Bombardirao sam Treći rajh!

Sinoć je u obnovljenom domu “Srbija” u Topoli prikazan dokumentarni film “Aprilski rat” kao dokaz da je srpska istorija herojska kako reče Milorad Dodik i ostali učesnici demonstrirajući svoju neinformiranost po koji put evo još jedne potvrde da kriju od njih istinu. Tako ne znaju ni ko je stvorio PIK “Mladen Stojanović”, a pogotovo ko ga uništi?

Da se vratim na Ratni plan R-41

Dana 13. marta 1941. godine, 8.BP je premješten iz Zagreb do ratnog uzletišta. Puk je sada bio na ratnom aerodromu u Rovinama, Nova Topola, sjeverno od Banja Luke.
Blenheims iz 68.VG bili su raspoređeni duž aerodroma
zapadno, skriveni ispod drveća i kamuflirani sa
grmljem, dok je 69.VG bio raspoređena slično na istoku aerodroma. Osoblje puka je bilo smješteno dijelom na aerodromu, a dijelom u privatnim kućama u
obližnjem selu. Također, 4.Lovački puk ( 4.LP ) se nalazio u
blizini, nekih 4-5 kilometara južnije, na aerodromu kod Bosanskog Aleksandrovca. Osim redovnih zadatke, 4.LP trebao je pružiti podršku borcima 8.BP bombardera. Ove dvije leteće jedinice sastojale su se od 2.Vazduhoplovne brigade (2.VB) . Brigadom je zapovijedao pukovnik Jakov Đorđević “Ješa”, dok je njegov ađutant bio Luka Kandić. Pri štabu brigade takođe je bio i 704.E za vezu.


Prema ratnom planu R-41 , zadatak puka je trebao djelovati protiv neprijateljskih aerodroma, koncentriranih trupa i željezničke i cestovne komunikacije u pograničnom području susjedne Austrije i zapadne Mađarske(zapadno od rijeka Dunav). Kako je rat zahtijevao, zona operacije proširila se na teritoriju Mađarske na istočnu stranu Dunava.

Nakon vojnog puča koji se dogodio 27. marta,
8.BP sa svojim nacionalno raznolikim sastavom koji je bio
smješten na teritoriju Hrvatske banovine nisu oskudijevali
pozitivan moral ili borbeni duh. Tek od početka rata
započinju nacionalni problemi i geografski položaj jedinice, pokazati njen puni izraz. Naime, 2.VB, koja je uključivala 8.BP na hrvatskom teritoriju, bila je direktno vezana za 2.Centar veze u Zagrebu. Bila je to veza koja će biti fatalna za 8.BP .

Naime, 3. aprila 1941. k1k Vladimir Kren je dezertirao
sa aerodroma Borongaj u Zagrebu do Klagenfurta , zatim u Njemačku, u avionu Potez Po25. Tom prilikom je ponio
sa njim podatke o ratnom razmeštanju jugoslovenskog vazduhoplovstva u letenju jedinice, aerodromi, popisi mobilizacijskih mjesta, zapovijedi, jedinice i objekti na teritoriji Dravske i Hrvatske Banovine, kao i podaci za vazduhoplovni kôd radio veze. On je sve to dao Nemcima, zbog čega se promijenilo sjedište zrakoplovstva i svoj kod u noći između 5. i 6. aprila 1941. Međutim, potčinjene trupe nisu o tome obaviještene na vrijeme, dijelom jer su jedinice krenule prema ratnim aerodromima, a dijelom i zbog sabotaža Pete kolone u jugoslovenskom vazduhoplovstvu.
K1k Kren je bio u bliskim odnosima sa hrvatskim vazduhoplovcima hrvatske nacionalnosti, i sa letačkim osobljem iz 8.BP , između ostalog sa 218.E C / O kapetanom Vladimirom Ferenčinom, koji je kasnije godine postao visoko zaređeni član ZNDH . Osoba koji je bio svjedok navedenih događaja bila je pukovski ljekar i pomoćnik iz 8.BP , k1k Vićentije “Vića” Milanović:

„Tog dana, 4. aprila 1941. popodne, ( IV.VB , major Stanko Balanč, ac) iz Zagreba obavješten telefonom 8.BP C / O da zrakoplovstvo prvoklasne kapetanije
Tain Vladimir Kren, Hrvat, poletio je sa zagrebačkog aerodroma na Poteza i nije se vratio. Postojala je mogućnost da je i on pobjegao. Prije polijetanja, kapetan Kren napisao je pismo i dao ga mehaničaru koji je tog dana poslan na naše aerodrom da radi neke inspekcije u avionima. Uprava IV.VB zatražila je od regije ment C / O ( puk Stanko Diklić) da se odmah provjeri da li je ovaj mehaničar stigao na uzletište, ako je donio pismo i za koga je napisano.
Potražite spomenutog majstora-mehaničara, koji je već stigao, odmah započeli. Priznao je da je donio jedno pismo kapetana Krena i dao ga adresatu

kapetan vazduhoplovstva prve klase Ferenčina Vladimir. Kapetan Ferenčina je pozvan da se javi u štabu pukovnije, i,
na pitanje o pismu, priznao je da je primio
to. Što se tiče sadržaja pisma, rekao je da je smiješno
i da je bio zbunjen što je pismo upućeno njemu
jer on s tim nije imao nikakve veze. Kad je pročitao pismo, on
pocepao i bacio pored aviona na kojem je stajao.
Iako je već bio mrak, pismo je pocepano
komadići su pronađeni uz pomoć baterijskih svjetiljki i doneti u
stožer puka, gdje su sastavljeni komadi i pismo je pročitano. Sadržaj pisma bio je sljedeći:
“Po naredbi vođe našeg naroda (Ante
Pavelić, ac), odlazim za aerodrom Klagenfurt (Austrija).
Ti, Matija (218.E C / O, ak), Đura ( nar Đura Pihler, tehničar
nician iz 8.BP , ac) i nekoliko drugih vazduhoplovaca iz
druge pukovnije, ne mogu se sjetiti njihovih imena – DOĐITE
NAKON MENE … ”Potpisao – Kren.
Istraga ovog slučaja započela je odmah. Kapatan Ferenčina negirao je svaku vezu s njim, dok je bio kapetan
Petrović Matija (također Hrvat) službeno je bio odsutan iz
aerodroma i kada se vratio ujutro 6. aprila,
rat je već počeo i svaka daljnja istraga je bila
prekinut !! Što se tiče ostalih pojedinaca spomenutih, koji nisu bili iz naše pukovnije, njihova je komanda bila obaviješten za daljnji postupak. “
Uprkos situaciji kada su navedeni pripadnici
jedinica bi se barem suočila sa istragom pred Vojnim sudom
s vrlo predvidljivim posljedicama, i dalje su radili
8.BP ratni raspored i “učestvovao” je u ratnim operacijama kao da se ništa nije dogodilo !!!
U zoru 6. aprila, 8.BP je obaviješten o izbijajući iz rata mehaničar puka koji je sklon radio stanici, jednoj od rijetkih, koja je bila postavljen na jedan od aviona Caproni koji je služio za voz inženjerstvo pilota za višomotorne avione. Ostalo Caproni odleteo za Beograd rano ujutro sa ministrom Brankom
Čubrilović sa porodicom.
Iako su postojale konkretne naredbe za pukovnije
aktivnosti definirane ratnim planom R-41 , C / O od 2.VB puk Jakov „Ješa“ Đorđević ih nije pratio, ali je sačekao KV
potvrda za njihovu primjenu. Rezultat je takvog pristupa
pasivna akcija 8.BP , i prvog dana rata i budućnost. Da bude još gore, sve vreme rata puk Đorđević ostao pasivan, održavajući kontakt i izvještavajući od operativno područje brigade kojom je komandovao. Jedini VB sa kojom komanda KV nije imala gotovo nikakvu vezu bila je vrlo brigadi kojom je komandovao puk Đorđević. Treba podnijeti imajući na umu da je od njega trebalo da šalje izvještaje za potrebe KV-a
putem veze koja je vodila tačno kroz već spomenutu vezu
sinovski centar u Zagrebu … Svakako, ostaje pitanje zašto
brigadni puk Đorđević nije pokušao da to sazna
Pilot k1k Vladimir Kren (MVB kolona )

šta se događalo sa vezom između brigade
pod nadzorom i KV !? Napokon, imao je 704.E za vezu u bri-
Gadeov stožer na raspolaganju. Ostaje pitanje zašto nismo
koristili ga?
Kada je saznao da je Njemačka napala
dom Jugoslavije, brigada C / O zadržala je pasivan status
čekajući dalji razvoj situacije, iako postojale su jasne naredbe da se postupi u slučaju rata! Ne pre u podne 6. aprila je izvršio C / O od 8.BP puk Stanko Diklić, dana
naređenje brigade C / O Jakov Đorđević, izdati
Redoslijed:
„Izvršiti ofanzivno izviđanje austrijske teritorije sa dva bombardera 8.BP i dva uragana iz 4.LP kao njihova pratnja. Bombardera su da je iz 68.VG i 69.VG svaki.
Dva uragana iz 4.LP trebaju odrediti 4.LP C / O potpukovnik Radosav Đorđević kao borbena pratnja. ”

Određene su posade bombardera, kao i borbene pratnja. Jedna posada iz 216.E poletjela je sa 68.VG: pilot Nar Karlo Murko, posmatrač por Ivan Pandža, topnik nar Radenko Malešević. Još jedna posada iz 217.E je poletjela iz 69.VG: pilot K2K Đorđe Putica, posmatrač por Ivan Šalevič
i nepoznati topnik.
K1k Janko Dobnikar iz 108.E / 34.VG / 4.LP bio je u pratnja 216.E Blenheim, dok je nepoznato ko je letio kao pratnja do 217.E posade. Nalog je precizirao da željeznički čvor u Grazu je trebalo napasti sa 2500 metara nadmorske visine pravac Maribor. Por Murko je prvi poletio:
“14.40 je, ulazim u avion. Promatrač i ja Chanic me čekaju na svojim pozicijama. Avion je spreman. Četiri bombe, po 100 kilograma, postavljene su u trup trupa, koje se mogu baciti na meni nepoznatu metu. Mi nemamo podatke o meti i nemamo nikakvo saznanje o događajima u Grazu. Iako, što se tiče taktike, mi potpuno su spremni za akciju, apsolutno sam miran. Dan je lijep, a imam uragan iz obližnjih regiona boraca ment kao moja pratnja. Poletim …

Naređeno mi je da krenem kursom prema Maribor i da preletim preko njega na 2500 metara nadmorske visine. Evo me da krene kursom prema Gracu i baci bombe kada iznad cilja. Praćenje pruge je najbolji način da se približi meti. Kakva školska i transparentno! Kao da komanda nije dorasla za vojnu taktiku! Postavljena nadmorska visina bila je idealna za sve vrste lakih i teških ljuskica …
Iznad Aleksandrovca ​​vidim uragan označen kao pratnja. Držim kurs od 360 stepeni i brzo se penjem. Nalazim se na 2000 metara iznad grada Čazme i tada sam donošenje odluke! Neću letjeti prema Mariboru od napad iz pravca juga bio bi očit i to bi otkrilo naše namjere. Moram razmišljati o sigurnosti.S obzirom da sam sam, bez radio veze sa borcem, čak nisam interfonska veza sa topnikom koji je štitio moj rep ko je mogao dajte mi važan savjet, nemam se na koga osloniti osim na sebe.
Iako na tone savremene radio opreme laže negdje u našoj bazi, mi smo ovdje bez nje. Tako apsurdno! Jedina obrana od neprijateljskih lovaca i flak će biti mala visina leta. Odlučio sam da letim iznad jugoslovenske teritorije što duže i krenuo sam kursom prema Murskoj Sobota. Tamo sam počeo spuštati, jer moram prijeći granicu držite na visini vrhova drveća kako biste uštedjeli vrijeme i otežali ga posmatračke stanice da me primete. Letim visoko samo 700 metara iznad Goričkog. Ne vidim naša pratnja bilo gdje. Nastavljam naglo zaroniti. Pravim naglo skretanje lijevo i spuštanje aviona iznad doline rijeke Raab, čija će me obala gotovo zaštititi
dok ne dođem do cilja. Letim tik iznad vrhova drveća, dok krošnje drveća lete nestati ispod mojih stopala, i na lijevoj strani i pomalo više, put leži pun vojnih kolona. Sve ovo mora
biti pomalo zbunjujući za mog promatrača, ali ja sam u miru za sada mi ne prijeti nikakva opasnost. Gledam nebo. To je jasno. S lijeve strane vidim cestu krcat tenkovima. Ispod mene je pruga, gore što gutam 380 km na sat.

Predgrađe … Železnička stanica za teret je preda mnom. Dižem se na 300 metara i dajem znak svom posmatraču. U nekoliko sekundi izbacit će bombe.
Sad! …
Prva bomba pala je između automobila, druga na mreža željezničkih skretnica – pojavio se veliki krater … treća bomba uništila dvospratnu transportnu železničku godine … ostavljajući sve ovo iza sebe odjednom se penjem u oštrom zavoju iznad eksplozija dimnih bombi. Četvrta bomba je odletjela iznad krova spremišta, čiju eksploziju nisam vidio Penjao sam se i okretao.
Izvan sebe sam od oduševljenja. Napravio sam to! Bombardirao sam Treći rajh! To je za Beograd! …
Skrećem prema jugu – prema Mariboru. Spuštam avion odmah iznad krovova. Prelećem puteve sa civilima mašući da me pozdravi. Kakva ironija! Pomešali su jugoslovenske kokarda na krilima sa njemačkim krstom …
Dok letim cestom nailazim na kolum vojnih vozila. Pucam iz krilne mitraljeze. Probijam blagi zavoj i pucam u još jedan kratki rafal put.”

„Letimo iznad Leibniza, a zatim, dolje lijevo sa strane vidim dugu livadu s bijelim i crvenim oznakama. Jeli to aerodrom?
Lagano se okrećem i još jednom pogledam. Da, tamo, među drvećem, vidim loše zakamufliranu Ju87, Stukas. Neprijatelj! Uočili su i mene. Još jednom spuštam avion gotovo do zemlje i u pravcu Maribora.

Kući sam…”
„Manevri leta niskim nivoom spasili su mi glavu kao dva Bf109s je tajno poletio i pokušao nas uhvatiti iz direakcija sjevera. Nestao sam im pred očima …
Kada sam sletio na bazu, zatekao sam rep u kojem me udario chinegun metak. Tada mi je topnik rekao da smo bili pod pratnjom od Graca u Maribor, ali da su nas izgubili nad Mariborom. Kakvu smo sreću imali … ”
Zanimljivo je da je podoficira Murko stavio sam sebe u središnjoj pozornici bez spominjanja promatrača, 1 koji je, prema strukturi VVKJ , bio avion u avionu zadužen za sve što se događalo, za vrijeme i nakon ponovljenog borbenog zadatka primljeno. Takođe, ni u jednom od njegovih zvaničnih ili nezvaničnih izveštaja nije nar Murko spominje imena ostalih članova posade ! Svaka izmjena primljenog zadatka može se izvršiti samo uz odobrenje njegovog nadređenog direktora, u ovom slučaju njegovog posmatrača, i to nikako drugačije! Stoga, vještina u rekao je da bi napad i odstupanje od zadatka mogli bez sumnje biti dodijeljena avion C / O por Ivan Pandža,po čijem nalogu nar Murko je morao postupiti bez postavljenih pitanja.

Izvještaj austrijskih vlasti navodi sljedeće:
“U 16.02, jedan avion na putu do glavne pruge stanica, napala tvornicu automobila Weizer Waggonfabrik. Ipak promašio cilj i bacio tri bombe (po 90 kilograma) do Asperngassea. Bilo je prekasno za trinaestogodišnju djevojčicu Maria Schrotter, koja je bila u blizini mjesta gdje je bomba eksplodirala. Umrla je ubrzo nakon što je odvedena u bolnicu u Grazu. Bila je prva žrtva vazdušnog napada u Drugom svjetskom ratu u Austriji.

Takođe, materijalna šteta bila je relativno velika. Radionice građevinske kompanije Granit uništeni su 25 polumjera i svjetlosti, krovni prostor na manevarskom prostoru bio je oštećen ostarjeli , stabilni krov od 138.Gebirgsjägerregimentes uništen u Domet od 100 metara. Oko 400 stanovnika u 22-24 Eggenulica berger morala je biti evakuirana. “

Odmah nakon izvršenja misije, posada se posvetile izvještaj C / OS 2.VB i 8.BP . Lokacija vazduha luka je redovno bila označena na mapi, zajedno sa planom kretanja njemačkih snaga prema pograničnom području.
Takođe, inzistirali su da se odjednom pošalje cijela pukovnija bombardirati aerodrom sa šansama za postizanje velikog uspjeha cess. Nisu dobili odgovor. Odmah nakon Murka / Pandže /


Poletela posada Maleševića, druga posada Putica / Salević / oduslijedio je poznati topnik. Ne postoji stvarna izjava od Jugoslovenske strane, ali sigurno je da su bombardirali metu u Graz i vratio se zajedno sa uraganom u pratnji bez bilo kakvih problema. Međutim, napad je zabilježen u Austriji.