Kozarski odred

Na godišnjicu borbe na Kozari kao potomak učesnika borbi na Kozari imam potrebu da objavim monografiju o Kozarskom odredu iz razloga što se pojavljuju danas autori koji u skladu sa trenutnom politikom bave se istorijom na način koji oni o kojim pišu ne bi voljeli da čitaju.

U Kozarskom odredu učestvovali su mnogi Ugrenovići pa tako i moj otac Mirko, stric Stojan, đed Đuro i drugi rođaci, tako i po majčinoj liniji Lakići, Mandići i mnogi drugi, kao i mnogi Lijevčani. Veliki broj boraca su uglavnom postali stanovnici Nove Topole i od njih formirana Narodna milicija.

Mirko i Stojan Ugrenović

Predgovor

Ovih dana slavimo 40-godišnjicu borbe na Kozari koju je u junu i julu 1942.godine vodio II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović”. Kao što će se iz ove monografije vidjeti, bila je to jedna po mnogo čemu izuzetna borba gotovo u cijelom
našem NOR-u.
Okupator i njegove ustaške i četničke sluge nisu uspjele u svojoj namjeri da Kozaru pretvore u grobnicu partizana.
Naprotiv. I pored ogromnih žrtava naroda i vojske, Kozara je i poslije te strašne najezde ostala kolijevka partizana.
A ona je to upravo i mogla zahvaljujući dejstvu i akcijama, kako partizana II krajiškog NOP odreda, tako i naroda ratnog područja Kozare u prethodnim mjesecima 1941. i 1942. godine. Jer, upravo u tom periodu, počev od ustaničkih
julsko-avgustovskih borbi, pa kroz borbe i akcije oktobra, novembra i decembra 1941., te januara, februara, marta, aprila i maja 1942. godine ostvareno je jedinstvo
vojske i naroda.
Rezultat tih borbi bilo je i prvo oslobo

Ovih dana slavimo 40-godišnjicu borbe na Kozari koju je u junu i julu 1942.godine vodio II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović”. Kao što će se iz ove monografije vidjeti, bila je to jedna po mnogo čemu izuzetna borba gotovo u cijelom
našem NOR-u. Okupator i njegove ustaške i četničke sluge nisu uspjele u svojoj namjeri da Kozaru pretvore u grobnicu partizana. Naprotiv. I pored ogromnih žrtava naroda i vojske, Kozara je i poslije te strašne najezde ostala kolijevka partizana.
A ona je to upravo i mogla zahvaljujući dejstvu i akcijama, kako partizana II krajiškog NOP odreda, tako i naroda ratnog područja Kozare u prethodnim mjesecima 1941. i 1942. godine. Jer, upravo u tom periodu, počev od ustaničkih
julsko-avgustovskih borbi, pa kroz borbe i akcije oktobra, novembra i decembra 1941., te januara, februara, marta, aprila i maja 1942. godine ostvareno je jedinstvo
vojske i naroda.
Rezultat tih borbi bilo je i prvo oslobođenje Prijedora i Ljubije 16. maja 1942. godine u sadejstvu sa jedinicama I krajiškog NOP odreda (podgrmečkog). Čitalac će se na stranicama ove monografije moći detaljno i temeljito da upozna, kako sa početkom NOR-e na ratnom području Kozare, tako i sa njenim razvitkom u i 1942. godini. On će vidjeti kako i na koji je način aktiv komunista Kozare uspio da oživotvori strateško-taktičku zamisao borbe Komunističke partije Jugoslavije,
predvođenu Josipom Brozom Titom, za novu Jugoslaviju, za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost naših naroda i narodnosti.
I ne samo to.
Čitalac će moći da se obavijesti o gotovo svim akcijama partizana i da stekne stvarnu, zbiljsku sliku o kozarskom partizanskom odredu i narodu Kozare. Tačnije, on će vidjeti kako se na Kozari stvarala nova narodna vojska – partizanske jedinice i nova narodna vlast – narodnooslobodilački odbori.
Tokom 1942. godine, i to maja, juna i jula, II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” biće, po broju ljudstva i naoružanja, najsnažniji odred ne samo u Bosanskoj krajini, u Bosni i Hercegovini nego u cijeloj Jugoslaviji. Iz svog sastava
Odred će u januaru dati Proletersku četu za Krajiški proleterski bataljon, u martu Udarni bataljon, u maju dva bataljona za I krajišku NOP udarnu brigadu, u avgustu dva bataljona za II krajišku NOP udarnu brigadu, a septembra sva četiri bataljona, sa Pratećim vodom i Vodom za vezu prerašće u V krajišku kozarsku narodnooslobodila čku partizansku udarnu brigadu.
II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” dobiće zaslužno priznanje. Biće odlikovan Ordenom narodnog heroja. A to je, kao što se zna, jedan jedinstven slučaj u toku cijelog NOR-a – oružanog dijela jugoslovenske socijalističke revolucije.
U svojim redovima II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” imao je istaknute i proslavljene junake NOR-a. Mnogi od njih su bili komandanti i politički komesari brigada, divizija i korpusa. Mnogi među njima rasijaše živote svoje na bezbrojnim bojištima širom Jugoslavije. Naš odred je dobio ime po svom prvom komandantu dr Mladenu Stojanoviću,
koga su mučki, na terenu centralne Bosne, u selu Jošavka, ubili četnički koljači 2. aprila 1942. godine.
Autori ove monografije Dragutin Ćurguz Crni i Milorad Vignjević Mali dali su nam stvarnu i zbiljsku biografiju našeg Kozarskog odreda. Trud je to i djelo vrijedno pažnje.
O II krajiškom NOP odredu „Mladen Stojanović“, o borbama partizana i naroda Kozare u samom toku NOR-a mnogi su izrekli svoj sud, dali ocjene koje neće biti prevaziđene
Tako će Đuro Pucar Stari, sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, u decembru 1941. godine ocijeniti daje II krajiški NOP odred jedan, kako u vojnom, tako i u političkom pogledu najjači partizanski odred u Bosanskoj krajini.
Sačuvao se zapisnik — stenogram vojnopolitičkog savjetovanja komandnog sastava II krajiškog NOP odreda „Mladen Stojanović“ i članova Okružnog i sreskih
komiteta KPJ za Kozaru. To je veoma značajan i jedinstven dokumenat u našem NOR-u. Osnovna tema je bila rad i dejstvo Odreda u ofanzivi neprijatelja na Kozaru
juna i jula 1942. godine, koju smo mi nazivali „Velika ofanziva“, a narod „Ofanziva kad su grablje išle Kozarom“. Ono što smo tad konstatovali u svojoj bitnoj, određujućoj konstanti, ostalo je neprevaziđeno kad je riječ o ocjeni karaktera tih borbi i njenih rezultata.
Neposredno poslije borbi, Oblasni komitet KPJ i Operativni štab za Bosansku krajinu uputili su pismo Štabu Odreda koje su potpisali Đuro Pucar, sekretar Komiteta, Košta Nad, komandant i Osman Karabegović, politički komesar. Evo, kako su oni gledali i kakav su sud izrekli: „Organizovanje vašeg Štaba u Kozari mi ozvaničujemo… (Uoči smotre na Paležu izabran je novi štab Odreda u sastavu: komandant Josip Mažar Šoša, zamjenik komandanta Miloš Šiljegović, politički komesar Boško Šiljegović, zamjenik političkog komesara Ra tko Vujović Čoče — primjedba J. M. ). Vi dakle vodite kurs na osamostaljenju vašeg Odreda i upotpunjavanju koliko-toliko ljudstvom i oružjem. Što se tiče svih događaja i borbi u Kozari, mi mislimo da je ta borba imala ogroman značaj i da pored svih tih žrtava i gledajući je obzirom na interese cijele Krajine, kao i cijele zemlje, ona ima ogroman politički i vojnički značaj. Ima pogrešaka, da se nisu pravovremeno uvidjele neprijateljske snage i nastojalo se iz obruča povremeno izvlačiti i u samom početku tukući neprijatelja iza leđa, a što je stajalo u našim naređenjima koja vjerovatno nisu stizala do vas, kao i to da se stanovništvo u većem broju trebalo prebacivati na teren I krajiškog odreda. Kada je već došlo do te situacije i takve borbe, onda je bilo pravilno da makar i uz ogromne žrtve pružiti onakav otpor u cilju odbrane naroda, kakav ste vi pružili. Vaša borba imala je ogroman odjek u svjetskoj štampi, u Rusiji i Engleskoj. Vaša borba dala je podstreka i mogućnosti za akcije svim našim partizanskim snagama u zemlji. Vaša borba pokolebala je četničke redove. Vaša borba raskrinkala je podlu politiku okupatora i vi ste ga natjerali da otkrije svoje karte. Tako je naše gledište, a tako je gledište i Vrhovnog štaba naše partizanske i dobrovoljačke vojske, bez obzira na sve druge okolnosti“ Nismo, dakle, čekali distancu!


Danas, nakon 40 godina, pregledajući ova dokumenta i čitajući Skenderovu „Stojanku majku Knežopoljku“, te Brankove „Mrtve proletere“ — još više sam uvjeren da je procjena u svojoj osnovi ostala i tačna i neprevaziđena. Prema tome, svi mi u svojoj oštroj kritici i samokritici, i Operativni štab u svojoj bodroj poruci, i Skender Kulenović u Stojankinom zovu za osvetom, i Branko Ćopić u zovu proletera da će nova mladost donijeti nove dane i dopjevati njihove pjesme nedopjevane, u kojima će sestra poznati brata, djevojka dragog, a tužna mati sina, nismo tad, avgusta 1942. godine, ni smatrali ni osjećali da smo doživjeli poraz, uprkos strašnim i ogromnim žrtvama i stradanjima naroda i vojske.
Politički komesar našeg Odreda Boško Šiljegović, pred strojem Odreda na Paležu, 19. avgusta 1942. godine, prisjećajući se naših poginulih, naših mrtvih u borbama na Kozari, kazao je doslovice: „Sutra u slobodi, naše nove škole, naše nove fabrike, naše ulice nosiće njihova imena da bi trajno ostala uspomena na njih, naše mrtve, za slobodu pale borce i druge”

đenje Prijedora i Ljubije 16. maja 1942. godine u sadejstvu sa jedinicama I krajiškog NOP odreda (podgrmečkog). Čitalac će se na stranicama ove monografije moći detaljno i temeljito da upozna, kako sa početkom NOR-e na ratnom području Kozare, tako i sa njenim razvitkom u i 1942. godini. On će vidjeti kako i na koji je način aktiv komunista Kozare uspio da oživotvori strateško-taktičku zamisao borbe Komunističke partije Jugoslavije, predvođenu Josipom Brozom Titom, za novu Jugoslaviju, za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost naših naroda i narodnosti. I ne samo to.
Čitalac će moći da se obavijesti o gotovo svim akcijama partizana i da stekne stvarnu, zbiljsku sliku o kozarskom partizanskom odredu i narodu Kozare. Tačnije, on će vidjeti kako se na Kozari stvarala nova narodna vojska – partizanske jedinice i nova narodna vlast – narodnooslobodilački odbori.
Tokom 1942. godine, i to maja, juna i jula, II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” biće, po broju ljudstva i naoružanja, najsnažniji odred ne samo u Bosanskoj krajini, u Bosni i Hercegovini nego u cijeloj Jugoslaviji. Iz svog sastava
Odred će u januaru dati Proletersku četu za Krajiški proleterski bataljon, u martu Udarni bataljon, u maju dva bataljona za I krajišku NOP udarnu brigadu, u avgustu dva bataljona za II krajišku NOP udarnu brigadu, a septembra sva četiri bataljona, sa Pratećim vodom i Vodom za vezu prerašće u V krajišku kozarsku narodnooslobodila-čku partizansku udarnu brigadu.
II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” dobiće zaslužno priznanje. Biće odlikovan Ordenom narodnog heroja. A to je, kao što se zna, jedan jedinstven slučaj u toku cijelog NOR-a – oružanog dijela jugoslovenske socijalističke revolucije. U svojim redovima II krajiški NOP odred „Mladen Stojanović” imao je istaknute i proslavljene junake NOR-a. Mnogi od njih su bili komandanti i politički komesari brigada, divizija i korpusa. Mnogi među njima rasijaše živote svoje na bezbrojnim bojištima širom Jugoslavije.
Naš odred je dobio ime po svom prvom komandantu dr Mladenu Stojanoviću, koga su mučki, na terenu centralne Bosne, u selu Jošavka, ubili četnički koljači 2. aprila 1942. godine.
Autori ove monografije Dragutin Ćurguz Crni i Milorad Vignjević Mali dali su nam stvarnu i zbiljsku biografiju našeg Kozarskog odreda.
Trud je to i djelo vrijedno pažnje. O II krajiškom NOP odredu „Mladen Stojanović“, o borbama partizana i naroda
Kozare u samom toku NOR-a mnogi su izrekli svoj sud, dali ocjene koje neće biti prevaziđene
Tako će Đuro Pucar Stari, sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, u decembru 1941. godine ocijeniti daje II krajiški NOP odred jedan, kako u vojnom, tako i u političkom pogledu najjači partizanski odred u Bosanskoj krajini.
Sačuvao se zapisnik — stenogram vojnopolitičkog savjetovanja komandnog sastava II krajiškog NOP odreda „Mladen Stojanović“ i članova Okružnog i sreskih
komiteta KPJ za Kozaru. To je veoma značajan i jedinstven dokumenat u našem NOR-u. Osnovna tema je bila rad i dejstvo Odreda u ofanzivi neprijatelja na Kozaru
juna i jula 1942. godine, koju smo mi nazivali „Velika ofanziva“, a narod „Ofanziva kad su grablje išle Kozarom“. Ono što smo tad konstatovali u svojoj bitnoj, određujućoj konstanti, ostalo je neprevaziđeno kad je riječ o ocjeni karaktera tih borbi i njenih rezultata.
Neposredno poslije borbi, Oblasni komitet KPJ i Operativni štab za Bosansku krajinu uputili su pismo Štabu Odreda koje su potpisali Đuro Pucar, sekretar Komiteta, Košta Nad, komandant i Osman Karabegović, politički komesar. Evo, kako su oni gledali i kakav su sud izrekli: „Organizovanje vašeg Štaba u Kozari mi ozvaničujemo… (Uoči smotre na Paležu izabran je novi štab Odreda u sastavu: komandant Josip Mažar Šoša, zamjenik komandanta Miloš Šiljegović, politički komesar Boško Šiljegović, zamjenik političkog komesara Ra tko Vujović Čoče — primjedba J. M. ). Vi dakle vodite kurs na osamostaljenju vašeg Odreda i upotpunjavanju koliko-toliko ljudstvom i oružjem. Što se tiče svih događaja i borbi u Kozari, mi mislimo da je ta borba imala ogroman značaj i da pored svih tih žrtava i gledajući je obzirom na interese cijele Krajine, kao i cijele zemlje, ona ima ogroman politički i vojnički značaj. Ima pogrešaka, da se nisu pravovremeno uvidjele neprijateljske snage i nastojalo se iz obruča povremeno izvlačiti i u samom početku tukući neprijatelja iza leđa, a što je stajalo u našim naređenjima koja vjerovatno nisu stizala do vas, kao i to da se stanovništvo u većem broju trebalo prebacivati na teren I krajiškog odreda. Kada je već došlo do te situacije i takve borbe, onda je bilo pravilno da makar i uz ogromne žrtve pružiti onakav otpor u cilju odbrane naroda, kakav ste vi pružili. Vaša borba imala je ogroman odjek u svjetskoj štampi, u Rusiji i Engleskoj. Vaša borba dala je podstreka i mogućnosti za akcije svim našim partizanskim snagama u zemlji. Vaša borba pokolebala je četničke redove. Vaša borba raskrinkala je podlu politiku okupatora i vi ste ga natjerali da otkrije svoje karte. Tako je naše gledište, a tako je gledište i Vrhovnog štaba naše partizanske i dobrovoljačke vojske, bez obzira na sve druge okolnosti“ Nismo, dakle, čekali distancu!
Danas, nakon 40 godina, pregledajući ova dokumenta i čitajući Skenderovu „Stojanku majku Knežopoljku“, te Brankove „Mrtve proletere“ — još više sam uvjeren da je procjena u svojoj osnovi ostala i tačna i neprevaziđena. Prema tome, svi mi u svojoj oštroj kritici i samokritici, i Operativni štab u svojoj bodroj poruci, i Skender Kulenović u Stojankinom zovu za osvetom, i Branko Ćopić u zovu proletera da će nova mladost donijeti nove dane i dopjevati njihove pjesme nedopjevane, u kojima će sestra poznati brata, djevojka dragog, a tužna mati sina, nismo tad, avgusta 1942. godine, ni smatrali ni osjećali da smo doživjeli poraz, uprkos strašnim i ogromnim žrtvama i stradanjima naroda i vojske.
Politički komesar našeg Odreda Boško Šiljegović, pred strojem Odreda na Paležu, 19. avgusta 1942. godine, prisjećajući se naših poginulih, naših mrtvih u borbama na Kozari, kazao je doslovice: „Sutra u slobodi, naše nove škole, naše nove fabrike, naše ulice nosiće njihova imena da bi trajno ostala uspomena na njih, naše mrtve, za slobodu pale borce i druge”


Josip Broz Tito će 7. januara 1943. godine na smotri IV krajiške NOP udarne divizije u Srpskoj Jasenici reći daje Kozara jedna od najvećih epopeja u istoriji naših naroda. On će svoje viđenje i ocjenu precizirati poslije oslobođenja u govoru preživjelim borcima Kozare: „Kozara je preživjela jednu od najtežih i u isto vrijeme jednu od najslavnijih epopeja u historiji naših naroda. Kozarska epopeja imala je za narodnooslobodilačku borbu Jugoslavije u cjelini ogroman značaj, jer to je bila prva velika bitka u kojoj je učestvovao i nenaoružan narod. U borbi na Kozari palo je mnogo žrtava za ono što mi danas imamo. To je bio početak najšire borbe za bratstvo i jedinstvo u našoj zemlji“
Bitka na Kozari juna i jula 1942. godine je, nema sumnje, jedan od najeklatantnijih primjera samoodbrane u našem NOR-u.
Bijelih zastava nije bilo. Bijelih zastava neće biti.
Eto, to je i poruka ove monografije o našem II krajiškom NOP odredu „Mladen Stojanović“.


Prof. dr Joco Marjanović

KOZARSKI ODRED.pdf