pecivo, za koje se zainteresovala i pariska buržoazija. Posuto šećerom i obogaćeno bademima – neodoljivo je asociralo na Orijent. Ali, francuska kultura je, potom, “umiješala prste” te je obično tijesto zamijenjeno lisnatim, a sam kroasan je postao otmjeniji pekarski proizvod.

Osim tradicije i istorije kroasana, povezane i sa damama u Šanel kostimima, koje ispijaju jutarnju kafu i uživaju u “francuskoj poslastici”, na cijenu i renome utiču i sastojci poput putera. Opšte je poznato da puter diže cijenu svakog proizvoda, u odnosu na margarin, a ni kroasan nije izuzetak.

Danas, kroasan više nije tako običan (mada nikada nije ni bio). Kombinuje se sa slanim sastojcima, kao što su šunka i sir, ali i sa čokoladom, bademima, suhim grožđem. Prilikom pravljenja kroasana koristi se prilično velika količina putera, “zaslužna” za taj puterast, a opet hrskavi ukus.

Zapravo, iako se recepti razlikuju, većina dobrih kroasana napravljena je od najmanje 25 posto putera. To ujedno sugeriše da ovo ukusno pecivo nije baš najzdravije jesti svaki dan, ali i da cijena skače – kako skoči cijena maslaca. S druge strane, cijena putera ne raste “sama od sebe”, već je povezana s povremenom nestašicom mlijeka.

Budući da se sir i kajmak smatraju prioritetom u odnosu na puter, onda on postaje skuplji kako nestaju zalihe mlijeka. I za kraj još malo luksuza: prije nekoliko godina u Londonu je prodata najskuplja poslastica “cronut” (kroasan-krofna), za čak 1.500 funti. Poslužena je sa specijalnim šampanjcem i listićima zlata.

izvor:bisnisinfo

Predstavljeno odijelo koje tjera viruse

ZAGREB – Hrvatska modna i tekstilna kompanija Varteks predstavila je novitet na tržištu – muško odjelo s antiviralnim premazom, za koje tvrdi da smanjuje moguće prisustva više od 99 odsto virusa u roku od dva sata, ali ističe i da ne štiti potpuno od zaraze.

Reč je, kako se navodi, o tehnološkoj inovaciji u proizvodnji tkanine “ViralOff” koju je razvio talijanski proizvođač Marcoto u saradnji sa biomedicinskom kompanijom Poligijene.

“Ova tehnologija označava značajnu prekretnicu u tretiranju novih materijala i pomak ka zaštiti zdravlja koji moda može pružiti potrošačima”, saopšteno je iz Varteksa, prenosi Hina.

Marcoto tkaninu od koje je odelo izrađeno čini stopostotna runska vuna, a antiviralni premaz eliminiše viruse čim dođu u dodir s tkaninom i osigurava da u roku od dva sata virusi s odjeće nestanu, tvrde u Varteksu.

Ističu i da premaz ne predstavlja potpunu zaštitu od zaraze.

Aktivni sastojak premaza čini reakcijska masa titan-dioksida i srebro-hlorida, nanosi se na gotovu tkaninu proizvedenu od prirodnih vlakana kao što su vuna, pamuk ili lan, a siguran je u dodiru s kožom, ne izaziva alergijske reakcije i nije opasan za zdravlje odraslih i djece, kao niti kućnih ljubimaca, kaže se u saopštenju.

“ViralOff” premaz na tkanini takođe i štiti odjeću, dezinfikuje je, smanjuje potrebu za njenim čišćenjem te joj produžava vijek trajanja, a kako bi zadržalo svoju efikasnost odjelo s takvim premazom se održava suvim hemijskim čišćenjem koje neće narušiti njegova svojstva, naveli su iz Varteksa.    Agencije