PIK “Mladen Stojanović”-Bos. Aleksandrovac

Nikola Janković,

poljoprivredni tehničar

FORMIRANA JE i TREĆA UPRAVA – BOSANSKI ALEKSANDROVAC

U oklobru 1945. godine Zemaljsko vijeće USAOJ-a u Sarajevu donijelo je odluku u saglasnosti sa Ministarstvorn za poljoprivredu da u Lijevču polju formira   živinsko poljoprivredno imanje. Na osnovu te odluke maja 1946. godine formirano je poljoprivredno imanje. Omladinsko imanje Zemaljskog vijeća NOJ Bosanski Aleksandrovac. Upravu u osnivanju sačinjavali su: Nikola Jankovic‘ Jovanka Karapetrovic, i Branko Suručić. Omladinsko imanje je bilo locirano u Bosanskom Alaksandrovcu na nacionalizovanom imanju samostana časnih sestara i djela zemljišta koje je bilo u posjedu ‘Folksdojčera Kada je imanje i formirano bilo osnovano postavljen sam za njegovog upravnika. ‘

 Imanje je raspolagalo sa 50 ha zemlje, svim potrebnim poljoprivrednim mašinama i alatom, te stočnim fondom od 12 goveda. 4 konja, 20 svinja i nešto živine. Tako je omladinsko imanje od osnivnja započelo sa ratarsko-živinarskom proizvodnjom, Broj stalno zaposlenih radnika na početku bilo je 12. Svi sezonski poslovi u ratarskoj proizvodnji izvođeni su dobrovoljnim radom omladine iz okolnih sela.

Omladinsko imanje organizovano na ovakvoj osnovi poslovalo je svega jednu godinu. Ovakav organizacioni oblik imanja naišao je na niz poteškoća i problema koji su se teško rješavali. a nije se mogao naći ni ekonomski interes nm odrediti perspektiva tako sitnog imanja, Kao upravnik, neposredno _odgovoran‘ za rad, razvoj i sudbinu imanja, uvidio sam da se mora ići na drugačiji orgamzacioni oblik. 

Sa rukovodiocima Državnog poljoprivrednog dobra u Novoj Topoli direktor bio inženjer Milan Vukić. izuzetno cijenjen kao Iičnost visokih moralnih kvaliteia. izuzetnih organizacionih sposobnosti‘ postignutih zavidnih rezultata bio sam u prisnoj drugarskoj i poslovnoj vezi.

Kako smo se ja i drug Vukić češća sastajali. jer mi je pružao pomoć u radu i rukovođenju. u jednom razgovoru prediožio sam da se Omladinsko imanje pripoji DPD, on je odmah prihvatio. Dogovorili smo se Zemaljskim vijećem

USO BiH-a da u vezu stupi drug Vukić i da prenese naš dogovor, i stav. On je to učinio, pa je uz moju pismenu saglasnost donesena odluka o pripajanju Omladinskog imanja u Aleksandrovcu Državnom privrednom dobru u Novoj Topoli Pripajanje je izvršeno u martu 1947. godine. Od tada je poslolo pod nazivom Državno polioprivredno dobro Nova Topola  uprava Bosanski Aleksandrovac za čijeg sam upravnika Odmah po pripajanju postavljen.

lstičem da ie to bilo prvo pripajanje Jednog samostalnog imanja u Lijevče polju sa Državnim poljoprivrednim dobrom u Novoj Topoli do kojeg je došlo voljom kolekliva i bez ičijeg posredovanja.

Odmah po obavljenom pripajanju uprava Dobra je izradila program razvoja ovoga distrikta. Program je obuhvatio arondacione zahvate, parcelisanje zemljišta, povećanje stočnog fonda u korist muznih krava, kadrovsko jačanje i gradnja peradarske farme.

Proizvedene žitarice isporučivane su drzavno-mlinskim preduzecima, mIijeko i mliječni proizvodi (poslije svjeza jaja i živinsko meso) bolnicama i većim radničkim menzama, tzv, “službama radničkog snabdjevanja” u Banioj Luci i Bosanskoj Gradišci.

U jesen 1947. za upravnika uprave Bosanski Aleksandrovac postavijen je Savo Ćorkovic a ja imenovan za pomoćnika upravnika. Na dužnosii upravnika distrikata Savo Ćorkovic ostaje nekoliko mjeseci kada biva imenovan za direktora Državnog poljoprivrednog dobra “dr Mladen Stojanović“. Tada sam ponovo preuzeo dužnost upravnika ove uprave i tu ostao do proljeca 1949 godine. Tana sam premjesten u direkciju dobra i postavijen za rukovodioca kadrovske i personaine službe. Tu sam ostao do jeseni iste godine, kada sam po potrebi službee napustio

Na Iični zahiijev vratio sam se na Dobro krajem decembra 1949 i proljeća 1958. godine, kada za uvijek napuštam Dobro. U medjuvremenu sam obavljao niz rukovodnih funkcija: Zamjenik direktora, vršilac dužnosnt direktora dlrektor Dobra.

Vjerujem da će o ovom burnom periodu u životu i razvoju Dobra pisati i moje tadašnje radne kolege ali neće biti suvišno da i ja istaknem značajne momete.

Provođenje u praksu Zakona o predaji državnih privrednih preduzeća na upravijanje radnim kolektivima, u izmjenjenim uslovima rukovođenja i rada na većoj odgovornosti u privrednim preduzećima.

Poljoprivredno dobro “Dr Mladen Stojanovic‘ Nova Topola u izvjesnom smlslu bio is rasadnik kvalitetnih kadrova, koji su po ocijeni republičkih nadležnih organa upućivani na druga područja u Republici na rukovodna radna mjesta.

Treba istaknuti da je formiranje i lokacija Državnog poljoprivrednog dobra u Novoj Topoli, u središtu Lijevča polja, postalo centar vrbaske doline, a time najveća mogucnost uticaja na cjelokupno Iijevčansko poljoprivredno stanovnistvo u primjeni nauke i tehnologije u proizvodnji. posebno u ratarstvu i stočarstvu. Teoretska saznanja pretakala su se na Dobru u primjenjenu nauku i kod poljoprivrednika Lijevča polja. To je velika stvar koja se odraziia na životni standard ovdašnjih zemljoradnika i svih drugih poljjoprivrednih subjekata, a veliki je to posredni interes društvene zajednice. Koliko je to istina govori ova] primjer: kada je god poljoprivredno dobro primjenjivalo nešto novo. bilo u ratarskoj ili stočarskoj proizvodnji. zemljoradnici su to u prvim godinama rada poljoprivrednog Dobra giedaii s dozom nevjerice, zatim krišom motrili, iIi stidno sa potcjenjivanjem pitali šta se to radi. Danas  pitaju, ali sa ubjedjenjem da im to i te kako treba. Mnogi seljaci su tada govorili: “Nesij talijansku pšenicu. ne valja od nje hljeb“. “Ne sij hibridm kukuruz‘ naće stoka da ga jede kao nas“, “Ne ori traktorom, ugazi zemlju‘, ‘Ne bacaj po svojoj njivi vjestačko djubre. otrovat ćeš zemiju” itd. Stanje je izmjenjeno, pa danas seljaci više vjeruju traktoristima OOUR “Ratars” nego inženjerima agronomije U pedesetim godinama teško je seljaka uvjeravati u bilo šta  on prethodno nije iskusio. To su stručno rukovodni kadrovi Poljoprivrednog dobra dobro znali pa su sa velikim strpljanjem i željom da pomognu zemljoradnicima i drustvu.