Kako govorite kada govorite o mentalnom zdravlju?

Stigma, mitovi i zablude povezane s mentalnim poremećajima ili općenito problemima mentalnoga zdravlja negativno utječu na svakodnevni život osoba koje proživljavaju probleme mentalnog zdravlja što može voditi diskriminaciji i uskraćivanju čak i najosnovnijih ljudskih prava.

Stigmatizaciju možemo definirati kao proces negativnog obilježavanja osobe, dodavanja negativnih obilježja na temelju jedne karakteristike koju posjeduje. Podrijetlo riječi stigma puno govori o značenju toga naziva: riječ stigma na grčkome jeziku znači ‘naglasiti’, ‘istaknuti’, ‘označiti’ i nema negativno značenje. Pri preuzimanju te riječi u latinski jezik ona dobiva negativno značenje, točnije znači ‘sramoćenje’ i ‘degradacija’. Stigmatizacija osoba narušenog mentalnog zdravlja široko je rasprostranjena u društvu te ima negativne posljedice na osobu koja proživljava probleme mentalnoga zdravlja, njenu obitelj, ali i zajednicu. Uslijed stigmatizacije dolazi do povlačenja, zanemarivanja i izostanaka brige o vlastitom zdravlju – bilo mentalnom ili tjelesnom te tako stvaraju prepreke za dobivanje stručne pomoći i podrške njezine okoline.

Pojam stigmatizacije obuhvaća tri komponente: neznanje, predrasude i diskriminaciju. Ono je što ih čini problematičnima to da su stečeni vrlo rano u životu i da su otporni na promjenu. Stigmatizacija osoba s problemima mentalnoga zdravlja temelji se upravo na predrasudama. Najčešće predrasude povezane s mentalnim poremećajima odnose se na to da su neizlječivi, da su izraz slabosti, da su osobe s mentalnim poremećajem opasne, nesposobne, krive za vlastitu bolest i sl. Najčešća je predrasuda povezana s depresijom da će osoba biti doživljena kao slaba, poremećena, da će biti neshvaćena ili čak ismijana. Predrasude koje imaju depresivna djeca i adolescenti o depresivnosti često su razlog da ne traže pomoć i da svoje probleme ne povjeravaju drugima. Vrlo im je teško naći osobu u koju će imati povjerenja i koja će im jamčiti anonimnost.

Budući da se temelji na predrasudama, diskriminacija najčešće rezultira kršenjem ljudskih prava i odvajanjem, izoliranjem i odbacivanjem diskriminiranih osoba.

Upravo su strategije za smanjenje stigmatizacije osoba narušenoga mentalnog zdravlja jedna od važnih aktivnosti promicanja mentalnoga zdravlja. Strategije smanjenja stigmatizacije mogu imati pozitivan utjecaj na njihovu spremnost da traže stručnu pomoć i liječenje, kao i na njihovu sposobnost da u potpunosti sudjeluju u životu svoje zajednice. Stoga, svaki napor za promicanje mentalnog zdravlja nužno uključuje promicanje i zaštitu potreba i interesa osoba narušenoga mentalnog zdravlja.

Jedan od načina kako možemo djelovati na smanjivanje stigmatizacije i diskriminacije je i našom brigom o tome kako govorimo kada govorimo o mentalnom zdravlju ili osobama koje pate. Jezik i značenja koja se pridaju riječima mogu utjecati na one koji vas slušaju ili o kojima pričate. Svojim izborom riječi možete potaknuti razumijevanje mentalnog zdravlja u odnosu na probleme mentalnog zdravlja i mentalne bolesti/poremećaje, razbijanje stereotipa i mitova i naglasiti oporavak.

Imajte na umu kako suočavanje s problemima mentalnoga zdravlja, kao i mentalnim bolestima/poremećajima nije izbor osobe te mi svojim ponašanjem, stavovima i govorom možemo pružiti podršku i pomoći toj osobi, a ne je stigmatizirati.

Pliva