Procvjetale visibabe


1.2.2019 napokon počela i poslovna godina, pa da vidimo šta je na meniju za ovu godinu koji nam je spremila vlast.

Kao uvod vidim sami se hvale i odaju sami sebi priznanja za uspijehe koje su postigli na unutarnjem i vanjskom planu u prošloj godini, te da nastavljaju ne štedeći sebe i svoje potencijale koji nisu mali, tako misle?

Pa tako čujemo i pročitasmo da su postignuti veliki uspjesi u poslednje dvije godine, sve što se obećalo u jednoj godini obećalo se i u drugoj, uspijeh je ovdje što se od obećanja ne odustaje tako da ono od prije vrijedi još uvijek, a bit će gotovo kad kažu “Jesmo rekli, a mi držimo obećanja”. Da pomogne dobili smo i RAGU koja je proslavila prvu godinu djelovanja i to uspješnu, učestvovali su u realizaciji projekata u vrijednosti 320000 KM, pa sad kolika su očekivanja bila dobro da su uradili bilo šta.

O neuspjesima ništa, nije ih bilo, barem nema ništa zapisano na portalima koje kontrolišu, a tamo se samo po receptu kuva, ništa samoinicijativno i bez dozvole glavnog kuvara, jest bljutavo, ali svarljivo uz povremene grčeve i zatvor.

Biciklisti, turizam i biciklističke staze.

Cilj Turističke organizacije je da u 2019. godini nastave realizaciju projekata započetih prošle godine kao što je kreiranje turističke karte opštine Gradiška. Naglasili su da je završeno i englesko izdanje karte koje će biti predstavljeno na Sajmu turizma u februaru, ali i manifestaciji u Beogradu koja je planirana u aprilu tokom koje će Gradiška predstaviti svoje potencijale.

Mirjanićeva je dodala da je u saradnji sa Razvojnom agencijom Gradiška i određenim gradiškim ustanovama, Turistička organizacija aplicirala na nekoliko projekata iz fondova Evropske unije. Prema njenim riječima u pitanju su projekti kao što je biciklistička ruta na području BiH i Hrvatske „SavaCycleRout“ čiji je cilj pridruživanje evropskoj biciklistričkoj mreži Euro Velo. Obnova unutrašnjosti gradske vjećnice u Gradišci i prenamjena zgrade u virtuelni muzej, obilježavanje arheoloških lokaliteta iz perioda Rimskog carstva, obnavljanje anifašističke kulturne baštine kao i kreiranje ruralnog turizma.

Ništa o majdanskom turizmu ili je to u okviru ruralnog turizma, projektu započetom prije 10-ak godina od iste vlasti ili je riječ o ideji da turisti gledaju kako “Konj Zelenko rosnu travu pase” i krave zagađuju okolinu. Nadam se da će pošteno počistiti prije toga i pridržavati se pravila koja su sami donijeli. O virtualnoj stvarnosti drugi put kad bude virtualni muzej.

Sad je jasno koliki je značaj asvaltiranje kilometara biciklističkih staza po Lijevču i Kozari, do duše sada se to računa kao putevi iz političkih razloga u dogledno vrijeme značajna turistička ponuda koja će nas uvrstiti u biciklističku regionalnu destinaciju sa mrežom biciklističkih staza i domova za stare i iznemogle.

Potencijal za stotine domova za stare iz EU, mi njima dom oni nama eure, nezaposlenost bitno smanjiti, hrana domaća zdravo prskana sredstvima zabranjenim u njihovim zemljama, a neka i pelcovana. Bez potrebe za izvozom, a i kvalitet može biti lošiji, šta ko vidi kad je u tanjuru. Uz staze bi startup Slavko Dunjić organizovao štandove i zaposlio industriju. Ima mjesta još za koje etno selo od domaćeg lijevčanskog kamena, mogu i sojenice…

Šta reći za Topolu, nikad nam dosta, uvijek gladni i otvorenih usta, očiju i ušesa. Bila izborna godina i po tradiciji svake 4 godine malo nam se pljucne, pa sad sledeće četiri ko zna? Pa sad ako saldiramo dobro smo i prošli kolko smo zaslužili po mišljenju dotičnih kreatora.

Jest da nam je nešto propalo, a nešto se i radi, skromnost im ne da da se previše hvale od tuda konstatacija Načelnika da je u poslednje dvije godine urađeno puno po pitanju privrednog razvoja.

Dobili smo i novu žvaku i zove se Grad Gradiška, kakve ćemo sadržaje imati u gradu i šta to znači za Topolu, kasnije. U stvari odluka je to iz razloga pristupanju fondovima Europe radi daljeg razvoja iz fondova europske unije, naša sposobnost za razvoj iz vlastitih sredstava je nikakva i dovoljna je za borbu od poplava i rješavanje oborinskih voda.

Čubrilović osnovo novu partiju Demos i izjavi ” da je sa Adžićem razgovarao o dugoročnim planovima razvoja i konkretnim projektima koji će dobiti podršku Narodne skupštine i svih institucija Republike Srpske, kao što je izgradnja novog mosta na Savi, obilaznice koja treba da riješi problem gužvi u saobraćaju, ali i otvaranje industrijskih zona i proizvodnih pogona, te razvoj turističkih potencijala Gradiške.”

kako vam se ovo čini?, naravno demagoška floskula u nedostatku ideja nudi se podrška za projekte koji su u realizaciji i financijska konstrukcija zaokružena, ugradio se ko se ugradio, pa sad kad daješ podršku nečemu što je završena priča je isto kao dati podršku Čubriloviću da nam stvara bolje sutra koje i onako neće doći, prije zore.

Da može gore može, mjesto da prekine Čubrilović nastavlja sa valjanjem gluposti “Uz podršku Republike Srpske i u saradnji sa institucijama BiH i međunarodnim partnerima, Gradiška će u nekoliko narednih godina izgledati kao još urbanija cjelina i nadam se sa većim brojem stanovnika”, rekao je Čubrilović.”

Naravno ništa ne košta, ako bude ovisilo o njemu i startapu Dunjiću očekivanja mogu samo da im ispune izbjeglice koje hvataju pripadnici policije i dobiju iznenadnu želju da se nastane ovdje, ali i oni se sami čude što im se ne pridružimo i bježimo zajedno.

Za razliku od njih imamo javni poziv da se preselimo i sjetih se Bogdana Čortana i 1977. godine kad čovjek reče “Slušaj za 30-ak ili nešto više godina najpoželjnije nacije biti će albanci i drugi koji imaju veliki natalitet radi potrebe za radnom snagom i potrebe razmnožavanja, a to znači razvoj i novih nacija.”

Da ne nedostaje novih snaga dokazuje i Šulić koji reče da je prirodno da Gradiška postane grad na osnovu potencijala i da će to privući nove investicije, a sestra po partijskoj pripadnosti Romićeva izjavi da je grad izvjestan jer je mjerilo i nezaposlenost u 2017. Gradiška je imala 5609 nezaposlenih, a u 2018. 5081 što je naravno rezultat njihovih sposobnosti, ništa ne reče o tome bez koliko je stanovnika ostala Gradiška i koliko je među njima nezaposlenih otišlo da se ne vrati, a bili su na zavodu.

Jeli im barem nezgodno što pričaju, a znaju da je izvan svera koje se označavaju istinom ili su prošli partijsku školu koja se svodi na moralni obrazac što više lažeš sve više djeluje kao istina. Još Šulić izjavi da će on sav svoj potencijal staviti u službu da nam bude bolje, ne treba dovoljno si učinio za sebe.

Pa sad kako visibabe cvjetaju i ove godine, gotovo sigurno je da će i do godine!

Znate li nešto više o temi ili je nešto smješno, recite da se smijemo zajedno ili želite samo prijaviti grešku u tekstu?