PIK “Mladen Stojanović” -DISTRIKT CEROVLJANI

Llubomir-Ljubo Lakić, poljoprivredni tehničar

Na Državno poljoprivredno dobro početkom septembra 1945. dolazi Nikola Janković gdje je zatekao agronome Rudolfa Matolnika, vršioca dužnosti upravnika i drugaricu Ružu Marković. Matolnik je Nikoli  detaljno objasnio zaduženja i tako je postao prvi ekonom Dobra, Neposredno po preuzimanju dužnosti, otpočela je aktivnost u prikupljanju stoke, inventara, opreme i dr.

U Novoj Topoli je bilo sjedlšte uprave narodnih dobara. Tu su bile tri zaprege i tri kočijaša. sa ormom i kolima u dosta lošem stanju. Uprava je te zaprege ustupila i mi smo ih preveli u ekonomsko dvorište bivšeg njemačkog naseljenika Johana Jansena, gdje je bila privremeno smještena uprava Dobra. U tom krugu bila je jedna manja prostorija koja je služila kao radnička menza, zatim jedna staja gdje su smješteni konji i jedna staja u koju su bile smještene 23 krave, raznih križanaca, 0d kojih su neke bile vrio dobre muzare. Krave su bile hranjene u štali jer je godina bila jako sušna. Trava je bila skoro sva pogorjela, tu su zatečena još dva konja od kojih je jedan bio privatno vlasništvo Miloša Novakovića  koji je bio tada pazitelj imanja.

Zaokruženo imanje sastojalo od nekoliko bivših njemačkih imanja. Protezalo se od Šlblć Hana do sela Karajzovaca i do seia Mašića, glavnom državnom cestom od Šibić Hana do raskršća koje se odvaja za Srbac i selo Razboj i na drugoj strani ceste koja vodi za Podgradce. Uzet je mlin za imanje koji se vać nalazio u Novoj Topoli (nekada pripadao Nijemcu. Pored toga mlina zaokružena ie još jedna veća parcela zemljšta koia će kasnije poslužiti za smještaj onih gazdinstava i posjednika koji su bili u granicama imanja kao npr: Prohaske, Manojlovići, Matijaši i drugi.

U krugu gdje se sada nalazi imanje bilo je mnogo posjeda bivših Nijemaca, s jedne i druge strane ceste unutrašnjih posjeda. Prilazi posjedima bili su izgrađeni tvrdi putevi od ceste prema posjedu i tvrdi putevi za koje su bila vezana okolna sela. Pokraj ceste je bilo sa obe strane mnogo kuća u kojima su živjeli doseljenici.

Bivši mlin (u kojemu su smješteni HZ RO RSP i uprava OOUR “Ratarstvo“) bio je sav razrušen i zapaljen, Preko puta toga mlina bila je škola časnih sestara, koja je također bila razrušena i paljena. Na sadašnjem ekonomskom dvorištu. Bilo je trapističko imanje koje je bilo opasano dupiim zidom od clgle visine do 2.5 m, pokriveno sa dva reda crijepa i zaliveno cimentnim malterom i staklom. Trapistički privredni centar je paljen i izgorio. To je bila ruševina osim okolnih zidova dvorišta, na kojima je postojala jedna velika željezna kapija. Pod dvije velike zgrade nalazio se podrum u kojima su bile ostale prese i nešto kalupa za proizvodnju čuvenog sira trapista. U samom dvorištu se nalazila jedna manja zgrada u kojoj je stanovao jedan Poljak sa porodicom. ranije sluga kod Trapista, a poslije iselio u Poljsku.

U selu Trošeljima našli smo dvije mlade omice kobiie, a koje su nekad pripadale Nijemcu Gabrijelu. U septembru mjesecu stigle su iz Bugarske 4 kobile i dva pastuha gidranske rase koje su bile određene za priplod. Ova grla su služila za vožnju fijakera. Ubrzo iza toga na imanje je došao  Jovo Marković prvoborac  i demobilisani kapetan prve klase. Postavljen je za pomoćnika upravnlka.

Dobru je dodjeljeno 10 pari mula upućenih kao pomoc UNRRA~e. Ostale

su kod nas do 1946 kada ih je JNA povukla za svoje potrebe. Pane Šestić je bio prvi mljekar i sirar. U Topolu su stigli prvi traktori također od UNRRA-e (marke FORDSON) i vučni dvobrazni traktorski plugovi.

Vuruna Ostoja koj se nalazio na siužbi kod Okružnog narodnog odbora, ove je traktore prevezao do Dobra. Na imanje je došao i novi upravnik Ing. Milan Vukić i tada se konačno oformila mala ekipa koja se uhvatila u koštac sa mnogim problemima i otpočeia sa pravim radom.

Sa ing. Vukiéem na imanje je sligao i Muhamed Dabulhanić koji je u prvo vrljeme bio i knjigovođa i blagajnik. Ubrzo je otvoren Žiro račun, otvoreni krediti (po raznim partijama, za nabavke i snabdijevanje Dabuihanić je otišao u rudnik Ljubiju, i tamo je nabavio dosta suđa od aluminija (porcija) i pribora za jelo. Konačno je na imanju počela i sjetva pšenice i ječma Pšenica je sijana omaške iz ruke, jer nije bilo poljoprivrednih mašina da bi se posao obavljao na savremeniji način. Vreće su donosili sami seljaci iz sela. Sjeme smo izvozili u kadama iz kupatila na poije i take obavili sjetvu na 300 dunuma pšenice i 50 dunuma ječma.

Drljanje žita obavljeno je Iokomobilom na koju se moglo vezati šest drljača, dok je nešto rađeno sa traktorskim drljačama koj je kovač Stevo Ilić sam pravio. Tada je na imanje stigao Radovan Rade Gaković koji je bio nabavljač. Ujedno je bio i prvi sekretar Partijske organizacije, koja je formirana u oktobru 1945. .

Prvi novi traktoristi i novi traktori dovedeni su na imanje da izvode praktične vježbe(oranje), pružale su se prve brazde pripreme za jesenju sjetvu. Zemljište je bilo jako suvo i nepodesno. ali je bila jaka volja i Ijubav za rad, Stigla  je i sjemenska pšenica na sedam kamiona. Smještena je u sadašnju kino salu. Tu je vršeno prečišćavanja sa običnim mierima‘ jer je selektor Petkus dobiven tek koncem 1946. godine, Tako  se uveliko spremalo za jesenju sjetvu. Dobijeno je i nešto sjemenskog ječma, Bran je i kukuruz koji je ostao iza Nijemaca. Radne snage je bilo malo, sve dok se nisu počeli vraćati  ljudi iz izbjeglištva

U Novo Topoli je bio formiran Iogor od Nijemaca iz koga su uzimati kao radna snaga za obavijanje poljoprivrednih radova, popravijanje stanova i štala, Formirane su i neke radionice (bravarska, kovačka. mehaničarska) U tim radionicama radili su samo ljudi iz logora, a bilo je i nekoliko naših radnika među njima je bio i kovač Stevo Ilić iz Karajzovaca. Odmah se pokazala potreba za formiranjem veće menze gdje bi se hranili logoraši, ostali radnici i službenici imanja.

Hranu smo dobijali trebovanjima od Narodnog odbora sreza Bosanska Gradiška.  Jednu zgradu u blizini ekonomskog dvorišta osposobiil smo za Radnički dom u kojem se okupljaia omladina (sa imanja i okolnih sela). Bila je formirana prva Omladinska organizacija, u kojem su bili i bivši Skojevci), Sekretar je bila Mira Risojević, ona je bila pomoćnik mljekara.

Formirana je i prva Sindikalna podružnica, a prvi predsjednik podružnice izabran je Jovo Marković, a sekretar je bio (Ljubomir Lakić). Blagajnlk je bio Pane Šestić. Bila su još dva člana Upravnog odbora

Ministarstvo poljoprivrede posudilo je dva inžinjera iz Hrvaiske (Krstu Kiša, stočara i Nikolu Mateka. ratara). Svako veče je bila dispozicija rada, na kojoj sa direktorom zajedno, izvršavali referisanje izvršenih radova. završenog rada, primani su zadatci za nastavak radova narednog dana, Bila je formirana i tzv. treća grana, koja se bavila kapitalnom izgradnjom (adaptacijom budućih stanova i ostalih potrebnih prostorija). Do zime je smješten veliki broj Ijudi. Pojedine radionice su stavljene u pokret. Raspoređivanje radnika i zaprega na radna mjesta i tekuće poslove svakog dana pripalo je Ljubomiru Lakiću.

Na jutarnjim dispozicijama rasporedjivani su radnici i zaprege za prioritetne radove koji su se trebali toga dana izvršiti iIi koji su se morali izvršiti u dogledno vrijeme.

Po odobrenju Komande logora iz Nove Topole osposobljene su dvije veće zgrade, u koje su smješteni logoraši, Oni su bili raspoređeni na stalna radna mjesta. Naši radnici su bili slabo obučeni i odjeveni. Odvojen je jedan Nijemac logoraš koji je pravio klompe za radnike. Veći dio tekstilne odjeće dobijan je od NO Bos. Gradiška i od Crvenog krsta, Pokrenut je mlin u Novoj Topoli koji  je mnogo koristio, jer je od njegovog ušura korišteno brašno za hljeb. Ostalo je korišteno za stočnu hranu.

Drugom polovinom mjeseca oktobra preuzete su junice koje su stigle lađama u Vukovar. To je također bila pomoć UNRRA-e Junice su bile sivosmeđe alpske pasmine. Preuzeto je oko 60 komada na Vukovarskom imanju ‘Ovčara“.

Zbog nedostatka radne snage išli su i 10 Iogoraša i 2 naoružana čuvara. Junice smo transponovane željeznlčkim vagonima do Okučana. a odatie pješke. Željeznica je bila jako opterećena, pa se uz velike napore stiglo do Okučana. Taj put je trajao oko osam dana.

Najveća je borba bila za pojenje stoke, jer je na prugama bilo otežano snabdjevanje vodom. Hrana za stoku dobivena je od samog imanja Ovčara.

Za ove junice bile su pripremljene postojeće adaptirane štale.

Stočari su bili logoraš Anton Kale, koji je bio pravi stručnjak za taj posao. Dobijeno je također i deset pari kobila od UNRRA-e koje su bile smještene u Osjeku na Tenskom Antunovcu, jednoj od uprava Poljoprivrednog dobra Osijek.

Kobile su dopremili u Novu Topolu. Veiiki doprinos kod izbora kobila za naše Dobro imao je  Risto Antunović, tadašnji generalni direktor Poljoprivrednog dobra Belje.  Nije bilo dovoljno orme, za  zaprege. Po saznanju da ih izrađuje Vojno tehnički zavod u Sarajevu naručeno je dvadesel pari ormi i dvadeset komada zaprežnih kola, Nacne za kola pravili su sami, točkovi su bili drveni okovani željeznim šinama.

Do dobivanja ove opreme, jedan broj mula davano je seljacima na posudbu da obavljaju Jesenju sjetvu, a jedan broj koristili u  poslovima na imanju. U nedostatku opreme kupljeni su štrikovi-kajase i povodce  ulare, Pred kraj mjeseca oktobra 1945 došla je naredba da u preduzeću “Mesopromet” Beograd preuzmu svinje za tov. Na taj put išli su Lakić  i dva pratioca. Iz Beograda su se uputili na Ub jer je  trebalo da se izvrši nakup svinja Pošto tu nisu našli svinje vratili su se opet u Beograd ali svinja nije biio U januaru mjesecu 1945. godine preuzeli su u Subotici 200 komada nazimadi, vozom dopremili do Okučana i kamionima do Nove Topole.

U januaru mjesecu 1946, godine u Topolu su stigli i neki novi službenici, upućeni od Ministarstva poljoprivrede. Popunjavaii su 39 mjesta u žitnom i tehničkom magazinu. Na Dobru su često doiazili pomoćnici ministra poljoprivrede viade NR BiH inženjer Abdurahman Tupara i Džemal Drace. Naročito čest gost Dobra bio je  Tupara. Prisustvovao je našim sastancima i konferencijama, učestvovao u raspravama i davao korisne savjete, Mnogo je doprineo izgradnji Nova Topole.

U prolieće 1946. godine na Dobro je stigla ekipa geometara iz NOS-a Bos. Gradiška koju su sačinjavali. Rastko Mikulić. Enes Maglajić i Romano Maier. Oni su izvršili premjer imanja izdvajali su privatno od društvenog zemljišta uz prisustvo članova Debra radi njihove arondacije i dobijanja u zamjenu drugih parcela.van posjeda Dobra. To je trajalo skoro čitavu 1946. godinu. Na dobro je 1947. godine došla i ekipa stručnjaka iz Zagreba koja je pomogla u izboru lokacije za izgradnju pojedinih objekata. Poslije toga iz Zagreba je stigao i prof, dr, Karin Prsačić-Sosiarit, koji je izradio prvu gospodarsku osnovu Dobra. Svim ovim ekipama trebalo je obezbjeditl smještaj, ishranu. prevozna sredstva Naročito je teško bilo sa prevozom pa smo nabavili dva fijakera putem raznih akcija kojih je bilo mnogo u Novoj Topoli  rušeni su neuponrebljivi objekti i čistio teren za nove objekte‘ Građevinske radove na novim objektima preuzelo je Građevinsko preduzeće “Pavao Radan“ iz Banja Luke, pod rukovodstvom inženjera Jave Vulina. Prvo je uslijedila izgradnja velike šupe sjenika. staje za goveda, remize a zatim adaptaclja bivših trapističkih skladišta.

Kao materijal za ovu gradnju korištena je cigla bivših zidina trapističkih objekata. Oblovina je nabavljana iz državnih šuma u okolini Podgradaca i rezana je na tamošnjoj pilani. Građa je  uglavnom prevožena zaprežnim kolima, a ponekad  smo se koristili i šumskom željeznicom iz Podgradaca u dužini od 15 km. Kad su geometri završili premjeranje Dobra i postigli nagodbu sa privatnicima bolja su se imanja našla u krugu Debra, zvučene su granice utvrđenih tabli.

Omeđavanje je rađeno zaprežnim plugom i kočijaš Stojan ŠIjivar je imao “Strašno oko“ za pravac izvlačenja brazda 0d 2000 metara dužine. Godine 1946. stigli su i traktori Fordson Mayor. Bilo ih je 5, od njih jedan je imao gumene točkove. zbog čega je bio podesan za transport Na ovim trakiorima su radili traktoristi Rajko Vidović, Mile Balaban, Mile Vuruna, Anton Mur i Fric Satlmajer. 

Ovi traktori su bili stalno iskorištavani oko oranja. sjetve i drljanja. Dobijene su i prve drijače koje su se mogle kačiti na ove traktore sa hidraulikom a mogle su i da nose sva viseća oruđa. Naše istovarne stanice bile su Okučani i Zalužani. Na ove stanice je stizalo mnogo robe koja je slata distribmivnim putem, U toku 1946. godine dodijeljana su dva kamiona jedan 0d 4,5 tone marke “Ševrolet“ i drugi manji marke “Gal” iz SSSR, Na ovim kaminoima prvi šoferi bili su, Živko Novaković i Ivica Glavaš.

Ova su dva vozača bili dobri automehaničari. Negdje kod Bos. Novog pronašli su neispravan kamion marke “Diamon” od 10 tona i motor od nekog njemačkog tenka kojeg su izvadili i dopremiii na Dobro. Motor su ugradili u kamion i osposobili ga za upotrebu. Kamion je bio veiika pomoc Dobru, pa je konačno pitanje transporta bilo riješeno. Za vozača kamiona postavljen je Bogdan Novković.

Vozila su radila u više smjena jer je bilo vrlo mnogo transporta. Da bi stoku mogli ishraniti, u toku 1946‘ godine, jer se broj stoke osjetno povećao sijana je  jara zob, stočna repa, sirak i druge trave, Oformljen je manji povrtnjak kojim je jedno vrijeme rukovodio jedan logoraš, a potom ga preuzeo Bogdan Makić iz Romanovaca. Pored proizvedenih količina stočne hrane na Dobru je morao bili izvršen nakup još dosta količina sijena i krmiva za ishranu.

U tu svrhu objavljeno je u okolnim selima da Državno Dobro otkup|juje sjeno, a zaprimano je komisijski, Vršena je procjena vozova od oka Jednu količinu sijena dobili smo od preduzeća “Stočar‘ koje je imaio na području Srbca svoju otkupnu mrežu (rukovodio je Nikola Backonla) Skupijeno je sijeno na tadašniem imanju Cerovljani. U toku žetve sve pokošeno zrno pokošeno je sa akcijama. ručno i sadjevano u kamare. Osposobljene su mašine za vršidbu. iokomobili i samohodi- Njima je rukavao Branko Baštinac iz Romanovaca On je kod bivših vlasnika radio sa tim istim mašinama.

U proljeće 1946 godine zasijane su neke količine kukuruzom. Špartan sa zaprežnim sparatarima, a okopavano dobrovoljnim akcijama. Jedan broj radnika angažovan je kao sezonska radna snaga.

Nabavijen je veliki traktor za oranje puteva da bi se 59 tabli mogle objediniti

Prilikom rada u poljima i kraj same ceste nađen je veći broj parlizanskih grobova. Formirana su dva kompleksa zvana “Partizansko groblje“. Nedjeljom smo vršili kupljenja i prenosili posmrtne ostatke u zajedničke grobnlce. Podignut  im je skroman spomenik.

Početkom godine 1947. za upravnika distrikta (uprave) Cerovijani postavljen je Ljubo Lakić. To imanje je takođe zatečeno u lošem stanju a kuće, koje su bile građene od ćerpiča, porušene i bez vrata i prozora. Trebalo je odmah prići saniranju objekata To je radila  postojeća radionica u Novo] Topoll

Sve je pripremljeno za stanovanje do kraja marta kada je doseljen inventar za menzu i kancelariju, Preseljeni su i dva iii tri para konja i kočijaše koji su bili blizu toga imanja. Nešto radnika primili su iz okolnih sela: Cerovljani, Satari i Bukvik. Pored dužnost upravnika Ljubo je vodio i menzu i priručni magazin i to sve dok nisu stvorili uslove za prijem jednog grupovođe.

U  mjesecu aprilu u Ceruvljanima izvršeno je oranje i sjetva jare zobi. jer se prlje nije moglo početi sa radovima zato što je zemljišie bilo izloženo uticaju podzemnih voda U tom mjestu je bilo ratno poprište, zemljište je bilo jako zakorovljeno i izrasla je šikara. To smo morali čistiti da bi se stvorile obradive površine posijana je zob, od koje je proizvedeno oko 11 vagona zrna,

Tokom Ijeta je izvršena kosidba samovezima i vršalicama. U toku jeseni

pobrano je nešto kukuruza koji je smješten na postojeće tavane. U maju  iz Topoie preseljene su tri krave da bi  imali mlijeka za menzu. Preseljeno je i oko 40 komada junica koje su se nalazile preko ljeta na ispaši u Cerovljanima.

U proljeće je počela izgradnja jedne otvorene staje za smještaj junica u toku zime. Međutim, u staju su prvo došIe svinje nabavljene iz prvog otkupa na području okolnih sela u toku 1947. godine. Svako domaćinstvo je dobilo rješenje koliko mora predati svinja u naš objekat (od 1-4 komada) to je određivala posebna komisija Narodne vlasti. U komisiju za prijem svinja bili su određeni: Đorđo Dragojević. sekretar mjesnog odbora. Branko Sladojević i Ljubo Lakić. Prvog dana otkupa koji je trajao 7 sati ujutru do 7 sati naveče, sakupljeno je 700 komada svinja. Svinje su odmah cijepljene i nakon karantina bile odaslane u Novu Topolu,

S proljeća 1947. godine na Dobro su počeIe pristizati ekipe Poljoprivrednog zavoda iz Banja Luke koje su postavljale oglede sa raznim travama. Ogledno

polje nalazilo se u blizini bivšeg Baltovog kućišta. I na ovom disiriktu su radiii geometri iz Bosanske Gradiše. Proveli su arondaciju. Po istom sistemu snimili su imanje. Postaviii su geometarske tačke kao i u Topoli. Na taj način  izvukli i parcelisali table koje su imale svoje brojeve.

U to vrijeme logoraši su otišli van Bosne, a na njihovo mjesto došlo je nešto  Grka koji su se nalazili u izbjeglištvu u našoj zemlji i bivši Njemački vojnici – zarobljenici. Među njima imali smo Čeha veterinara Karela Fihla koji je kasnije ostao na Dobru i tu proveo više godina, Zatim nekoliko traktorista i ostalih majstora.

Plodosmjena usjeva vršena je u dogovoru Kolegijuma stručnjaka i na taj način su gajene mnoge kulture. iz svega se vidi da se tada nije moglo nešto drugačije ni uraditi.