PIK “Mladen Stojanović”

KAKO SMO POČELl?

Sjećanja nekih od prvih rukovodilaca  radnika Državnog poljoprivrednog dobra u Novoj Topoli biti će ispričana u nekoliko članaka.

Milan Vukić, dipl. inž. polj.

KAKO JE POČlNJALA ORGANlZACIJA ‘ DRUŠTVENOG SEKT0RA U poljoprivredi u Lijevče polju.

Centralni dio Lijevče polja uz cestu Banja Luka-Bos. Gradiška dočekao je oslobođenje napušten i opustio. Bivši njemački doseljenici povukli su se iz Lijevča (kao i drugih krajeva BiH! zajedno sa njemačkim trupama. Ovi njemački doseljenici kolonizirali su ove krajeve u doba Austro-ugarske vladavine u ovim krajevima, pod vrlo povoljnim uslovima. To im je omogućilo da brzo privredno napreduju. Njihova imanja su uskoro postala napredna poljoprivredna gazdinstva. Pred drugi svjetski rat ona su raspoIagala velikim brojem vršalica, parnih lokomotiva, sijačica, okopačica, kosačica, trijera, krunjača. i drugih poljoprivrednih sprava. Samo u Novoj Topoli imall su 3 veća motorna mlina.

U Novoj Topoli imali su svoj pogon za otkup mlijeka i proizvodnju čuvenog sira ”Trapista” iz samostana u Banja Luci. Na tom mjestu niknuće ekonomsko dvorište Poljoprivrednog dobra Nova Topola.

Pred kraj rata njihovo povIačenje zajedno sa njemačkom vojskom predstavljalo je normalan slijed događaja. Može se shvatiti što su okolni seljaci, odmah nakon njihovog povlačenja, razvukli veći dio njihovog poljoprivrednog inventara smatrajući da na to imaju nekakvo pravo. s obzirom na štete pretrpljene u ratu. Ovo se događalo i pored toga što je odmah poslije oslobođenja organizovana okružna uprava narodnih dobara u Bos. Gradišci, Banja Luci, čiji je zadatak bio da se sva imovina njemačhih koIonista sačuva kako radi organizovanja društvenog sektora u poljoprivredi, tako i za dodjelu zemlje. zgrada i poljoprivrednog inventara bezemljašima i za kolonizaciju boraca NOR-a.

Sredinom Ijeta 1945. godine zabrujali su prvi traktori u Lijevču. Naime, sredinom avgusta mjeseca odjeljenie za poljoprivredu Okružnog narodnog odbora Banja Luka organizovalo je kurs za traktoriste kao pripremu za prlhvatanJe traktora koii su očekivani kao pomoć UNRRA-e (poslijeratna pomoć Ujedinjenih nacija zemljama stradalim u ratu).

Kurs je organizovan u Novoj Topoli. Upravnik kursa bio je Milan Vukić, a predavači su još bili: Ozren Radulović iz Banja Luke, Rudolf Matolnik i Bogdan Marčetić. Ova prva grupa traktorista izabrana je iz redova istaknutih omladinaca i omladinki (neki od njih su bili i borci) iz Lijevča i Potkozarja. Biio ih je oko 40, Od čega 4 omladinke Učiii su sa velikim entuzijazmom i marijivošću‘ Mnogi od njih kasnije su postali brigadiri traktorskih brigada, poslovođe službi za održavanje, neki su završili mehaničarski zanat, a neki su postali rukovodioci mašinsko-traktorskih stanica iIi njihovih odjeljaka itd.

Kurs je trajao mjesec i po dana i to najprije teoretska nastava, a kad su stigli traktori i praktično poznavanje motora i praktično rukovanje traktorom i najzad prvo oranje. Ovaj posao vrio uspješno su sa traktoristima obaviii  Đoko Popović i Nijaz Todorovac, mehaničari iz Banja Luke.

Prva partija traktora sastojala se od 32 “Fordsona” sa metalnim točkovima. a dodijeljenl su tek formiranoj Mašinsko-traktorskoj stanici u Novoj Topoli koja je nastala od radionice “Lamers” Leo Lamersa i Državnom poljoprivrednom dobru u Novoj Topoli.

U Oktobru 1945. godine premješten sam sa Srednje poljoprivredne škole Banja Luka za direktora Poljoprivrednog dobra u Novoj Topoli (kasnije ée dobiti ime narodnog heroja Dr Mladena Stojanovića) sa zadatkom organizovanja krupnog društvenog poljoprivrednog gazdinstva na zemljištu bivših njemačkih kolonista u Lijevče polju. Na imanju sam zatekao ing: Rudolfa Matolnika kao vršioca dužnosti upravnika i Ružu Marković apsolventa agronomije, kao agronoma. Oni su uspjeli da obave jesenju sjetvu na dijeiu površina, što je u to vrijeme predstavljalo težak, ali vrlo važan zadatak.

Primopredaja dužnosti direktora iskorišćena je da se napravl prva inventura koja je poslužila i za otvaranje prvog knjigovodstva. Za šafa računovodstva postavijen je Muhamed Dabulhanić takođe sa Srednje poljoprivredne škole Bania Luka.

Prvi krupniji posao u vezi sa organizovanjem dobra bio je utvrđivanje zemljišnih površina koje će biti uključene u imanje. Vodeći računa o potrebama zemljišta za boračke porodice, bezemljaše i siromašne seljake postignut je sporazum da se za poljoprivredno dobro odvoje površine od oko 1600 ha. Granica Dobra je počinjala od raskršća glavne ceste Banja Luka – Bosanska Gradiška i puteva za Mašiće i Seferovce do raskšća sa putevima za Srbac i EIezagići-CerovrIjani.

Pored ovog glavnog distrikta Dobra izdvojeno je u selu Cerovijanima 600 ha.

Naknadno, proljeća 1947. godine. Dobru je pripojeno imanje Zemaljskog odbora USAO BiH u Bos. Aleksandrovcu, a kojlm je rukovodio Nikola Janković

Naredni posao poslije razgraničenja Dobra bila je organizacija teritorije. izvršeno je geodetsko snimanje, podijela imanja na table (u Nova] Topoli bile su Veličine 40 ha, a u Cerovljanima i Aleksandruvcu manje) i postavljanje nove putne mreže.

Pošto je u granicama Dobra ostao izvjestan broj domaćih poljoprivrednih gazdinstava sprovedena je arondacija. Svakome je dodjeljena odgovaraiuća površina zemljišta izvan Dobra u zamjenu za njihovo zemljište koje ostaje u granicama Dobra. Onim domaćinstvima, koja su posjedovala kuće i druge objekte, Dobro je u svojoj režiji izvršilo prenos tih zgrada na nove lokacije. Za izvršenje ovog zadatka trebalo je mnogo razumijevanja i strpljenja da bi se sve uradiio na zadovoljavajući način, jer se radilo o veoma osjetljivom problemu. U svemu ovome veliku pomoć pružili su politički faktori Narodnog odbora sreza Bosanska Gradiška i njegove stručne službe, a posebno uprava katastra na čelu sa Rastkom Mikulićem.

Pripremajući prvi plan proizvodnje za 1946, godinu i razmatrajuéi potrebna i raspoloživa sredstva rada konstatovali smo da će to biti najteži problem. jer smo raspolagali sa veoma malo poljoprivrednih sprava. Do njih je u to doba bilo veoma teško doći, jer ih nije bilo u zemlji a na uvoz se nije moglo ni pomišljati. S druge strane se znalo da po okolnim selima ima dosta poljoprivrednih sprava koje su seljaci prisvojili prilikom odlaska vlasnika. Upućen je poziv svima koii su držali taj inventar da ga predaju Poljoprivrednom dobru. 

Prikupljeni inventar spasio je situaciju u nekoliko slijedećih sezona. Kako se Dobro opremalo traktorskom mehanizacijom, zaprežne sprave su putem licitacije rasprodate po niskim cijenama okolnim seljacima.

U cilju obezbjeđenja stanova za radnike, smještajnog prostora za stoku. poljoprivredne sprave za skladišta i druge potrebe korišteni su objekti njemačkih kolonista. Kuće kraj ceste su popravljene i date kao stanovi radnicima. Zgrade koje su se nalazile u unutrašnjosti imanja razmontirane su i prenesene i postavIjene kraj ceste i upotrebijene za stanovanje ili su od njih izgrađene radionice, nadstrešnice za mašine i sprave i druge objekte i na taj način su rješavani gorući problemi Dobra, jer drugih sredstava nije bilo,

Prvo ekunomsko dvorište i prva direkcija Dobra bili su smješteni skoro idealno u sredini imanja u Novoj Topoli na bivšim imanjima braće Jansen uz dogradnju potrebnih objekata. Tu su bile staje za 100 krava. konjušnice, radionice (mehanička, kovačka, kolarska i stolarska), magazini, nadstrešnice za mašine, mljekara i drugi objekti.  

Stočarska proizvodnja započeta je sa 80 krava montalonske pasmine koje su dobivene 0d UNRRAAe od radne stoke raspolagalo se sa 30 pari mula i 10 pari radnih konja

Slijedeći zadatak kadrova na Dobru bio je izrada perspektivnog plana razvoja Dobra i u vezi s tim izgradnja novih proizvodnih i drugih potrebnih objekata u novim ekonomsklm dvorištima.

Prijedlog perspektivnog plana izradilo je stručno rukovodstvo Dobra. a odobrila ga je Glavna direkcija poljoprivrednog dobra Ministarstva poljoprivrede. Po konceptu Plana distrikt Nova Topola treba da se razvija kao ratarsko-stočarski objekti na kome će dominirati proizvodnja pšenice, krmnih kultura i proizvodnja mlijeka sa preradom u sir i maslaca u prvoj fazi, a u drugoj fazi isporuka svježeg mlijeka u Banja Luku. Distrikt Cerovljani je predviđen za uzgoj podmlatka, a distrikt Bosanski Aleksandrovac za izgradnju peradarske farme.

Na bazi ovakvog plana trebalo je odrediti lokacije novih ekonomskih dvorišta i lokacije pojedinih objekata u njima.

lzbor širih i užih lokacija obavljen je zajedno sa komisijom Glavne direkcije za distrikt Nova Topola odabrana je lokacija na području bivših ‘trapista” sa slijedećim objektima 2 staje za po 100 krava, 1 staja sa 80 konja, 2 silo tornja, 1 dvostruka kukuruzana i 1 sjenik. Osim ovoga predviđena je i rekonstrukcija 2 objekta bivših ‘trapista“ za mljekaru i skladišni prostor.

Predviđena je i izgradnja prvog stambenog naselja od 20 stanova preko puta ekonomskog dvorišta.

Na distriktu u Cerovljanima predviđena je izgradnja staja sa 200 grla podmlatka goveda.

Na distriktu u Bosanskom Aleksandrovcu predviđeno je podizanje u okviru peradarske farme slijedećih objekata, 5 živinarnika  sa 10.000 nosilja i njihov podmladak, inkubatorska stanica i skladišta.

Paralelno sa ovim poslovima započeli smo obnovu šaranskih ribnjaka u Bardači (Lijevče) i Saničanima (kod Prijedora) u saradnji sa bivšim vlasnikom tih rlbnjaka g. Anurom Burdom. Ribnjaci su kasnije predati poljoprivrednim dobrima u Srpcu i Prijedoru koja su u međuvremenu osnovana.

Izgradnjom objekata u Novoj Topoli postavilo se pitanje rase za budući razvoj govedarske proizvodnje, a naročito s obzirom na to da se zbog bruceloze moralo pristupiti llkvidaciji montalonskog stada. Odlučili smo se za simentalca i to iz Podravine i Slavonije Nabavku smo organizovali preko marvogojskih udruga koie su držale selekciju goveda u tim krajevima.

Treba na kraju ovog pogiavlja reći da su svi planirani objekti izgrađeni u planiranim rokovima zahvaljujući dobroj građevinskoj operativi iz Banja Luke.

Jedan od veoma krupnih problema, od koga je zavisilo funkcionisanje svih poslova bilo je pitanje kadrova. Nedostajao je agronomski kadar, kvalifikovani radnici (mehaničari, šoferi. kovači i dr.), knjigovođe, pomoćni rukovodni kadar (poslovođe, brigadiri), stručni radnici u stočarstvu itd.

Malo pomalo skupila sa solidna ekipa koja se uspješno nosila sa svim teškoćama. Rješavanju problema kadrova znatno su doprinijeli Minlstarstvo poljoprivrede i Okružni narodni odbor. kao i solidarnost među republikama. Prvi agronomi došli su iz SR Hrvatske.

Prva rukovodeća i stručna ekipa bila je: Ing. Milan Vukić, direktor Dobra,

Jovo Marković, pomoćnik direktora, Inž. Krsto Kiš, rukovodilac stočarstva; Inž, Nlkola Matek, rukovodilac ratarstva; Ljubo Lakić, pomoćnik rukovodioca ratarsrva, Karel Fiht. veterinar; Bogdan Makić, rukovodilac povrtlarstva; Muhamed Dabulhanić šef računovodstva (kasnije Kano Šilić); Nikola Janković, upravnik distrikta u Aleksandrovcu (kasnije Savo Ćorković); Pane Šestić, poslovođa mljekare; Jozef Prohaska, poslovođa radionice; zatim poslovođe i brigadiri: Rade Gaković, Drago Ilibašić, Milorad Stojković, Miloš Novković, Pane Kecman, Milan Spasojević, Ljubo Babić, Uroš Puzić, Branko Ilić i drugi.

U cilju stručnog osposobljavanja radnika organizovani su večernji kursevi za ratare i stočare u radionice su primljeni učenici u privredi.

Neki od perspektivnih kadrova upućeni su kasnije u srednju poljoprivrednu školu u Banja Luku (Nikola Janković, Rade Gaković. Ljubo Lakić, Milan Spasojević).

U svom daljem razvoju Poljoprivredno dobro je dalo i nekoliko direktora drugim poljoprivrednim dobrima i druge rukovodioce u poljopirivredi, kao. Savo Borković postavljen ie na dužnost direklora P. D. “M Stojanovié” za direktora Oblasne direkcije poljoprivrednih dobara u Tuzli; Nikola Janković za direktora Dobra u Modriči, a zatim u Orašju kod Brčkog; Ljubo Lakić za direktora Dobra u Bosanskom Brodu; lnž. Milan Vukić postavljen je za glavnog direktora Glavne direkciie poljoprivrednih dobara BiH u Sarajevu.

U međuvremenu u Novu Topolu je došao inž Slavko Matekalo, koji je za vrijeme svog višegodišnjeg rada na Dobru bio najprije rukovodilac stočarstva, a zatim više godina direktor i ima značajne zasluge za razvoj Dobra.

Paralelno sa radom na organizovanju i izgradnji Dobra. odvijao se i intenzivan društveno-politički rad na Dobru su vrlo aktivno dijelovale: partijska organizacija, slndikalna podružnica. organizacija Narodnog fronta. Saveza boraca, omladine i žena – dakle sve društveno-političke organizacije. Ovom aktivnošću bio je zadužen Rade Gaković, koji je bio sekretar partijske organizacije i član Sreskog komiteta,

Članovi rukovodstava partijske i društvenih organizacija. kao i rukovodstva Dobra bili su često angažovani od strane sreskih rukovodstava Za pomoć okolnim seoskim organizacijama.

Na Dobru je bio podignut i društveni dom. Subotom i nedeljom to je bilo stijecište omladine sa Dobra i obližnjih sela. Za kratko vrijeme Dobro je postalo pored privrednog i značajan centar društvenog žlvota ovog dijela sreza Bosanska Gradiška, Jedna od značajnijih akcija društveno-političkih organizacija bilo je podizanje spomenika palim borcima za oslobođenje Lijevče polja, a koji su pali i sahranjeni na teriioriji Dobra. Sakupljeni su posmrtni ostaci i sahranjeni u zajednlčku grobnicu. 

Iz redova kadrova Poljoprivrednog dobra “Mladen Stojanović” bilo je dosta odbornika Sreskog i Opštinskih narodnih odbora. članova sreskog i opštinskih komiteta KPJ i (SKJ), odbora Narodnog fronta (kasnije SSRN). saveza sindikata itd.

Eto take se počinjalo. Tako su se organizovale prve poljoprivredne organizacije društvenog sektora. A to je bilo teže i složenije nego u drugim oblastima privrede. Nedostatak uzora i iskustava zamijenjivan je odvažnošću u eksperimntima: elanom i entuzijazmom. Nedostatak sredstava za rad zamjenjivan ie masovnošću i snagom mlšića (velike radne akcije omladine okolnih sela i radnika Dobra u kritičnim danlma žetve 1946. i 1947 godlne). lz svega toga. malo po malo, uz pomoć šIre društvene zajednice niko je novi kvalitet i kvantitet. lmanje se proširivalo, modernlzovalo i razvilo  u jednu od najugledniiih poljoprivrednih organizacija u BiH i šire.